Radile su na zemlji cijeli dan, a navečer "rikamale": U Kraju oživjela baština vrijednih žena

Povodom Dana žena, u naselju Kraj - u sklopu općine Mošćenička Draga smještenoj na strmim južnim obroncima Učke - otvorena je izložba radova vrijednih krajskih žena. U intimnom prostoru Interpretacijskog centra Viktor Car Emin predstavljeno je osamdesetak ručnih radova koje čakavci nazivaju "rikama".

Podsjetnik je to na generacije žena koje su svojim predanim radom stvarale oku ugodne uporabne predmete čuvajući baštinu ovoga kraja. Mala, ali bogata izložba radova u nekoliko je četvornih metara prostora uspjela posjetitelje provesti kroz svakodnevicu žena 19. i 20. stoljeća.

Postav je predstavljen pod motom "naše pranoni, noni i materi su rikamale, hvala njin". Vrijedna je to zbirka predmeta koja svjedoči o umijeću, strpljenju i predanosti generacija žena iz Kraja i okolnih mjesta.

Trud, požrtvovnost i velika vještina

"Rikam je talijanizam koji se u čakavici koristi za vez, međutim i za kukičanje se također kaže rikam", pojašnjava Nadija Rubeša, idejna začetnica i organizatorica izložbe. Dodaje kako je to posveta ženama koje su utkane u identitet i povijest ovoga kraja – pranonama, nonama, mamama, sestrama, tetama.

"To je veli trud, velopožrtvovanje, vela emocija i vela vještina. Te su ženskice na večer, tiho i požrtvovno rikamale – nekada za dotu, a nekada za uporabne predmete v kuće. Nažalost, puno njih danas više nije s nami, ali je ostala ta lepa baština. Ti radovi nose velu emociju – kao da je ona ostala zarobljena v teh čentrineh i vezovima“, ne skrivajući osjećaje opisala je Rubeša.

Izloženi su odjevni predmeti, ukrasni prekrivači, plahte, jastučnice, rupci, ručnici, stolnjaci, tabletići i upečatljivi ovratnici. Mogu se također vidjeti igle, konci, naprstnjaci i ostali predmeti potrebni za ručni rad, a dodatni šarm daju vrlo stare pegle koje bi nam zasigurno mogle otkriti brojne povijesne zanimljivosti – kada bi samo mogle pričati.

Postav se zbog ograničenog prostora bazira na radovima izrađenima ”s koncun i zakrlun” pa se mogu razgledati predmeti koji su nekada bili dio svakodnevnog života.

Poseban interes izazivaju komadi odjeće poput bluzice i "ženskeh dolnjeh mudandi" (ženske donje gaće) s prorezom. A koji je - u vrijeme obilježeno teškim fizičkim radovima kada nije bilo vremena za stajanje kako bi se u miru moglo "olakšati” - bio potpuno opravdan, koliko god se nama danas taj detalj činio neobičnim.

Tihi rad protkan emocijama i intimom

Kako navodi organizatorica, posebnu vrijednost izložbi daju stari nacrti prema kojima su se izrađivali uzorci za lancune i druge predmete, što dodatno svjedoči o složenosti i zahtjevnosti predstavljenih radova. Kao posebno zanimljive istaknula je heklane ovratnike za djevojčice predviđene za boravak u školi.

Kako smo već naveli, izložbu je predstavila inicijatorica Nadija Rubeša iz Udruge građana Kraj koja nam otkriva da kada je odabirala i slagala, pitala se koliko je tu emocija, topline, tuge, radosti. "Mi to ne možemo znati, što su te žene osjećale dok su rikamale. Mi to možemo samo zamisliti, ali njima sada moramo reći hvala. Hvala i onima koji su te radove sačuvali kako bismo ih mi danas mogli vidjeti, a koji su do danas bili u kutijama i na tavanima. Sada su oni zabljesnuli, sjaje svojim punim sjajem", opisuje ona uz poruku da posjetitelji uživaju u svakom tom bodu, u zraku koji je zarobio konac.

“Rikamale su i naše pranone, rikamale su naše none, rikamale su naše mame, rikamale smo na koncu i mi. Generacijama se učilo kako se to radi, to je jedan tihi, mirni rad, protkan emocijama i intimom. Svaki bod znači vještinu i moć tih žena koje su navečer, poslije svih radova, kada su obavile i zemlju, i muževe, i djecu, i kuhanje – one su sjele i rikamale”, naglasila je Rubeša osvrnuvši se na kutak s fotografijama vrijednih žena.

Izložba sadrži ručne radove žena iz Donjeg i Gornjeg Kraja, Sv. Antona i Graca, a razgledati se može do 13. ožujka 2026. najavom na jedan od brojeva: 091 549 8726 ili 051 737 378.

Podsjetnik na pretke koji zauvijek ostaju u srcima

"Ideja mi je došla spontano, prilikom pranja tabletića koje sam naslijedila od bake i majke, koje s poštovanjem i užitkom čuvam i upotrebljavam. Te uspomene imam pohranjene, a znam da i ostale žene Kraja imaju također bogati fundus skriven od očiju javnosti. Na skupštini Udruge je prijedlog o izložbi odobren i već u siječnju sam počela s telefoniranjem, pozivanjem, posjetama”, opisuje Rubeša dodajući kako je proces bio vrlo zahtjevan.

Spomenimo da je naša sugovornica spisateljica koja piše s velikim užitkom. Izdala je i šest knjiga: tri zbirke poezije na standardnom jeziku, jednu na čakavici, jednu hrvatsko-talijansku, te jednu prozu naziva "Kraj mošćeničkega komuna".

"Danas nakon izložbe dobivam pohvale, suze, ganuće i emociju. A ja kao organizator i sljednica nekih radova sam ponosna, radosna s probuđenim uspomenama koje tim koncem vezuju nas i naše stare, naša djetinjstva, priče i ljubav”, nastavlja. Ističe kako je cilj predstavljanja radova postignut – ovo je podsjetnik na naše pretke koje ćemo zauvijek nositi u srcima.

Znate li kako se rade grašnjaki, tradicionalna kvarnerska slastica od maruna?

Jedna od posjetiteljica s divljenjem je istaknula kako su to bile žene koje su radile muške poslove jer su njihov muževi uglavnom bili na brodovima ili u ratovima. Za to vrijeme su one bile same doma s djecom, obrađivale zemlju, radile oko stoke i oko kuće. A nakon napornoga dana, nije im nedostajalo volje i snage za "rikam".