Tornjaci u obrani stada od vukova u Zagori

Zahvaljujući akciji hrvatske Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, stočarima je u Dalmatinskoj zagori ne tako davno pred zimu dodijelila oko stotinu pasa tornjaka, kako bi svoja stada barem donekle zaštitili od napada vukova. Da tornjaci na tom području doista mogu obitovati, pokazao je sedmomjesečni takav pas zvan Atila u Dugopolju koji je dodijeljen tamošnjem stočaru Cvitku Koliću. Ističe kako su potom još četiri štenca tornjaka stigla i u Primorski Dolac u trogirskom zaleđu, također iz Zagreba, iz istog legla. Tržišna cijena svakog tornjaka i nije bila tako visoka u odnosu na ljepotu, kvalitetu i rad psa koje Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša posebnim projektom besplatno dijeli samo većim stočarima u Zagori, i to na prostoru od rijeke Cetine do Zrmanje, odnosno u dalmatinskom zaleđu.

Tornjaci štite stada ovaca i koza od napada vukova na širem području Hrvatske

Kad odrastu i postanu snažni, najmanje visine 70 centimetara te budu teški oko 70 kilograma, stručnjaci ističu kako su tornjaci itekako opasni za vukove, ali umiljati prema ljudima. Realizacijom toga projekta za zaštitu prirode i okoliša Hrvatske, donekle je obnovljena pasmina tornjaka koja je gotovo izgubljena na području Dalmatinske zagore. No, voditelji projekta ocjenjuju kako ima dostatno tornjaka za sve zainteresirane dalmatinsko-zagorske farmere odnosno stočare, tim više što se gotovo svake zimske sezone povećavaju legla tih zacijelo pametnih, plemenitih, snažnih pasa koji su i ukras stada i farme.

Dobro upućeni tvrde kako je na području cijele Dalmatinske Zagore, napose u Splitsko-dalmatinskoj i Šibensko-zadarskoj te Kninskoj županiji, sada manje napada vukova na stada. Tvrde kako tornjaci uistinu mogu obitavati i u tom kraju, uz čiju zaštiti se nastoji obraniti stoka od eventualnih napada vukova, a ujedno zaštititi te krvoločne životinje. To potvrđuje baš pas Atila. U to smo se uvjerili kada smo posjetili toga tornjaka i njegova vlasnika u Dugopolju. Naime, Ailu smo zatekli u farmi Kolićevih koza na predjelu Dračenice u osojima dugopoljskog podneblja, koji ima sve osigurane uvjete baš kako je to utvrđeno ugovorom Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša Hrvatske «o pravu korištenja psa tornjaka».

Atila spasio stado koza i jarića Cvitka Kolića u Dugopolju od napada vukova

«Imao sam deset pasa, od kojih i jednog šarplaninac, ali mi je ovaj tornjak, moj Atila, nekako od prvog dana prionuo srcu. Oduvijek sam volio velike snažne pse, i, evo, ispunila mi se želja. Vidite, moj Atila ima lijepu kućicu, čistu: hranim ga kozjim mlijekom, vitaminima, njegovom hranom. Brzo raste, a ja sam ga dobio kada je bio štenac. Vidite ga sada koliki je: težak je više od 40 kilograma, a kada bude u punoj snazi imat će 70 kilograma i narast će do 74 centimetra, visine. No, moj Atila je oštra njuha te uvijek prati, promatra dok je sa mnom uz stado koza na brdu. Prati koze, a ne mene. Vuka može nanjušiti na udaljenosti i do 500 metara. I u tome je njegova prednost u odnosu na druge pse», ističe Cvitko Kolić.

Dodaje kako se njegov pas Atila već prilagodio dalmatinskom kršu i klimatskim te inim uvjetima podneblja u kojem raste i djeluje, te da je već jedanput obranio koze od napada vukova, iako nije bio u punoj snazi. Kolić kaže kako je tornjak ovčji pas te da je njegova funkcija bila zaštita stada ovaca, koza i goveda još od srednjega vijeka, najprije od pljačkaša te vukova i medvjeda. Upoznaje postoji dvije vrste tornjaka: Hrvatski planinski pas tornjak i Bosanski tornjak te da je takvo ime dobio zato što se drži uz torove. Za one koji nikad nisu vidjeli tor kaže kako je to prostor ograđen za ovce.

Hrvatski planinski pas tornjak se prilagodio i kršu Zagore

«Doista sam zadovoljan mojim Atilom. Mogu ga samoga pustiti sa stadom koza u brdu. Čuvat će ih bolje od mene, pa sam uistinu i siguran. Ipak, tornjaci, mužjaci, bi lakše branili stada u paru. No, ja sam zadovoljan i s jednim ovakvim psom koji raste i pod sigurnim stručnim nadzorom veterinarske službe. Evo, vidite i rodovnik Atile. U dokumentu su sadržani svi podaci o psu, njegovu podrijetlu i selekciji. Nakon što je oštenjen, uzgajatelji su mu bili Miroslav i Dario Ježdevečko iz Zagreba. Cijena je takvog mužjaka tornjaka visoka na tržištu, a država nam ih daruje. Inače, pas tornjak je nazočan na području Dalmatinske Zagore, Hercegovine i zapadne Bosne, planinskim masivima Velebita, Dinare i Kamešnice, Svilaje, Moseća, Kozjaka, Golije, Cincara, Kupresa, Like, Grobačkom polju ponad Rijeke, ali i na nizinskim predjelima Hrvatske. No, čini se kako još nije viđen na Biokovu, Mosoru niti na dalmatinskim otocima?!», objašnjava Cvitko Kolić.

Nikako se ne može nahvaliti sa svojim psom. Osim što je potvrđeni lovac, jer je Kolić odgojio i još dvojicu sinova, Andriju i Ivana, za vrsne lovce, taj je dugopoljski stočar poznat i kao vrstan kozar. Drži stado od 80 koza i jarića, te svinje. Kaže da će svoju farmu koza proširiti na više od stotinu komada, dodajući kako su i dugopoljski predjeli pogodni za uzgoj stoke poput koza na sjevernim predjelima Mosora, ovaca i krava, tim više što su stočari sada sigurniji kada od države mogu i besplatno dobiti pse čuvare. I Kolić takoreći čudi kako malo tko vjeruje da takav pas - koji je inače jak, snažan, težak - može tako blag, nježan, strpljiv, znatiželjan, te da tako voli djecu i prema njoj se odnosi zaštitnički

Svi ističu kako je tornjak blag, nježan i znatiželjan pas koji voli djecu

«Vukovi su moje stado napadali šest puta i udavili su mi 30-ak koza, no to je bilo prije nego što sam dobio Atilu. Vukovi su mi također i nedavno pokušavali ponovno napasti koze na farmi, ali ih je moj pas izdaleka osjetio te me lajanjem upozorio na tu opasnost. Tako sam spasio svoje stado koza i jarića zahvaljujući svom psu, upoznaje nas Cvitko Kolić. Poručuje kako je sigurniji uz svoga Atilu u obrani od napada vukova, ali nikako ne može shvatiti kako ima i onih koji tornjake primjerice ubijaju, truju, čija je cijena i između 8000 i 10.000 kuna.

Autor: Nedjeljko Musulin