Lufu ne vole ni stjenice ni puževi, a zaobilaze je i gljivična oboljenja

Tijekom studija na Agronomskom fakultetu Gabriela Batista zainteresirala se za lufu, tikvu koja u tropskim krajevima može narasti i do šest metara. Sad je već sedam godina uspješno uzgaja u okolici Zagreba, a jedne godine imala je i kapitalca, plod dugačak impozantnih 50 centimetara.

"Lufi je potrebno oko 180 dana, odnosno 5 do 6 mjeseci topline i Sunca kako bi plodovi potpuno sazreli i formirala se čvrsta vlakna za spužvu. U Hrvatskoj sezona ponekad može biti prekratka bez dovoljno sunčanih dana, pa sam s vremenom uzgoj prebacila u plastenik", ispričala je Gabriela na nedavnom predavanju u knjižnici Vladimir Nazor u Zagrebu. Lufa će rasti i na otvorenom, ali promjenjivi uvjeti mogu uzrokovati manje plodove ili nedovoljnu zrelost.

Spužva za pranje suđa i piling tijela

Ne podnosi mraz i za uzgoj ove ekološke spužve za pranje posuđa ili piling tijela, potrebno je koristiti razne metode za ubrzanje rasta, a plastenik je svakako jedna od njih.

“Dobro je namočiti sjeme prije sjetve na 24 sata kako bi se ubrzalo klijanje koje obično traje oko deset dana na temperaturi od 20 do 22 stupnjeva celzijevih", preporučuje vlasnica branda Bioluffa dok pokazuje zanimljivo sjeme koje pri kraju razvoja ispada iz ploda nakon guljenja vanjske ovojnice.

U nekim zemljama one služe kao zvečke upravo zahvaljujući sjemenju zarobljenom u spužvastoj neoguljenoj tikvi.

Treba potpornje

Za klijanje je, ističe Gabriela, potrebno crno i čvrsto sjeme. Sjeme koje je sivo, žuto ili mekano nije kvalitetno i vjerojatno neće niknuti. Važno je osigurati joj dobre potpornje više od 2 metra, jer lufa se voli penjati, ponekad i do šest metara, pa u plasteniku radi tunele.

"Biljka voli bogatu organsku gnojidbu, poput konjskog stajnjaka ili peletiranog gnojiva. Također, ne može preživjeti bez redovitog navodnjavanja, osobito u plastenicima gdje visoke temperature mogu uzrokovati brzo uvenuće“ objašnjava.

Za razvoj ploda ključni su pčele i bumbari koji nekad izbjegavaju plastenike, ako su temperature jako visoke. “Imaju predivne velike žute cvjetove, muške i ženske kao i druge tikvenjače. No cvijet se otvara isključivo kad je jako Sunce i već oko 15 se krene zatvarati pa nekad moram i ručno oprašivati”, spominje.

Sve to, kaže, nije toliko zahtjevno, koliko posao koji dolazi nekon berbe u jesen. Bere se prije prvih mrazova. “Tada slijedi pranje, guljenje kore, uklanjanje sjemenki i sušenje, a to su sve dugotrajni procesi koji se moraju raditi ručno. Guljenje je najlakše u fazi kada plod postane žućkast i kada se kora počne odvajati od unutrašnjih vlakana”, objašnjava Gabriela.

Jestiva je, a za one koji bi je radije pojeli plodovi će biti vjerojatno dovoljno dobri u srpnju ili kolovozu kad je zelene boje i podsjeća na tikvice. No, tek kad se zažuti možemo očekivati da su se u njoj počela razvijati vlakna za spužvu.

Štetnici ju ne vole

Štetnici, ju čini se, ne vole. “Ne napadaju je stjenice, puževi ne jedu listove i cvjetove, nema gljivičnih oboljenja. Zato je stvarno lako uzgojiti je uz dobru prihranu, vodu, toplinu i potpornje”, priča magistra inženjerka agroekologije.

Iako je od sjemenja do finalnog proizvoda duži put, kad se spužva potpuno iskoristi i postane premekana, može se kompostirati ili koristiti za skidanje blata s čizama. Upravo zato lufa je za Gabrielu primjer zatvorenog ekološkog kruga.

“Meni ovo nije primarni posao, jer bih za neki veći uzgoj trebala i radnu snagu, ovako većinu toga radim sama. Volim taj cijeli proces, od nicanja prvih listića do berbe plodova, rezanja spužvi i pakiranja”, zaključila je.

Ove godine Gabriela želi odmoriti zemljište, jer nakon petogodišnjeg uzgoja treba uzeti i predah. Lufe su gladne tikvenjače koje vole puno organskog supstrata i humusa. Na kraju krajeva nije lako pretvoriti se u spužvu.