Biserka Popdankovski kroz kolače čuva sjećanje na Vinodol: Svaka slastica priča svoju priču

Kada je kao dijete dolazila kod bake, Biserka Popdankovski rođena Cerović jedva je čekala sjesti za stol i objedovati njezin domaći kruh i bijelu kavu. Baka bi donijela i lonac sa škorupom koji je, opisuje naša sugovornica ”pobrala na padeli”. Jela bi nezasitno žlicu kruha i žlicu škorupa pa bi joj sat vremena poslije bilo loše.

"Ali bilo je predivno i nešto što ostaje u sjećanju za cijeli život”, s nostalgijom otkriva Biserka.

Brojna divna sjećanja iz djetinjstva potaknula su je u konačnici na kreiranje sasvim posebnih slastica kao što je, primjerice, kolač naziva Lončić moje stare matere.

"Rađen je u prhkoj čašici kao lončić, biskvit je kao bijela kava, a na vrhu su limun i šećer kao škorup. Što se tiče izrade, napravi se prhko tijesto od kojeg se male komade stavi u kalup i u taj kalup ide biskvit. Ovaj biskvit je s heljdom i lanom”, pokazuje rukom na kolač.

Kada kalup popuni biskvitom, ubacuje veliku žlicu džema od smokava. Biserka džemove, kompote i ostalo priprema sama i tako ima spremnu cijelu zimnicu. No, vratimo se na Lončić moje stare matere - kada se ispeče, vrh prelije limunom i šećerom te tako nastaje ovaj fini krušni kolač.

Priča o težakinji

Radi također Smokvice va tavijolu (u prijevodu: zavežljaju). Tavijolo je iskrivljeno od talijanske riječi tovagliolo, što znači ubrus ili salveta. A kako ovaj kolač nastaje? Tako da svježe smokve skuha u šećernom sirupu s limunom. Odjednom napravi zalihu za cijelu zimu i sve sajmove, a smokve čuva hermetički zatvorene u staklenci. Potom svaku smokvicu zamata u zavežljaj od prhkog tijesta. Kasnije ih uvalja u šećer te tako nastaje preukusni prhki kolačić.

"Tijesto je vodeno, to je staro tijesto, kombinacija masnog i prhkog. Kad ga zamijesim, stavim pola putra i pola masti kako bi bilo još prhkije, pa podsjeća na salenjake. Zatim ga zamotam u krpu i potopim u hladnu vodu gdje nabubri. Zato se lista i doista je iznimno prhko“, otkriva ova strastvena kuharica.

Od svih predstavljenih slastica ipak je izdvojila Kiricu va kikljici, koja ima prhki omotač u obliku kikljice, odnosno haljinice ili suknje. Taj je kolač posvećen ženi težakinji.

"Ove se priče mogu smjestiti u bilo koji prostor jer su nekada ljudi u svim našim krajevima slično živjeli. Riječ je o kolaču od cijelog zrna pšenice, smokava, oraha i arancina koji je preliven džemom od korica naranči i likerom od smokava. Premazuje se dok je topao da fino upije. Aromatičan je i punog okusa, a najdraži mi je upravo zbog priče o težakinji koja stoji iza njega“, otkriva nam velika štovateljica povijesno-kulturne baštine svoga kraja.

Svaka od tih slastica na svoj je način posebna, a sve recepte je sama osmislila nastojeći ispričati svijetu lokalnu priču. Biserku smo sreli na Fig’n’beer festivalu u Triblju, kod štanda postavljenog ispred Hotela Balatura. Na malim sajmovima poput ovoga Biserka ne traži zaradu. Važnije joj je podržati ljude iz svoga kraja koji nešto rade i odazvati se inicijativama turističke zajednice. Upravo u takvim okupljanjima vidi priliku da se lokalne priče, proizvodi i tradicija sačuvaju i približe drugima.

Revitalizacija stare manifestacije

Direktorica Turističke zajednice Vinodolske općine Alenka Spoja otkriva kako je riječ o pokušaju revitalizacije stare manifestacije. Fig’n’beer festival u Triblju započeo je predavanjem Darijana Markića o smokvi. Sudionici su imali priliku saznati više o njezinu uzgoju i sudjelovati na prezentaciji orezivanja. Nakon predavanja održana je i keramička radionica inspirirana smokvom.

"Cilj je oživjeti tradiciju. Vinodol je od pamtivijeka zelena dolina u kojoj su ljudi živjeli od poljoprivrede. Mislim kako je došlo vrijeme da se ponovno okrenemo zemlji i prirodi. Kroz ovakve manifestacije želimo lokalno stanovništvo osvijestiti o važnosti uzgoja kultura kao što su smokve, masline, vinova loza“, ističe Spoja.

Cilj predavanja i radionice bio je pokazati da se svuda oko nas nalaze kulture koje su iskoristive i ne smijemo ih zanemarivati. Naši preci su živjeli od njih, dodaje.

"U današnje je vrijeme važno revitalizirati te kulture, znati što jedemo i oplemeniti životni prostor. Vrijeme je da se više obrađuje, da ne bude toliko zaraslo. Cilj naših aktivnosti je očuvanje i promocija lokalne kulturno-povijesne baštine i svih resursa koje smo desetljećima zanemarivali", poručuje.

Inače, turistička zajednica godinama organizira i skupove maslinara, vinogradara i voćara koji obuhvaćaju edukativne i terenske radionice te su dosta dobro posjećeni. Spoja naglašava kako gosti cijene domaće proizvode i vrlo rado ih kupuju na kućnom pragu.

Da se ručni rad sve više cijeni, potvrđuje i Biserka, pogotovo među strancima. Stoga je njezina poruka svima koji žele nešto raditi da ne oklijevaju i da to rade s ljubavlju. Također je važno, kaže, držati se one - misli globalno, djeluj lokalno- jer se lokalne priče na taj način šire svijetom.

Tihomir Šarar: Predviđamo jako lošu sezonu, bit ćemo sretni ako pčele prežive zimu

Ona djeluje kroz udrugu Lodrica. To je udruženje etno karaktera koje djeluje 15-ak godina, a članice se bave promocijom tradicijskih vrijednosti s naglaskom na Vinodolski zakonik i cijeli ovaj kraj. Spomenimo kako je lodrica mala ovalna bačvica s ručkicom zapremine 3 do 5 litara. U njoj se nekada koscima za marendu nosila voda ili bevanda, stoga je na neki način simbol težačkog života.

Članice udruge svoj program realiziraju kroz više aktivnosti: kreiraju slatke i slane delicije, što „pokriva“ Biserka. Kolači su u pravilu proizvod njezine mašte i pričaju priču o nekadašnjem životu u Vinodolu. Nastali su na temelju sjećanja iz njezina djetinjstva, čak i djetinjstva njezinih roditelja. Kada je pak riječ o starim zanatima, predstavljaju nekada popularno filcanje vune.

Vinodolski zakonik

Posebna im je inspiracija poznati Vinodolski zakonik. Biserka je njegove simbole filcala na papučama, što iziskuje mnogo vremena i strpljenja, no rezultat je, kaže, poseban proizvod koji osobito cijene stranci. Razlog je jednostavan: iza njega stoji priča o dokumentu koji svjedoči o životu i pravima ljudi u Vinodolu još u 13. stoljeću.

"Zakonik je drugo pisano običajno pravo u Europi, nastalo samo četiri godine nakon Ruske pravde. Ogromna je to stvar jer su feudalci tada popustili. Devet utvrđenih gradova u Vinodolu potpisalo je 1288. taj zakonik u Novom Vinodolskom“, podsjeća.

Žao joj je što se o njemu u javnosti još uvijek nedovoljno govori, a upravo to članice Lodrice žele promijeniti. Posebno ih motivira činjenica da je zakonik za svoje vrijeme iznimno štitio prava žena. Za njihove uvrede bile su propisane visoke novčane kazne, što je još jedan detalj koji pokazuje koliko je ovaj povijesni dokument bio napredan.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor