Ekološka borba protiv korova: kako iskoristiti alelopatiju u povrtnjaku i voćnjaku

U prvom smo članku spomenuli pokrovne usjeve i dotaknuli alelopatiju u suzbijanju korova. Kako je ovo jedna od bolje istraženih mjera i mnogo obećava, pozabaviti ćemo se ovdje konkretnom primjenom u povrtnjaku i voćnjaku. Može se primjenjivati i u vinogradima, a kako je korovna flora u vinogradu izuzetno važna s aspekta žutice vinove loze Bois Noir, vinogradima ćemo pokloniti pažnju u zasebnom članku.

Kad se govori o pokrovnim usjevima i zelenoj gnojidbi, obično se navodi da pokrivaju tlo, sprječavaju eroziju i popravljaju strukturu. Iako je sve navedeno točno, pokrovni usjevi također suzbijaju korov, svojim masom, ali i kemikalijama koje ispuštaju u tlo.

Te se kemikalije zovu alelokeikalije, a pojava alelopatija. Posljednjih je desetak godina puno istraživanja posvećeno pokrovnim usjevima i alelopatiji, pa što nam ona govore? I što točno možemo očekivati od ove mjere? Očekivanja su važna, jer ako očekujemo površine bez ijedne biljke nakon provođenja ove mjere, doći ćemo do zaključka, koji sam mnogo puta čula, da mjera – ne radi.

Je li to zaista tako, što kako i zašto radi, probati ćemo odgovoriti u ovom članku.

Alelopatija, ili nešto drugo?

Biljke jedna drugoj smetaju na dva različita načina. Prvi je kompeticija, ili jednostavno, natjecanje: biljke se natječu za prostor, svjetlo, vodu, hranjiva. Kad raž zasjeni koštan i uzme mu svjetlo, to je natjecanje. Drugi je kemija: biljka u okolinu ispušta spojeve koji drugoj biljci ne daju proklijati ili rasti. Kad ostaci raži otpuste u tlo tvari koje ometaju nicanje koštana, to je alelopatija.

U polju su ta dva učinka isprepletena. Ali razlika je važna zato što se na alelopatiju može utjecati izborom vrste, vremenom košnje i načinom unošenja mase u tlo.

Alelokemikalije se izlučuju iz biljke na nekoliko načina, međutim ono što je najvažnije za suzbijanje korova je košnja pokrovnog usjeva. I ovisno o usjevu, postoji najbolje vrijeme s najvećim učinkom, ovisno o tome koji dijelovi biljke sadrže najviše kemikalija.

Kratki pregled nekih od najbolje istraženih pokrovnih usjeva

Ono što su istraživanja u zadnje vrijeme otkrila, a izuzetno je važno za praksu, jest da spojevi nisu ravnomjerno raspoređeni po biljci. Listovi, cvjetovi i plodovi sadrže ih znatno više od korijena i stabljike. Kod podlanka su plodovi bili najbogatiji organ.

Iz toga slijedi jasna preporuka. Pokrovni usjev treba unijeti u tlo u fazi cvatnje, kad je količina aktivnih spojeva najveća. Ako se unese prerano, dobit će se manje mase i manje alelokemikalija. Slično je i ako se čeka predugo.

Učinkovitost pokrovnih vrsta i njihovih mješavina ispitivana je u brojnim istraživanjima, u laboratorijskim uvjetima i na polju, u povrću i u trajnim nasadima. Rezultati se razlikuju ovisno o vrsti, o korovnoj flori na parceli, o kulturi te o tome je li biljna masa nakon košnje unesena u tlo ili ostavljena na površini kao malč.

Pregled važnijih rezultata istraživanja

Facelija (Phacelia tanacetifolia) pokazala se najboljom u dvogodišnjem pokusu u nasadu marelice (Prunus armeniaca). Smanjila je masu korova za oko 75 posto, a u prvoj godini pokusa i za 83,6 posto. U tom je pokusu ispitana u sva tri oblika kao živa biljka, pokošena i unesena u tlo i pritom se pokazalo da je pokošena ili unesena u tlo bila učinkovitija od glifosata i od mehaničkog suzbijanja, dok je kao živa biljka bila slabija od oba.

Bob (Vicia faba) unesen u tlo kao zelena gnojidba smanjio je u kukuruzu (Zea mays) brojnost i masu širokolisnih korova: oštrodlakavog šćira (Amaranthus retroflexus), bijele lobode (Chenopodium album) i crne pomoćnice (Solanum nigrum) do 70 posto, a uskolisnih korova, svračice (Digitaria sanguinalis) i ljubičastog šilja (Cyperus rotundus) do 78 posto. Učinak je bio dovoljan da smanji potrebu za herbicidima nakon nicanja.

Raž (Secale cereale) ostavljena na površini kao malč dosljedno je smanjivala zakorovljenost i u stakleničkim i u poljskim pokusima, pri čemu su oštrodlakavi šćir (Amaranthus retroflexus) i obični tušt (Portulaca oleracea) reagirali bolje od bijele lobode (Chenopodium album).

Uz to, klasičan pokus pokazao je da raž, ječam (Hordeum vulgare), pšenica (Triticum aestivum) i sirak (Sorghum bicolor), uzgojeni do visine 40 do 50 centimetara, zatim osušeni i ostavljeni na površini kao malč, daju do 95 posto suzbijanja pojedinih korova kroz razdoblje od 30 do 60 dana.

Raž s heljdom i smeđom gorušicom (Brassica juncea), uzgojene kao živi pokrovni usjev, potpuno su iscrpile zalihu sjemena muhara (Setaria spp.) u tlu, a klijavu banku sjemena europskog mračnjaka (Abutilon theophrasti) i bijele lobode (Chenopodium album) smanjile za 80 do 85 posto. Pokrovni usjev potaknuo je klijanje korovnog sjemena, koje je potom propalo.

Raž, dlakava grahorica (Vicia villosa), ječam s pšenoraži i grašak (Pisum sativum) zajedno su suzbijali široku skupinu korova: bijelu lobodu (Chenopodium album), zeleni šćir (Amaranthus hybridus), poljsku čestiku (Thlaspi arvense), maslačak (Taraxacum officinale), običnu mišjakinju (Stellaria media), piriku (Elymus repens), koštan (Echinochloa crus-galli) i sivi muhar (Setaria glauca). Oblik primjene u izvoru nije naveden.

Unijeti u tlo ili ostaviti kao malč

Oba se pristupa u istraživanjima koriste i oba daju rezultat, ali ne isti.

Unošenje u tlo ubrzava razgradnju i time brže oslobađa spojeve. Kod kupusnjača je to gotovo nužno, jer se glukozinolati pretvaraju u aktivne izotiocijanate tek u tlu. Nedostatak je što učinak brže i prođe.

Ostavljanje na površini sporije oslobađa spojeve, ali masa istodobno radi i kao fizički malč zasjenjuje tlo i sprječava nicanje mehanički. To je razlog zašto se u trajnim nasadima češće ostavlja na površini.

U pokusu u marelici oba su oblika dala sličan rezultat, i oba su bila bolja od ostavljanja žive biljke. U praksi to znači da možete odabrati i malč i unošenje u tlo, jedno i drugo djeluje.

Primjer primjene alelopatije u vrtu

Bijela gorušica i uljana rotkva dobar su i lako dostupan izbor za primjenu alelopatije u vrtu. Međutim, obje pripadaju kupusnjačama, pa ih ne treba sijati neposredno prije kupusa, kelja, cvjetače, brokule ili rotkvice. Za takve gredice bolje je odabrati neku drugu biljku, primjerice raž.

Sjetvu je najbolje obaviti nakon što se gredica isprazni, krajem ljeta ili u ranu jesen, prema uputama na pakiranju sjemena. Cilj je da biljka do zime stigne dovoljno narasti i procvjetati ili da prezimi te procvjeta rano u proljeće. Kada biljka procvate, treba je pokositi i dobro usitniti, a potom plitko unijeti u tlo, na dubinu od pet do deset centimetara.

Nakon toga treba pričekati dva do tri tjedna prije nove sjetve ili sadnje. Razlog je jednostavan – tvari koje alelopatska biljka koristi za suzbijanje korova mogu djelovati i na sljedeću kulturu.

Zato je važno unaprijed isplanirati što će se sijati ili saditi na toj gredici nakon što, otprilike dvadesetak dana poslije unošenja biljne mase u tlo, prođe njezin alelopatski učinak.

Primjer primjene u voćnjaku

Faceliju je najbolje posijati u jesen, u međuredni prostor voćnjaka. Odličan je izbor jer ne pripada nijednoj uobičajenoj povrtnoj ni voćnoj porodici, pa se može uklopiti u različite plodorede. Uz to, facelija je i izvrsna pčelinja paša. Nakon sjetve treba je pustiti da raste kao živi pokrivač. Već u tom obliku može značajno smanjiti razvoj korova, a u pokusu je zabilježeno oko tri četvrtine manje korovne mase.

Ekološki povrtnjak: Evo koje mjere koristiti za suzbijanje korova

Kada dovoljno naraste, faceliju treba pokositi. Upravo je košnja bila ključna za učinak u pokusu u nasadu marelica, gdje su pokrovni usjevi nakon košnje pokazali bolji učinak od herbicida. Dok biljka raste, prvenstveno konkurira korovima, a nakon košnje i početka razgradnje oslobađa spojeve koji dodatno utječu na njihov razvoj.

Pokošenu masu moguće je ostaviti na površini tla ili je plitko unijeti u tlo. Oba su načina u pokusu dala slične rezultate. Na površini biljna masa dodatno djeluje kao malč, dok se u tlu brže razgrađuje. Učinak facelije na suzbijanje korova u provedenom pokusu trajao je oko 28 dana.

I jedno upozorenje iz istog pokusa, važno za trajne nasade. U voćnjacima gdje se suzbijalo samo mehanički, kroz dvije godine su se namnožili višegodišnji korovi - divlji sirak i osjak. Mehanička obrada ih ne uklanja, nego im razmnožavanjem podzemnih dijelova pomaže. Pokrovni usjev ne rješava problem višegodišnjih korova, ali im niti ne pogoduje.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor