Mala kuća prepuna različitih životinja u gradu Valpovu postaje sve poznatija među ljubiteljima životinja osnovnoškolskog uzrasta, a sve zahvaljujući jedanaestogodišnjem dječaku Noi Luliću. Kroz njegove su ruke do sada kao kućni ljubimci prošli prasci, miševi, kokoši i zečevi, a kao strastveni ribolovac, dogurao je i do šampionskog prvog mjesta.
Mala kuća prepuna različitih životinja u gradu Valpovu postaje sve poznatija među ljubiteljima životinja osnovnoškolskog uzrasta, a sve zahvaljujući jedanaestogodišnjem dječaku Noi Luliću.
Kroz njegove su ruke do sada kao kućni ljubimci prošli prasci, miševi, kokoši i zečevi, a kao strastveni ribolovac, dogurao je i do šampionskog prvog mjesta, kao što će, vjerujemo, kada bude stariji, dogurati i u trofejima punorožaca jer od malena obitava u osmatračnicama sa strikom lovcem.
Danas se, a po uzoru na pokojnog djeda Tomislava Crnogaja odlučio i na uzgoj tigrica koje je u kratko vrijeme pripitomio i sprijateljio sa psom.
“Svog djeda nisam stigao upoznati, ali imam osjećaj kao da ga čitav život poznajem jer baka s velikom ljubavlju priča o njemu.Volio je životinje, a osobito papige. Kad sam slušao baku, dobio sam ideju kupiti tigrice i vratiti čaroban djedov “duh” u kuću.
Nisam se puno dvoumio oko izbora. Istražio sam vrste i cijene i spoznao da tigrica košta 30 kn, nimfa 80 kn, rozenkolis 90 kn, a ara od 1.000 do 5.500 kuna. Istina, tigrice su najjeftinije, i samim time za mene i najprihvatljivije, ali to ne znači da su manje vrijedne od ostalih vrsti. Meni su se pokazale dobrim i smatram da nije važna cijena ako želite pripitomljenu papigu, nego gušt i uživanje u njihovom društvu i pjevu”, objašnjava Noa Lulić.
Kada ih je kupio od poznatog uzgajivača papiga, njegove su tigrice bile stare 1,5 mjesec, a danas, nekoliko mjeseci poslije, već čekaju mladunce.
“Pjevalice sam kupio od uzgajivača papiga koji se time bavi već više od 30 godina. Vrlo je profesionalan. Živi ulicu pored mene i mislim da će me podučiti uzgoju jer smatra da više nema omladine koja ima želju nastaviti njegovim koracima jer ih to ne zanima, što je za njega jako tužno, ali istinito “, priča Noa kojem je prilikom kupovine bilo važno zdravlje papagaja, a koji je prije kupovine, osigurao potrebite uvjete za držanje papiga.
Noa peca od četvrte godine, a s 10 je postao prvak u ribolovu!
“Morao sam biti siguran da će moji novi prijatelji imati sve potrebne uvjete za kvalitetan, zdrav i normalan život. Osigurao sam im prostor za let, donio vrbine grane jer su baš te za njih najbolje, natočio im svježu i pitku vodu koju je obavezno mijenjati svaki dan, a ne po potrebi, te domaću hranu za papagaje s obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava”, priča Noa koji nije zaboravio ni na kućicu i ljuljačke za ptice jer je svojim tigricama i to omogućio.
Ponukan iskustvom, Noa smatra da se onaj koji misli da je držati papige lako, jako vara.
“Ako ne možete brinuti o papigama, nemojte ih uzimati za ljubimca jer će se samo patiti i naposljetku od muke uginuti. Tigrice mogu biti same, a i ne moraju. Bitno je napomenuti da kada su od malena mužjak i ženka zajedno, ako ugine jedna, uginut će i druga papiga od tuge. Pogotovo kad ženka ugine prva, onda mužjak odmah za njom ugiba, a ako mužjak prvi ugine, ženka može još neko vrijeme živjeti, ali ubrzo onda i ona za njim odlazi s ovog svijeta”, tvrdi Noa koji u ovo vrijeme kada čeka prvu generaciju njegovih tigrica, iste hrani žitom, zobi, ječmom, kukuruzom, suncokretom, pšenicom i smjesom od mrkve, kupusa, krušnih mrvica i jajeta, a mladunce će, kaže, hraniti ručno, ako ih majka ne bude hranila onime što joj on daje.
Naučio je, tvrdi, bez problema razlikovati mužjaka od ženke, a raspoznaje ih po nosnicama. Plave, objašnjava, ima ženka, a ljubičaste mužjak. Za parenje su spremni poslije 3 mjeseca i kada im nosnice postanu smeđe, što je znak da ženka može nositi jaja. Mužjak i ženka skupa sjede na jajima, odnosno, izmjenjuju se, malo on, malo ona i tu vidimo brigu mužjaka za nadolazeće mladunce.
“Kavez čistim svaku nedjelju jer je vrlo važno da prostor gdje borave bude čist i lijepo uređen, kako bi se papige osjećale udobnije. Za očuvanje njihovog zdravlja, kao i za razmnožavanje, potrebna je čistoća, a poglavito u vrijeme polaganja jaja o kojima brinu sve dok mladi ne budu spremni za samostalan i siguran život”, poručuje.
Glede pripitomljavanja, tvrdi, treba puno truda, živaca i strpljenja, što nema svatko. Papiga, objašnjava, prepoznaje vašu ljubav prema njoj i tako vam na posljetku i vraća tu ljubav.
“Ako ste vi nezainteresirani i mrzovoljni, papiga će biti još gora i mrzovoljna. U mom slučaju, svaki dan sam s njima radio s puno ljubavi i nježnosti jer ako ih samo jedan dan na početku izostavite, dolazi do straha. Meni je, moram priznati, trebalo puno muke i strpljenja da postignem s njima ono što sam i želio, a to je pitome papige koje mi sjede na ramenu i koje se ne boje mog psa”, tvrdi Noa koji je papige izdresirao uz pomoć poslastica kao što su banane i naranče. Zahvaljujući tome, danas ih bez straha pušta iz kaveza kako bi razgibale svoja krila i slobodno letjele po kući.
“Naučio sam ih ponašanju izvan kaveza jer smatram da divlji papagaj koji se ne zna se sam vratiti u kavez i ne sluša izvan njega ili grize ukućane, može predstavljati velike i ponekad opasne probleme. Što se tiče ostalih životinja koje imam, za sada sam ih uspio sprijateljiti sa psom Bubijem. Za mene je njihova ljubav, kao i igra čudesna. Zbog toga se divim samom sebi jer sam bio uporan i zahvaljujući tome, došao do čarobnog prijateljstva između mene, psa i papagaja “, dodaje.
Foto: Ivica Lulić
Fotoprilog
Tagovi
Autorica