Kada je proizvodnja veći problem od prodaje!

Ako želimo od biljaka dobiti ono najbolje, istom ih mjerom trebamo njegovati. Sunce, voda, zrak, zemlja - sve je tu na dobrobit životu. U ekološkoj je proizvodnji mjera uzimanja i davanja sasvim jasna i jednostavna: što si uzeo, trebaš i vratiti. Na taj način održava se ravnoteža u prirodi i omogućava ono na čemu se život temelji, a to je neprekidno kruženje hranjivih tvari, elemenata, energije.

Nenad Falamić se drži ovih pravila, a od kvalitetnog stajskog gnoja radom kalifornijskih glista na svom gospodarstvu dobiva prirodno gnojivo. Pritom se koncentriraju korisni mineralni sastojci, a organska tvar prelazi u za biljke najpogodniji oblik. Pri tome nestaju štetne bakterije, a iznimno se umnože humusni mikroorganizmi koji čine najvredniji dio ovog humusa. Humus glista, osim što je izvrsno gnojivo, također pomaže u suzbijanju bolesti koje prave velike probleme u plastenicima. Korisni mikrobi iz humusa mogu kolonizirati površinu sjemena i štititi ga od infekcija ispuštajući supstance koje ometaju kemijsku signalizaciju između sjemena i patogena.

Proizvođači organskog gnojiva ne mogu dobiti poticaje

Humusal, prirodno gnojivo s eko certifikatom proizvodi se u potpunosti na OPG Nenada Falamića. "2010. godine sinula mi je ideja za proizvodnju humusa od glista. Imamo vrt i počeo sam ga raditi za vlastite potrebe.

No, proizvodnja i potražnja se proširuju, tako da se glisnjak nalazi i na drugom mjestu, a ne samo u vrtu. Uzgajam vrstu Eisenia fetida. Uvidio sam prostor na tržištu, posao je održiv. Proizvodnja mi je veći problem od prodaje, a širim ju vlastitim sredstvima. Nema poticaja za proizvođače organskih gnojiva, nisu niti u jednoj klasifikaciji."

Plasman za polovicu gnojiva Nenad je već osigurao, a prodaje ga svojim zadrugarima. Ulaskom u zadrugu otvorile su mu se mogućnosti širenja proizvodnje i lakšeg plasmana svojih proizvoda. "Znači da mogu osigurati konstantan pritok novog gnoja, hranjenja, proizvodnje, da imam siguran plasman za jedan dio, a drugi dio da mogu isprobavati neka druga tržišta", kazao je.

"Proces proizvodnje je dugotrajan. Za proizvodnju humusa od glista raspolažem prostorom od 2 do 3.000 m². Sa traktorom se istovari konjski stajnjak te stoji jedan do dva mjeseca.

Konjski stajnjak vrijedna je sirovina

Od 1.000 litara stajnjaka dobije se 400 l humusa. Na zemlji se nalaze filcevi jer su čvršći nego građevinski geotekstil. U njemu je temperatura 70º C, u fermentaciji stradaju bolesti i sjemenke. Bazeni se nalaze iznad zemlje, natkriveni su najlonom, mora biti otvoreno da ima zraka, a da ne može ući sunce ili kiša. Važno je da je prostor logistički: tu se vrši prosušivanje humusa, okretanje, stroj za mljevenje, pakirnica. Gliste selim ručno za što mi koriste vile posebno izrađene za tu namjenu, dio ide u skladište na sušenje (natkriveno plastenikom).

Gornji sloj u kojem su gliste prebacuje se u drugi bazen, a dio koji ostaje je prerađen. Za to treba jedna godina. Kada vlaga padne na potrebnu vlažnost od 40%, vrši se presijavanje i pakiranje u ambalažu.

Za to treba 1 do 1,5 dan. Gliste se uništavaju kada nemaju hrane, kada je suho, sunce, a temperature ne smiju biti ispod 0 i ne više od 35 ºC. Štetnici su rovac i krtica. Hranjenje se obavlja jednom tjedno, a za zimu se baca veći sloj. Bolje ih je hraniti češće po malo.

Glista nema zube i hrani se produktima truljenja. Standard i razina kvalitete su konstantni. Svoje proizvode prodajem putem maloprodaje: za vrtove i cvijeće, za proizvodnju povrća i voća, za plastenike i rasadnike", rekao je Nenad.

Ujedinjeni u osvajanje EU tržišta

Za kraj Nenad poručuje za bavljenje ovim poslom trebaju debeli živci i dubok džep. No zadovoljan je kada čuje pozitivne komentare onih koji koriste njegovo gnojivo. "Mogu reći da sam jako zadovoljna s kvalitetom gnojiva koja se mogla vidjeti u brzom rastu mojih klijanaca. U rekordnom roku mi je potjeralo sjemenje korijandera, limunske trave (a ona voli trope), anisa i još drugih začinskih trava. To nije bio slučaj kad sam nešto sadila u običnu vrtnu zemlju, tako da sam stvarno pozitivno iznenađena", komentar je jedne urbane poljoprivrednice koja je isprobala eko gnojivo Nenada Falamića.

Jelica Štrok sadi domaći češnjak, Ivica Černik mrkvu, Mato Barić grašak, a Nenad Falamić proizvodi gnojivo uz pomoć glista. Svatko od ovih malih proizvođača posebno većem tržištu nije zanimljiv. "Jedino takav način rada osigurava opstanak malim proizvođačima. Na velikom europskom tržištu udruživanje i uspješno brandiranje nekog proizvoda, može praktički ići jedino preko zadruga", rekli su nam s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.