Izazovi domaće poljoprivrede: Ptice, jazavci, smrdljivi martini, oluje, suše i nezainteresirana država

Na OPG-u Karas iz okolice Karlovca poznatog po uzgoju batata i žutih lubenica, svaka godina je drugačija, a njima najveću štetu rade ptice. Žute lubenice, naime, imaju tanku koru koju ptica kljunom lako probije te su lani ovako nastale štete imali oko 70 posto. Oštećene plodove odnosili su lovci da bi nahranili divljač.

"Crvene imaju deblju koru pa s pticama nije tako strašno, ali i na jednu i na drugu vrstu dolazi jazavac. Pretpostavljamo da je u pitanju jazavac jer plodove pronađemo nekoliko metara dalje i skroz do kore oglodane”, opisuje Ana Karas, nositeljica OPG-a.

Navodi i kako srne znaju u početku raditi štetu u batatu – kada ga posade na foliju, dođu brstiti biljku dok je mala, a znaju je i iščupati. Imaju problema i s miševima, rovcima, žičnjacima... Ove godine je batat u redu, kaže, ali jedne godine je sav bio 'rupičast'. Ponekad je od njive do njive drugačija priča.

Ljeskotoč i smrdljivi martin

Stjepan Horvatinović iz Petrinje uzgaja ekološki lješnjak, a uz svježe i pržene plodove, bavi se proizvodnjom namaza, ali i sokova od jabuke i aronije.

"Kad bih krenuo pričati o problemima, tome ne bi bilo kraja", smije se Stjepan ističući kako najviše posla imaju s rezidbom jer lijeska ima jako puno izboja. Ekološki su pa ničim ne tretiraju, a to podrazumijeva jako puno rada.

"Prošle godine je bila najezda smrdljivog martina koji nas je upropastio - on uništava sve, od rajčice nadalje. Tu je i standardni štetnik ljeskotoč koji se formira još u cvatu, dok nema ploda. Kada vidite rupicu na lješnjaku, znajte da kroz nju crv nije ušao, nego izašao", otkriva. Dodaje da je, što se tiče mraza, lijeska zahvalna jer više puta cvate za razliku od oraha.

Trgovački lanci kumovali slomu

Neven Degmečić navodi da su smanjili proizvodnju jer im je vjetar odnio plastenik u kojem je sa suprugom Majom uzgajao pomidore. "Strepili smo na prvi travnja, taman je bila zadnja marčana bura. I iako je ožujak bio vani, dogodila se ta jaka bura", priča nam nositelj SOPG Degmečić iz Buzeta.

Vjetar ga je prvo samo okrenuo, a kasnije i dokrajčio. Nije se ništa moglo spasiti jer se puno metala svinulo. "Šteta je velika i odustali smo od plastenika na veliko jer na poziciji gdje imamo zemlju u zakupu dolazi do cijelog miksa vjetrova. Riječ je o otvorenom prostoru podno Ćićarije pa nije samo bura u pitanju, nego se vrtloži s raznih strana", ilustrira Neven.

I iako se dogodilo prvoga dana travnja, nije bila prvoaprilska šala, pa su odlučili nastaviti raditi samo za sebe, a ako bude viška, to će prodavati. Degmečići su poznati po svojoj 'no dig' metodi obrade tla. Ne stižu uvoditi novitete jer su oboje redovno zaposleni, a ove godine ih je zbog ogromne vlage zadesio i veliki korov.

"Za pripremiti gredicu nam treba jako puno vremena - sadnice čekaju zemlju, a gredica još nije pripremljena", osvrće se na još jedan izazov.

Osnivač OPG-a Slatko moje zeleno, Zvonko Hursa, na pitanje u problemima u poljoprivredi referira se na općenito stanje u Hrvatskoj. Smatra da našem agraru nema spasa, osim ako, ističe on, eventualno država lupi šakom u stol i trgovačke centre obveže da u određenom postotku - ne malom - prodaju hrvatske proizvode. I to ne neke prepakirane, već one koji su od početka do kraja nastali kod nas.

"Treba im uvjetovati da mogu kod nas poslovati, ali si moraju stvoriti krug proizvođača – primarnu proizvodnju koja će namiriti potražnju dućana. Ako to nemaš, ne možeš kod nas raditi i točka", kategoričan je. "Nije se u startu na to pazilo i sada je teško postaviti stvari kako treba. U međuvremenu se sve ugasilo, sve je mrtvo", ne bira riječi Hursa.

Suša na istoku Hrvatske

Maćaš Loboda iz Dalja kao najveći problem navodi sušu. "Istok Hrvatske statistički ima najmanje oborina tokom cijele godine, a mi već dvije godine imamo katastrofu. Smješteni smo na brdu, na 190 nadmorske visine, i borimo se s velikim manjkom vode", govori. Imaju jedan izvor koji im omogućava korištenje oko 30 kubika dnevno pa moraju biti jako štedljivi.

Kada je riječ o štetnicima, smrdljivi martin nanosi ogromne štete na rajčici. Iako se u zadnje vrijeme može doći do nekih ekoloških sredstava za druge nedaće, za smrdljivog martina ne postoji ništa, kaže on. Pokušavali su svašta, i sa sadnjom mente koja ih navodno odbija, ali kada navale, ništa ne pomaže.

"U ekološkoj poljoprivredi su veliki gubici, to je neusporedivo s konvencionalnom. Nema tretiranja protiv korova, sve je ručno... Mrkvu ne sadimo upravo zbog toga – trava nikne, mrkva još ne, i trava ju zaguši", opisuje Loboda dodajući kako ekološki proizvodi ne mogu biti jeftini jer su daleko manji prinosi, a uloženo je puno više rada.

Zeleni Kastav obilježava 10 godina: Dok odrasli kupuju na eko sajmu, djeca izrađuju prirodnu kozmetiku

Divljač im također nanosi štetu. Prisjeća se kako su im divlje svinje dvije godine povadile sav batat. Nakon svinjske kuge se situacija promijenila jer ih je puno uginulo pa tako već lani od njih nije bilo štete. Međutim, jelenska divljač im zna 'pošišati' stablo jabuke, no onda bar ne mora sam orezivati, šali se na vlastiti račun.

U svakom zlu neko dobro

Da ponekad izazovi donose i nešto dobro, potvrđuje slučaj pčelara Radomira Mićića koji je prošle godine na Zlatnom ulištu dobio najviše bodova za cvjetni med, a što je trebala biti kadulja.

"Dogodilo se da su pčele unijele također malo smilja i ostalog cvijeća, ali moram priznati da je na kraju med ispao stvarno jako dobar”, otkriva ukupni pobjednik 18. Zlatnog ulišta 2025. , dobitnik nagrade za najbolji med od bagrema i najbolji cvjetni, o čemu ćemo kasnije nešto više.

Za ovu godinu kaže da je za sada jako dobra što se tiče medenja, ali bude li prevruće, uništit će cvijet.