Dva su važna pravila u ekološkom suzbijanju korova - vrijeme i ne dati mu da proizvede sjemenke

Preventivne mjere poput plodoreda, zelena gnojidbe, lažne sjetve, smanjuju nicanje korova. Unatoč njima, dio će naći put.

Suzbijanje poniklih korova bez pesticida je najčešće radno i vremenski intenzivno, pa i skupo. Upravo zato ne može biti temelj upravljanja korovima, već samo nadogradnja. Što su preventivne mjere bolje odrađene, manje će posla ostati za suzbijanje.

Također, korovi se pojavljuju i u proizvodnji povrća u zaštićenom prostoru, što je posebno poglavlje, jer uzgoj u zaštićenom prostoru ima svoje posebnosti, pa se i mjere donekle razlikuju.

Kritično razdoblje zakorovljenosti

Prije nego se pozabavimo tehnikama, važno je spomenuti vrijeme. Izuzetno je važno kad se pristupa suzbijanju korova.

Svaka kultura ima razdoblje u kojem je njihova prisutnost najviše košta, kritično razdoblje zakorovljenosti. Povrće je najosjetljivije tik nakon sjetve i sadnje, kad korov ima puno prostora za razvoj, te povrću oduzima prostor, vodu, hranu i svjetlo u najosjetljivijoj fazi. Pojava korova u toj ranoj fazi znatno utječe na prinos.

Ekološki povrtnjak: Evo koje mjere koristiti za suzbijanje korova

Zbog toga ga je potrebno uklanjati upravo tad, što ima i pozitivne strane. I korov je tad u ranoj fazi, sitan je pa se brže i lakše uklanja, ne oštećujući korijen kulture i ne ostavljajući rupe u tlu.

Drugo važno pravilo uklanjanja je ne dopustiti korovu da proizvede sjemenke. Jedna jedina biljka koja dozrije vraća u tlo stotine do desetke tisuća sjemenki, čime se obogaćuje banka sjemena korova u tlu. Stara vrtlarska izreka kaže da jedna godina osjemenjivanja znači sedam godina plijevljenja.

Plijevljenje i okopavanje

Ručno plijevljenje je najstarija mjera i u ekološkoj proizvodnji povrća i dalje neizbježna. Prednost je plijevljenja selektivnost, plijeviti se može tik uz biljku, gdje ni jedan stroj ne može doći. Osim toga, uz pažljivo plijevljenje neće se oštetiti kultura. Nedostatak je veliki utrošak radnih sati, zbog čega je skupo, a na velikim površinama neisplativo. Upravo se zato provode preventivne mjere, kako bi se kurativne smanjile na najmanju moguću mjeru. To je ujedno i mjerilo isplativosti drugih zahvata: u istraživanjima parenja tla u ekološkoj mrkvi upravo se ušteda na ručnom plijevljenju uzima kao ključni pokazatelj, a pri najvišim dozama pare zabilježeno je smanjenje potrebnog vremena za oko 30%.

Ukoliko ne plijevimo ručno, već ćemo koristiti alate, gdje je to moguće, potrebno je obratiti pažnju na to da alat prereže korov tik ispod površine, a da ne prevrće tlo.

Zašto je to važno? Već smo spominjali banku sjemena korova. Ona se nalazi u svakom poljoprivrednom tlu, i sadrži velike količine sjemenki, ovisno o dubini. Klijati može samo ono sjeme koje se nađe u gornjem sloju, uz svjetlost, toplinu i zrak. Kad prevrćemo tlo, iznosimo nove sjemenke na površinu, u zonu klijanja, te potičemo nicanje korova. Zbog toga je potrebno koristiti naoštreni alat, npr. motičicu ili plijevilicu, povući je plitko, dva do tri centimetra, toliko da presiječe korijenov vrat. Mjera je učinkovitija u ranim fazama razvoja, i na suhom tlu. U vlažnim uvjetima korov može preživjeti. Također, potrebno ga je ukloniti s površine, kako bi se spriječilo eventualno dozrijevanje sjemena.

Za međurednu obradu postoje također razni alati raznih proizvođača, ručni kultivatori, plijevilice, plijevilice s grabljama, kotači, četke koji vjerojatno solidno rade svoj posao.

Ograničenje svih alata je isto, a to je da su pomoć za međurednu obradu. Za obradu redu, ipak se oslanjamo na plijevljenje.

Na većim se površinama međuradni kultivatori koriste u kulturama koje imaju dovoljan razmak redova, kao što je kupus, paprika, rajčica. Kod recimo mrkve ili luka potrebni su precizniji alati. Danas već postoje alati koji se mogu koristiti i unutar reda, ali je za njihovu upotrebu pretpostavka ujednačen sklop i dobro pripremljena površina.

Uništavanje korova plamenom

Plamenici se u ekološkoj proizvodnji koriste desetljećima i često se krivo shvaćaju. Cilj nije spaliti korov, nego ga kratko izložiti visokoj temperaturi. Toplina uništi stanične membrane, biljka izgubi sposobnost zadržavanja vode i ugine u sljedeća dva do tri dana. Korov nakon zahvata izgleda gotovo netaknuto, potamni i odumire tek kasnije.

Učinak se provjerava jednostavnim testom: list se pritisne među prstima. Ako ostane tamni otisak, stanice su uništene i zahvat je uspio.

Plamen je najbolje koristiti za suzbijanje mladih širokolisnih korova u fazi kotiledona ili prva dva do tri prava lista. Trave su znatno otpornije, a na višegodišnje korove s rizomima, kao što su pirika, slak, osjak praktički ne djeluje. Nadzemni dio se uništi, ali biljka ponovno nikne. Za upotrebu plamena vrijeme mora biti mirno i suho.

Osobito ga je dobro koristiti kod povrća sitnog sjemena koje sporo niče, kao što su recimo mrkva i peršin, za čije je nicanje potrebno dva do tri tjedna, a za to vrijeme korov već nikne. Ako se plamen koristi tik pred nicanje, kultura će niknuti na čistu gredicu. Ovdje je izbor pravog trenutka vrlo bitan. Nekoliko se sjemenki može pokriti folijom kako bi nikle prije ostalih i poslužile kao pokazatelj.

Uništavanje korova parom

Tretiranje tla vodenom parom djeluje na dublje slojeve tla. Vodena para unosi se u površinski sloj i uništava sjeme korova prije klijanja. Za razliku od plamena, kojim se uništavaju ponikli korovi, para djeluje na smanjenje banke sjemena u tlu.

Budući da je zagrijavanje cijele površine energetski neisplativo, razvijena je varijanta u kojoj se tretira samo uska traka tla u koju će doći red kulture, dok se ostatak tla obrađuje se mehanički.

Rezultati uništavanja korova parom su vrlo dobri. U istraživanju u ekološkoj mrkvi na tri mediteranska lokaliteta, pri najvišoj dozi pare gustoća korova smanjila se za 62 do 94 %, a prinos svježe mrkve povećao za 47 do 92 %.

Ovo je skupa metoda pa se isplati koristiti kod kultura visoke tržišne vrijednosti, kao što je mrkva u ekološkom uzgoju.

Korovi u plasteniku i stakleniku

Sve dosad navedeno odnosi se na uzgoj povrća na otvorenom. Sve navedene mjere mogu se provoditi i u zaštićenom prostoru gdje uzgoj ima nešto drugačije zakonitosti. Ako su grijani prostori, korov klija cijele godine, navodnjavanje kap na kap potiče rast korova kao i biljke, korovna se flora specijalizira, a plodored je ograničen. Međutim, zbog manje, a zaštićene površine, mogu se provoditi mjere koje na otvorenom nemaju smisla.

Kod zaštićenih prostora, higijena je od izuzetne važnosti, jer se sprječava ulazak korova. Kako spriječiti unos korova?

• Kositi i čistiti okolinu ulaza i staze; sjeme se unosi obućom, kotačima kolica i alatom.
• Mrežice na otvorima za provjetravanje smanjuju ulazak sjemena nošenog vjetrom.
• Čvrsta podloga ili platno protiv korova od polipropilena na stazama sprječava klijanje i olakšava čišćenje.
• Ne ostavljati prosuti supstrat i biljne ostatke
• Provjeriti podrijetlo presadnica i supstrata. Korov vrlo često uđe zajedno s kulturom.

Uništavanje korova

Solarizacija je postupak pokrivanja natopljenog tla prozirnom folijom u najtoplijem dijelu godine. Folija se ostavi četiri do šest tjedana. Ispod folije se skuplja toplina, a kombinacija visoke temperature i vlage uništava sjeme korova u površinskom sloju.

Za plastenik je to prirodno rješenje, jer je ljeti ionako često prazan ili se preporuča odmor tla.

Česta dilema je koju je foliju bolje koristiti. U pokusu provedenom u Grčkoj uporabom prozirne folije suzbijeno je 92% korova, dok je uporabom crne folije suzbijeno 49 % korova, a nepokrivena kontrola 28 %.

Ono što je važno je da tlo bude dobro natopljeno. Ako je sjeme suho, neće bitno izgubiti klijavost. U istom pokusu nepokrivene parcele prešle su 40 °C kroz 122 sata, a korovi su iduće zime svejedno bujno izrasli. Suho sjeme izloženo izloženo visokoj temperaturi kroz određeni broj sati nije izgubilo klijavost, dok vlažno sjeme na 50 °C kroz sedam dana jest.

Dakle tlo je potrebno natopiti do zasićenja neposredno prije pokrivanja. Vlaga se zadržava ispod folije, te dodatno zalijevanje nije potrebno.

Solarizacija ima svoja ograničenja, pa neće riješiti višegodišnje korove. Djelotvorna dubina je 5–10 cm, a rizomi i gomolji su dublje i prežive. Mnoge se vrste regeneriraju i iz djelomično oštećenih podzemnih organa. Također, ljetne jednogodišnje vrste teže se suzbiju nego zimske, jer prirodno kliju na višim temperaturama.

Važno je napomenuti da obrada tla prije pokrivanja poboljšava rezultat, a optimalna debljina folije je 38-50μm. Također, foliju je nakon primjene potrebno zbrinuti kao plastični otpad.

Organske kiseline i drugi spojevi

Klasična solarizacija traži jako sunce i visoke temperature kroz nekoliko tjedana. U kontinentalnoj Hrvatskoj to nije uvijek zajamčeno, pogotovo ne u kišnijim ljetima.

Za takve uvjete postoji varijanta u kojoj se u tlo prije pokrivanja unese lako razgradiva organska tvar kao što je zrela biljna masa, gnoj ili kompost. Tlo se zatim natopi i pokrije folijom. Razgradnjom u uvjetima bez kisika nastaju organske kiseline i drugi spojevi koji uništavaju sjeme korova, a proces ne ovisi o temperaturi kao klasična solarizacija. Dovoljna je temperatura tla već od 15 °C. postupak traje otprilike tri do pet tjedana.

Kroz ova su dva članka prikazane sve važnije skupine mjera. Pregled mjera kroz jednu sezonu je otprilike ovakav:

1. Prije sjetve: plodored, zelena gnojidba, lažna sjetva; u plasteniku i solarizacija ili varijanta s organskom tvari.
2. Prilikom sjetve ili sadnje: kvalitetne presadnice, pravi rok, gust i ujednačen sklop.
3. Rano u vegetaciji: malč na čisto tlo; kod sporo nicajućih kultura plamen neposredno prije nicanja.
4. Tijekom vegetacije: plitka obrada, ručno plijevljenje

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor