Zadnje zaštite plodova jabuke tijekom skladištenja

Strah voćara za zdravstvenim stanjem kasnih sorata jabuka ne završava jesenskom berbom, jer većina takvog uroda završava u hladnjačama za njihovo skladištenje tijekom zimskih mjeseci. Posljednjih se nekoliko godina u Hrvatskoj značajno povećavaju kapaciteti za čuvanje plodova jabuka kontroliranom atmosferom (ULO-hladnjače), ali niti vrhunska tehnologija skladištenja
“ne može liječiti” ako ulazna sirovina pati od patoloških poremećaja čije su infekcije zabilježene u voćnjacima pred samu berbu ili su lošijeg fiziološkog stanja.

Općenito vrijedi pravilo da tijekom vlažnih godina možemo očekivati više problema s bolestima jabuke tijekom skladištenja, pa tijekom ljeta i pri posljednjim zaštitama treba birati pripravke koji osim krastavosti suzbijaju i najvažnije gljivične bolesti uskladištene jabuke. Pritom su velike razlike u vrsti, dinamici i štetnosti pojedinih skupina bolesti jabuke između izrazito sušnih sezona (npr. 2000. i 2003.) u odnosu na prekomjerno vlažne proizvodne godine (npr. 2004., 2005. i 2006.).


Borba protiv krastavosti plodova u plantažnim nasadima traje čak 6 mjeseci (na slici 1 -kasna krastavost krajem ljeta na zlatnom delišesu), a tijekom berbe je u slabije zaštićenim nasadima moguće pronaći i znakove gorke truleži (slika 2), dok je ekonomski najznačajnija bolest jabuke smeđa trulež (slika 3) vidljiva na svim mehanički oštećenim plodovima. Posljednjih smo godina tijekom skladištenja pronalazili i znakove meke truleži plodova jabuke (slika 4).

U natprosječno vlažnim godinama bilježimo veće štete od “skladišne” krastavosti (Venturia inaequalis), smeđe truleži plodova (Monilinia fructigena), gorke truleži (Colletotrichum spp. = sin. Gleosorium spp.) i meke truleži plodova jabuke (Penicillium spp.). U izrazito se mokrim sezonama, kakva je u prvom dijelu vegetacije upravo 2010., na nedovoljno zaštićenim urodima jabuka još pojavljuju gljivice iz rodova Phytophthora, Botrytis, Botryosphaeria, Aspergillus, Mucor, Corticium i Rhizopus, a u ekološkoj su proizvodnji jabuke poseban problem Gloedes pomigena i Schizothyrium pomi.

Sušne godine

Tijekom izrazito sušnih godina kad tijekom ljeta bilježimo vrlo visoke temperature, nisku relativnu vlažnost zraka i vrlo rijetke oborine, možemo očekivati razvoj određene skupine uzročnika gnjiloće
plodova koje uzrokuju gljivice roda Stemphylium, Fusarium, Alternaria, Trichotecium, Coniothyrium, Ulocladium i Phyllosticta. Također bilježimo i značajne štete od neparazitskih bolesti jabuka ili fiziopatija tijekom ekstremnih godina, posebice od gorke pjegavosti kao posljedica nedostatka kalcija (engl. bitter pit), staklavosti plodova (engl. water core) i paleži kožice (engl. scald). Budući da smo u posljednje 3-4 godine tijekom kolovoza na većini lokaliteta u Međimurju bilježili 110-170 mm kiše, u takvim uvjetima uvijek valja očekivati dominantne patološke poremećaje jabuke u skladištenju: kasnu krastavost, smeđu trulež, gorku trulež i meku trulež plodova jabuke.

Najopasnije gljivične bolesti

Bitka protiv najopasnije gljivične bolesti krastavosti (Venturia inaequalis) u integriranoj proizvodnji jabuke traje gotovo 6 mjeseci (od otvaranja prvih pupova do berbe), a moguće vlažno
razdoblje tijekom kolovoza može pogodovati vrlo kasnim infekcijama ili zarazama plodova jabuke. Isti se u stadiju inkubacije (bez vidljivih simptoma) mogu unijeti u skladište (ULO hladnjače).

Najznačajniji fiziološki poremećaji plodova jabuke jesu tamna palež kožice (“scald”) (slika 1), gorka pjegavost (nedostatak Ca - slika 2) i mrežavost plodova (slika 3).

U tom slučaju se nak nadno tijekom skladištenja razviju crne pjege na kožici plodova (naročito uočljive na sorti Zlatni delišes). Dugo se godina za uzročnika smeđe truleži plodova jabuka (Monilinia fructigena) smatralo da je parazit rana (npr. od tuče, uzročnika crvljivosti i dr.). No, uz dugotrajno vlaženje plodova, visoku vlažnost zraka i jači potencijal bolesti (veliki broj spora) moguće su i izravne infekcije kroz neoštećeno tkivo. Moguće su i naknadne infekcije monilijom i tijekom sladištenja, naročito u priručnim prostorijama (npr. podrumu) ako je temperatura zraka previsoka za čuvanje jabuka. Na kožici ploda jabuke razvija se smeđa pjega, koja se brzo povećava, zahvaća veći dio ili čitav plod uz potpuno propadanje unutrašnjosti mesa. U voćnjaku se na plodu formiraju koncentrično poredani žuto-sivi jastučići, a u skladištima se razvija i tzv. “crna ili sterilna monilija”. Plodovi potpuno pocrne, tkivo ispod tamne kožice je smeđe boje, a nema formiranja konidija u obliku koncentrično poredanih jastučića na površini plodova.
Uzročnik ove bolesti je Monilia laxa f.sp. mali.

Gorka trulež plodova (Colletotrichum spp. = Gleosporium spp.) je najčešće opisana bolest jabuka tijekom čuvanja u specijaliziranim hladnjačama. Zaraze jabuka uzročnikom gorke truleži nastaju tijekom vegetacije, a naročito posljednja dva mjeseca pred berbu. Infekcijama u tom razdoblju naročito pogoduju učestale i obilne kiše, pa smo simptome gorke truleži protekle 3
sezone pronalazili na stablima sorte Idared prije početka berbe. Ipak, znakovi ove bolesti se najčešće pojavljuju u hladnjači, često od siječnja do kraja čuvanja jabuka. Posljedice se prepoznaju kao svijetlosmeđe okrugle pjege koje kasnije potamne. Gljiva ispod kožice prodire
na površinu formirajući prljavo- bijele vataste nakupine. U vlažnoj atmosferi iz kožice izbiju nespolna otvorena plodišta (acervuli) iz kojih izlaze spore u crvenkastonarančastoj sluzastoj masi. Unutrašnji dio ploda, ispod pjege, ima prema sjemenjači svijetlosmeđu boju u obliku
slova “V”, mekan je i gorkog okusa.

Meka trulež plodova jabuke (Penicil lium spp.) se razvija tijekom skladištenja na mjestima oštećenja od udaraca, ogrebotina, natučenja, štetnika itd. Tek u vrlo povoljnim uvjetima moguće su infekcije kroz lenticele. Tkivo lezije je u početku vodenasto, svijetlosmeđe ili tamnije crvenkasto-smeđe boje, a zdravi dio je oštro ograničen od bolesnog. Unutar lezija se u početku razviju bijele nakupine koje s vremenom postaju zelenkasto-plave.

Iz navedenih opisa bolesti vidljivo je da zbog skladišnih bolesti jabuke počinjemo program kemijske zaštite usmjeravati već sredinom srpnja, odnosno u posljednje 3-4 zaštite biramo fungicide koji površinski sprječavaju kasne i latentne infekcije. Prednost pritom dajemo djelatnim
tvarima ciprodinil (Chorus 75 WG; karenca = 35 dana), trifloksistrobin (Zato WG; karenca = 21 dan), kaptan (Captan WP 50, Merpan WP ili Stoper WP; karenca = 21 dan), Zato Plus WG (trifloksistrobin & kaptan) (karenca = 21 dan) i noviji pripravak Bellis WG (boskalid & piraklostrobin) (karenca = 7 dana jabuka za hladnjaču i 10 dana jabuka za tržište). Jedan te isti pripravak ne koristiti više od 2-3 puta tijekom sezone (izuzetak su pripravci na osnovi kaptana koji se u integriranoj proizvodnji smiju koristiti do 5-6 puta tijekom jedne sezone). Noviji pripravak Bellis WG je odlične djelotvornosti na krastavost jabuka (Venturia inaequalis), ali ga preporučujemo koristiti samo jednom tijekom sezone, isključivo za zadnju zaštitu jabuke (ili kruške) koja se bere i skladišti u hladnjačama tijekom zime!Ovisno o zdravstvenom stanju plantažnih nasada jabuka posljednje mjere zaštite su moguće u razmacima 14- 18 dana, odnosno program posljednjih zaštita usmjeravamo prema potrebi suzbijanja štetnika, poglavito štetnih gusjenica i protiv bolesti jabuka u postupku skladištenja. Ove su mjere važne u kasnim sortama jabuke koje nisu oštećene tučom, a namijenjenim skladištenju tijekom zime, npr. Idared, Zlatni delišes, Jonagold, Braeburn i slično.

Autor: Mr. sc. Milorad Šubić, dipl. ing. agr.