Ponajprije su to bili ukrasni, a od 2001. naovamo ima dvadesetak listonoša (pola mužjaka, pola ženki) sportske natjecateljske kategorije. S njima je u zračnim letećim rutama bilježio značajne rezultate.
Umirovljenik Mladen Vuković dugogodišnji je golubar koji danas u golubinjaku broji golubove listonoše. Uzgaja ih odmalena, a odradili su njegovi letači utrke od Budimpešte, Bukurešta do Berlina. Put kojim se kreću trasiraju memorirajući zemljine valove pa na taj način odrađuju i maratonske kilometre
"Varaždinec sam, koji se rodio u Kninu, a živim u Zagrebu”, kaže to umirovljenik Mladen Vuković (58) sa Žutog Brega iz Gornje Dubrave, koji se iz hobija, bavi uzgojem golubova odmalena. Ponajprije su to bili ukrasni, a od 2001. naovamo ima dvadesetak listonoša (pola mužjaka, pola ženki) sportske natjecateljske kategorije. S njima je u zračnim letećim rutama bilježio značajne rezultate. Ljubav prema tim pticama kojih ima nekoliko stotina vrsta, kod našeg sugovornika ne jenjava, a kako i bi kada su golubovi u njegovom životu od dječačkih dana.
Upravo je početkom novog ljeta započelo njihovo parenje, a taj im ljubavni zov, objašnjava golubar, traje oko tjedan dana kao i proces začeća. Nakon toga u istom vremenu ženka snese prvo jaje, drugi dan drugo. Na jajima golubica, ali i golub sjede osamnaest dana, i to tako da mužjak gotovo u točnom vremenu sjedi od 9 do 16 sati, a ženka ostatak. Mlade ptiće golubica hrani golubljim mlijekom (otud i izraz ptičje mlijeko) odnosno "voljom” , mlječnom kuglicom koja se u tom vremenu stvara ispod kljuna, u dijelu grla golubice. Ptići nakon šestog dana progleda(va)ju, a desetog im počinje izbijati perje tzv. špice. Nakon toga već se može naslutiti kakve će im biti boje.
Bijela boja, koliko je mnogima simbolična i lijepa, za goluba nije najzahvalnija jer je i do tri kilometra prije uočljivija pticama grabljivicama, u odnosu na tzv. plave i druge boje golubova. Kada odrastu odnosno nakon mjesec dana mlade ptice izlaze van i počinje im proces navikavanja na nastambu i "dom”. Prvotno lete, kaže gospodin Mladen, od kuće do kuće locirajući tako teren i mjesto stanovanja što traje i do tri mjeseca. Zanimljivo je, otkriva, da u sekundi golub u naravi krilima zamahne sedam puta, a ljudsko oko to registrira tek kao jedan zamah!
Svaki je golub listonoša registriran (ima svoje ime i broj prstena) pri Hrvatskom listonošarskom savezu. Kako kaže golubar, Hrvatski savez klubova uzgajivača goluba listonoša od europskih kolega naručuje prstenove za golubove koji će se, uključujući i boju, koristiti određene godine u Hrvatskoj. Jedan primjerak ptice može težiti oko 30 dkg, a vrijednost im se kreće od 50 kuna do 300.000 eura. Sve ovisi o kakvom je golubu riječ, njegovim karakteristikama, genetskom materijalu, je li (pred)određen samo za realizaciju potomstva i dr.
U Europi, doznajemo kada je o golubarstvu riječ, Belgija i Nizozemska prednjače, a u Belgiji je ono četvrta grana privrede. Jaki su golubari i arapski šeici odnosno sve je više to Portugal, posebice u proizvodnji genetskog materijala. Najdraži golub našeg sugovornika nosio je broj 434 što mu je istodobno bilo i ime. Pohodio je on svojedobno utrke u Bukureštu, Nišu, Budimpešti, Berlinu... Za takvih utrka svaka ptica jest označena svojevrsnim plastičnim čipom koji se evidentira u tzv. centralnoj anteni. Ona koja je odabrana za utrku, dovozi se na zborno mjesto golubara odnosno do mjesta njihovog "pakiranja” u specijalni kamion za prijevoz golubova. Prije puta ptice se ponajprije napoje i odvoze do mjesta i u zemlju gdje počinje utrka, koju u pravilu započinje tamošnji starter (ot)puštajući golubove u let.
Pripremiti pticu za natjecateljsku sezonu uključujući i troškove u golubinjaku stoji i do 300 eura. Za koji mjesec, točnije u svibnju započet će i natjecateljska sezona, a jedna od najsloženijih utrka svakako je ona u Barceloni, jer joj mogu pristupiti samo golubovi listonoše s mjestom obitavanja udaljenim 900 kilometara. Održava se početkom srpnja jer su tada dani najduži. Razdaljinu od primjerice 500 km golub listonoša može prijeći za oko šest sati, no nemalo toga ovisi o brzini i smjeru vjetra, padalinama, puše li vjetar bočno ili u prsa ptice, leti li iznad rijeka i dr.
Jedna od najtežih utrka su tzv. maratoni "overnacht” kada listonoše mogu i ”prenoćiti” dijelom puta, doći do odredišta i vratiti se natrag. Te pametne ptice zemljine mikro valove memoriraju i po toj se "trasi” i kreću. Najopasnije su za listonoše ptice grabljivice, ponajprije sokol čija je brzina leta 300 km na sat, a golublja ako je povoljno vrijeme 80. U Hrvatskoj su sve veći problem takozvani stepski sokolovi pridošli iz Rusije, koji lete i brže od naših, a nemalo ih ima na području Mađarske. O tome bi trebalo povesti računa, kaže naš sugovornik, ističući kako se u Hrvatskoj uzgoj golubova nemalo bilježi u Zagorju, Slavoniji ali i Sinju.
"U natjecateljskom golubarstvu ako sezonu, primjerice, započnete s osamdeset, a završite sa četrdeset golubova, može se reći da je sezona bila uspješna", kaže gospodin Mladen. To više, dodaje, jer ima ptica koje stradavaju od predatora, vremena, izgube se i sl. Ipak, njega listonoše koje ima itekako poznaju i svi s njim komuniciraju već s vrata golubinjaka. Poznaju oni i njegovu suprugu i sinove koji mu pomažu u hobiju jer zbog bolesti koja ga muči, kaže, ne bi sam bio stanju održavati sve potrebno. Zahvalan im je zbog toga, jer golubovi su ljubav koja ne prestaje.
Ptice su to otpornije na ozljede, a od kopnenih neprijatelja najveći im je kuna. Na koncu, nismo iskusnog golubara mogli ne upitati i o hranjenju onih gradskih golubova "divljaka” ponajprije kruhom što ljudi često čine. "To je štetno za ptice jer kad se napiju vode, pojedeno nabubri i napuhne im se želudac", upozorio je gospodin Mladen. Dodao je kako ih je bolje hraniti njihovom uobičajenom hranom pšenicom, prosom, suncokretom ili sitnijim kukuruzom.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
