Znate li kako se rade grašnjaki, tradicionalna kvarnerska slastica od maruna?

Grašnjaki su tradicionalna slastica iz mjesta Rukavac smještenog u zaleđu Opatije i manje poznatih Matulja punjeni smjesom od maruna, vrste kestena koji uspijeva na obroncima Lovrana, Ičića i Rukavca. Maruni se od kestena razlikuju uglavnom po veličini i količini mesa, ali i okusom.

Ova se slastica u današnje vrijeme najčešće priprema u vrijeme karnevala te na Lučinu (blagan sv. Luke) kada je marunu sezona. Najbolje ju je raditi u dvoje jer iziskuje dosta posla, a izrađuje se od dizanog tijesta.

Za postizanje specifičnog okusa i mirisa valja dodati malo ruma, rakije ili po nekim receptima i vina - što ovisi od kuće do kuće - kao i cimeta. Grašnjaki se peku kratko i u dosta ulja.

Izrada krabujosnica

Na temu grašnjaka i lokalnih običaja porazgovarali smo s Nadom Mohorovičić iz Rukavca koja nam je otkrila da će u svibnju ove godine navršiti 84 godine, dodavši u smijehu da joj je "prošla prva mladost”.

Ova se vitalna Rukavčanka i u poznim godinama bavi, kako ističe, svime i svačime. "Morat ću od zdravstvenog iskat proviziju, sva san zdrava kad se neš dešava”, našalila se odgovarajući na pitanje o dobi. Ove i protekle godine izradila je jako puno "rožic” jer je krenula vrlo rano, već u rujnu. Priča nam da ne može odbiti kada joj dođu "lepi mladi judi dobre voje” koji žele krabujosnice pa se hitro primi posla.

Krabujosnice su tradicionalni, bogato ukrašeni šeširi koje nose zvončari iz pojedinih krajeva Kastavštine (Rukavački i Brežanski) tokom pusnih, odnosno pokladnih običaja. Šešire sa cvijećem nose i druge grupe (osim onih iz sela Mune i Žejane), ali ih nazivaju klobuk. To je dio nematerijalne kulturne baštine neraskidivo vezane uz tradiciju zvončara koji hodaju od sela do sela u vrijeme mesopusta.

Mladi nemaju vremena

Našu sugovornicu najviše raduje kada joj dođe cijela obitelj: mama, tata i malo dijete. Najmlađi kojemu je ove godine radila imao je dvije i pol godine. "Trebate videt kad mu krabujsnicu stavimo na glavu, ja van ne moren opisat kako je to onda lepo”, kaže Nada koja je već "debelo va penziji i onda gubi vreme s tin”.

U svakoj kući u kojoj je zvončar žele krabujosnicu, ali za izradu je potrebno jako puno vremena i truda pa se, kako navodi, mladi tog posla ne love. Neki su ipak naučili jer je upozorila da će njena slika "drugo leto valda bit u novinan”, no jedan mladi dečko joj je odgovorio: "E teta ne može, ja treban krabujosnicu”.

"Ja stvarno ne smin umret”, smije se vedra Rukavčanka s kojom razgovor teče toliko lagano i ugodno da imate osjećaj kako s novinarima razgovara na tjednoj bazi.

Tradicionalne slastice

Gospođa Nada ima još mnogo zanimacija, prije svega onih koje se tiču kuhinje. Sretna je da tu više nije glavna obzirom da ima jako dobru nevjestu koja ju je zamijenila pa je ona sada "samo pomoćno osoblje”. Recepte ima još od svoje pokojne svekrve, nije ništa izmislila, priča nam. Kako su radili nekad, rade i sad.

Doduše, ne koristi svaki stari recept koji ima jer ljudi ne prihvaćaju baš sve okuse, a dolaze brojne nove stvari. "Deca vole ča poznaju, ča mama pripravlja doma”, obrazlaže. Nastavlja kako grašnjak u njenoj mladosti nije bio na stolu u vrijeme poklada kao što je danas slučaj, jer se namirnice nisu imale gdje zamrznuti. Tada se pripremao samo dok je trajala sezona maruna.

U njenoj mladosti na stolu su se obično našle slastice kao što su orehnjača, kuglof i ulenjaki, i to tek nakon što je iz Slavonije, govori, došla moda da se peku tri-četiri kolača. Osim toga, kuglof se prije radio samo u najsvečanijim prilikama: kada se išlo u prošnju djevojke, u doba njene mladosti u kuću buduće mlade nosio se upravo kuglof.

Kaže nam i kako se kasnije počeo raditi presnac koji u sebi sadrži mnogo šećera i domaćeg masla (jer su ljudi tada doma držali krave). Bio je to bogat i težak te se već od jednog osjećala sitost. No to je itekako imalo smisla ako bi se na stolu nudila samo ta vrsta.

A tako je i bilo dok je ona u pusno vrijeme išla od kuće do kuće kao partenjak. Pojasnimo, partenjak je mlada nevjenčana osoba koja nakon zvončara ulazi u kuće pozdravljati domaćine i zaplesati - s ciljem razveseljavanja starijih.

Na što pripaziti prilikom pripreme grašnjaka?

Što se tiče grašnjaka, svaka kuća ima svoj recept. Nada ne radi velike, nego "onako - za dva puta stavit u usta”.

Njen recept za tijesto glasi: "Na pol kila brašna stavin četiri žutnjaki, jedno celo jaje, osan-devet dek cukara i toliko putra; malo rakije i malo kvasa još va testo... Naučila san delat z ovin suhin kvason i ne stavin jako puno - on mora malo narast, ali ne pretjerano jer će se onda otpirat”.

Smjesu za punjenje radi na sljedeći način: "Na pol kila maruna ću stavit deset dek putra, jednu šaku cukara i niš drugo. Volin da mi ta marun ostane marun, ne da ga ja ubijen i z putron i z cukaron. Da bude sladak je još kašnjeje prilika – kad je gotov, morete ga ozgora sa štaubom koliko van srce želi ili koliko van gosti vole slatko”, opisuje naša sugovornica dodajući da je marun prije zamrzavanja normalno skuhan u svojoj kori, očišćen i pasiran.

Od tijesta se radi vrlo tanka kožica – masu koju dobije od pola kile brašna razdijeli na 4-5 dijelova. Zatim razvalja, sa žlicom stavlja podjednaku količinu (punu malu žličicu) smjese na tijesto. Jedna žličica ide na otprilike svakih 10 cm, prekrije se s istim tijestom, i tamo gdje je ispod smjesa od maruna s čašom oblikuje grašnjak, "da bude lep okrugal”.

Sve je stvar prakse

Čaša ne smije imati oštar rub, nego deblji, jer treba pritisnuti samo da se prilijepi, ne prerezati. Takav ide na friganje u dublje ulje. Na kraju mora ispasti lijepe žute boje. Ako se stavi previše šećera u tijesto, ispadnu tamni. A ako se raspukne, to je kolač za personal, smije se.

"On će vas obavijestit kad će puknut. Marun smiješan nutra kao da eksplodira i brzo se čuje u tom ulju, čuje se da neš ne štima i polovite ga. Ako je donja strana već frigana, može se pojest, ako ne, baca se”, opisuje Nada. "Zato mlade domaćice koje nemaju vremena odustaju od izrade, jer je pimplavo, a rezultat nije zagarantiran. Ali niš ni to strašno, to se sve uvježba”, poticajno dodaje.

Ako se dogodi da se jako otvaraju, drugi puta treba staviti duplo manje kvasa jer konačni rezultat ovisi i o temperaturi u kući, i o "brdo drugih stvari”. Ne treba pretjerivati s kvasom jer tijesto ne mora biti jako dignuto. A i žutanjak je unutra, on sam napravi da se tijesto digne, ističe Nada, konstantno u razgovoru miješajući čakavštinu sa standardnim hrvatskim jezikom.

Dolazak zvončara u kuću

Grašnjaki se danas stavljaju na stol u brojnim prigodama, pa tako i za vjenčanja. Povratne informacije koje je Nada dobila uvijek su fantastične. "Domaćice ke su ti grašnjaki dobili su mi rekle da je bila mrtva tišina kad su došli na stol jer da su bile svima puna usta”, govori. Najviše ih se ipak priprema za pust, a ona uvijek za tu prigodu napravi više "jer zna da će se pojist”.

Za pust je uvijek veselo, prvo u kuću dolaze zvončari, a 10-15 minuta nakon njih partenjaki. "Imamo mi ujutro gusto, ali to je užitak”, otkriva opisujući kako se gotovo sve pripremi dan ranije. Kuha se i repa, ali u njihovoj kući se repe jede manje jer zvončari dođu ranije, već oko deset. Kaže i kako mladi vole pizzu pa se danas i ona za partenjake stavi na stol.

Olita – slatke krvavice

Od tradicionalnih jela rade još slatke krvavice – kod njih se zovu olita, što znači crijevo. To je prava delikatesa – skuha se krv, riža, cimet, oraščić i doda puno putra. "To se stavi va crevo, veže se i kuha. Ali rijetki si daju više za to truda”, s nostalgijom napominje.

Dok je njena svekrva bila živa, Nada je kod pripreme olita bila samo ispomoć, nastavlja, nikada nije bila glavna, i sada joj fali neki oslonac. No, ove kobasice se baš i ne pojede puno pa nije od volje pripremati ih.

Mladi ni ne znaju što je to – djeca iz kuća u kojima se kuhaju slatke krvavice uzmu, ali druga neće kušati. Međutim, ako se na stol stavi smoki, primijetila je kako će djeca vrtićke dobi prvo to pojesti, dok će veći jesti olita ako su se doma naučili.

Pust kao prilika za druženje

Priča nam dalje kako su u Rukavcu ljudi složni te održavaju tradiciju, što nju jako veseli i smatra da je to za svih zdravo. Sretna je kada joj netko dođe u kuću. Danas ljudi prolaze samo autom i uopće se ne vide, ne razgovaraju, primjećuje.

Simbol obitelji, topline i zajedništva - Ogulinska masnica vraća se na stol

Dosta su se otuđili, čak i u malim sredinama svi nekud žure jure, nemaju vremena jedni za druge. No, kada je pust, mladi se druže, ide se po kućama, a tako nauče i tko gdje živi – što inače ne bi znali. To je i prilika "noni od 80 let da zatanca”, veselo će naša sugovornica.

Život se sastoji od malih stvari

Za kraj razgovora podijelila je s nama još nekoliko dojmova. Jako ju je razveselilo prošle godine, kaže, kada joj je došao jedan tata pitati za izradu krabujosnice. Njega ta tradicija prije nije zanimala, ali sin ga je ponukao da idu u zvončare pa su se tako lani na inicijativu djeteta pokrenuli.

"Ja bin da se judi druže, da se vesele, jer je život strašno kratak... Moj je bil dosta dug, jer neki ne dožive 84, ali ipak je kratak”, poručuje Nada Mohorovičić, predlažući nam da svakodnevicu uljepšamo sitnicama. "Od toga se život sastoji, velike stvari će te satrt”, zaključuje vremešna, međutim nadasve vrijedna Rukavčanka iz koje životna radost pršti kao u mlade djevojke.