Iz male radionice Brune Motika u Vukomeriću stiže najtiši i najlakši traktor!

Otkako je prije šest godina izradio svoj prvi ručni alat za poljoprivredu, Zagrepčanin Bruno Motik stalno nešto dizajnira i izrađuje u maloj radionici u Vukomeriću pokraj Zagreba. U međuvremenu je kupio i dodatno zemljište kako bi svoje izume mogao odmah i testirati, a u planu je i veća radionica za njegovu tvrtku Green tools TECH.

"Kad sam na permakulturnim radionicama objašnjavao ljudima kako vrtlariti bez kopanja, shvatio sam da postoji velika potreba za takvim alatima koji bi im olakšali posao. Moj pristup je tlocentrični, što znači da alatima pokušavam što manje naštetiti tlu, želim ga zapravo obnoviti i sačuvati za sljedeće generacije“, započinje svoju priču Motik za kojeg možemo slobodno reći kako dokazuje onu poznatu da je u imenu znamen.

Prototipe testira na njemačkim farmama

Bruno je otkrio nišu za svoje proizvode pa danas njegovi alati uglavnom putuju iz Hrvatske u zemlje Europe.

"Najmanje kupaca imam u Hrvatskoj, jer ovdje je mali interes. Procjenjuje se da u Europi postoji oko 400.000 ekoloških poljoprivrednika koji imaju imanja manja od pet hektara i oni su moje tržište. Alat dizajniram i izrađujem u Hrvatskoj, a neke prototipe testiram na farmama u Njemačkoj, jednostavno zato što ovdje takvih farmi nema“, objašnjava Bruno dok nam pokazuje široke vile, svoj prvi alat, koji često nestane odmah po izradi.

Iako su neki dijelovi zelenih alata drveni, a neki plastični, omiljeni materijal mu je metal. Njega i sam izrezuje na CNC laseru.

"Široke vile izrađene su od čelika, mogu prodrijeti u tlo dosta duboko, do 30 centimetara, i dobro je koristiti ih kad imate nabijeno tlo puno korova. Zarivanjem tim vilama u tlo povećava se vodozračni režim, a u kanalićima i pukotinama koji nastanu kad prorahlimo tlo bez okretanja, počnu živjeti korisni mikroorganizmi“, priča Motik, ističući kako je nakon prozračivanja tla važno nanijeti kompost ili kompostni čaj koji će potaknuti brže stvaranje kolonija zdravih mikroorganizama.

Automatizirana gnijezda za kokoši s pašnjaka

Na početku svoje majstorske karijere Bruno je surađivao s poznatim permakulturistom Richardom Perkinsom iz Švedske i na njegov je poticaj krenuo u dizajniranje i izradu automatiziranih gnijezda za kokoši nesilice. To je u proizvodnji jaja oprema za pokretne kokošinjce, za kokoši koje su na pašnjacima.

"Planiram pokrenuti proizvodnju jaja u suradnji s prijateljem Ircem, pa ću tako nakon svih godina gledanja nacrte i dijelova, konačno sâm vidjeti kako stvari funkcioniraju i gdje su nedostaci. Ideja je napraviti cijeli prijenosni kokošinjac s automatiziranim gnijezdom“, najavljuje. Čini se da mu je posebno draga i sama ideja dobivanja jaja od kokoši koje se ne hrane smjesom, nego onim što ulove i iščeprkaju, a pritom svojom potragom za hranom potiču obnavljanje tla.

Blizu je i finalne izrade, kako ga zove, najtišeg i najlakšeg traktora koji bi mogao biti i dobro rješenje i za uzgoj u plastenicima. Prvo je trebao biti samo stroj za plijevljenje, ali ubrzo je postao više od toga.

"Željko Iličić iz Biomare pitao me mogu li staviti neki motor na biciklić, kako on zove taj moj kultivator. No onda mi nije bilo dovoljno da ima samo motor, nego sam napravio i nastavak za plugove i razne motike i tako je nastao jedan agilni traktor koji radi na baterije“, objašnjava Bruno dok podiže traktor kako bi pokazao koliko je lagan njegov najnoviji izum. Za njega je dobio i potporu agencije Hamag Bicro, a svojedobno mu je kao start upu pomogla i ACT grupa kroz projekt "Pokreni nešto svoje“.

Bruno svojim zelenim alatima želi olakšati život poljoprivrednicima, ali pritom mu je važno i sačuvati život u tlu. Paradoks je, kaže, da postoji višak ugljika u atmosferi, a manjak u tlu, a to regenerativna poljoprivreda i niska tehnologija pokušavaju promijeniti.

Kako kreiranje idealnog alata znači i brojne neprospavane noći, u svemu tome pomalo pati njegova ljubav prema vrtlarstvu. Na Bruninom vrtu ipak trenutačno rastu luk, češnjak i poriluk pa je grižnja savjesti, kaže, nešto manja.