William Negri: Masline su mi ljubav i način života

On je Labinjanin, Istrijan, inženjer, konzultant, vlasnik tvrtke i zaljubljenik u masline i maslinovo ulje. A oni su obitelj Negri, William i Anessa suvremeni čuvari obiteljske tradicije maslinarstva duge čak 550 godina.

U grbu naše familije maslina se nalazi duže od pola tisućljeća, a moj djed Giovani Batista Negri bio je vitez Republike Venecije.

Zato nam je važno bio nastaviti obiteljsku tradiciju. Supruga i ja preuzeli smo posao prije 30-ak godina. Tada je to bilo oko 1.000 stabala, možda 3 hektara. Danas smo došli do 4.000 stabala i 10 hektara maslinika, a ono što je još važnije prisutni smo među najboljim maslinarima u svim svjetskim vodičima na temu maslinovog ulja.

Kako je potražnja velika, a brend snažan, organiziraju i malu kooperaciju.

Kooperanti su moji partneri i zajedno smo u ovom biznisu. Siguran sam da će s vremenom potražnja biti i veća. Mi smo dokazali da se od maslinarstva može dobro živjeti. U svakom poslu potreban je trud i saznanje da ništa ne dolazi preko noći. I zato mi imamo rezultat, a i zato što uživamo u ovome što radimo.

Kako bi bili stabilni razvili smo standarde. Koristimo prirodne tehnologije i težimo ekološkoj proizvodnji. Nismo certificirali, ali radimo po takvim principima. I svakodnevno smo u masliniku. To jednostavno morate voljeti.

12.000 litara ulja na godinu

Prošle godine pod njihovim brendom maslinovog ulja Negri proizvedeno je oko 12.000 litara, a kako je Istra među 7 regija u svijetu u najvišoj razini kvalitete maslinovih ulja kupaca im ne nedostaje. Ulje prodaju preko distributera i direktno.

Polovica njihovih ulja se proda na nacionalnom tržištu, iako još uvijek nemamo dovoljnu per capita razinu potrošnje.

Vidljivo je da maslinarstvo može rasti uz druge sektore, a to mora biti projekt svih aktera. A moramo i svi skupa raditi da Istra i Hrvatska budu prepoznatljivi, kaže William.

Cijelo desetljeće prisutni su na sajmu mladog maslinovog ulja u Vodnjanu, pa su dobri sugovornici za ocjenu kvalitete sajma.

Ovaj sajam pomalo gubi svoju snagu. Kada se gleda broj ukupnih izlagača sve je manje proizvođača ulja, a sve više drugih sadržaja. Stoga se pitam idemo li u krivom smjeru? S druge strane volim ovaj događaj jer sam lokalpatriot, jer je to na neki način naš dom.

Kritično ili ne procijenit će svatko za sebe, ali ukupni dojam je da je maslinarska scena u ovim krajevima na visokoj razini.

Danas imamo rast jer smo promijenili način razmišljanja. 60 godina bili smo stopirani, ali zadnjih 30 idemo naprijed. Prošla država je mojoj obitelji uzela 70 hektara maslinika, danas su to zarasle površine i pitanje je znaju li se uopće vlasnici. Ako i znaju, oni ne znaju što bi s tim. Ali mi znamo, zaključuje William.