U uzgoj goji bobica ušli kao "grlom u jagode", učili na greškama, a sad stiže prvi pravi urod

Vedran Hero i Lovro Uher partnerski su krenuli u uzgoj goji bobica i premda je OPG registriran na Vedrana, sve je, kažu, zapravo zajedničko. OPG je registriran u Matuljima, u okolici Rijeke gdje obojica i žive, a plantaža je u Istri u blizini mjesta Potpićan. "Od početka plantažu podižemo zajedno i obavljamo sve potrebne poslove od podizanja same plantaže do prodaje. U tome su nam od velike pomoći i ostali članovi obitelji koji pomažu koliko god mogu. Osim nas dvojice trenutno nemamo zaposlenih, međutim ovog ljeta ćemo imati potrebu za određenim brojem sezonskih radnika/berača", kažu.

Lovro i Vedran poznaju se gotovo čitav život i uvijek je postojala želja za zajedničkim poslovnim poduhvatom. "Dugo smo razmišljali i tražili neko područje koje ima tržišnog potencijala, ne zahtijeva prevelika ulaganja i u čemu bismo se obojica pronašli. Poljoprivreda se pokazala takvom. Krenuli smo istraživati koje kulture bi mogle biti profitabilne i između ostalih pronašli goji bobice.

Ostali smo oduševljeni njihovim nutritivnim vrijednostima i blagodatima za ljudsko zdravlje. Isto tako, primijetili smo da su na našem tržištu prisutne gotovo isključivo sušene goji bobice uvezene iz Kine, vrlo često upitne kvalitete To smo prepoznali kao mogućnost da ponudimo svježe bobice koje su nutritivno puno bogatije od sušenih“, navode i dodaju da budućnost vide u ekološkom uzgoju.

Nasad ulazi u četvrtu godinu 

Došli su do zaključka da bi uz dobru promidžbu potražnja trebala rasti. "Budući da se prije nismo bavili poljoprivredom, znali smo da nas čekaju mnogi izazovi kako bismo uopće podignuli plantažu i ono teže – došli do kvalitetnog ploda. Dodatni problem je bio u tome što o uzgoju ovih bobica, kao nove kulture, na internetu gotovo uopće nema kvalitetnih informacija“, navode i dodaju: "Nailazili smo na razne kontradiktorne savjete i preporuke koje su se u praksi pokazale potpuno pogrešnima. To nam je stvaralo probleme, posebno u prvoj godini, kada smo se borili da održimo posađene biljke i podignemo plantažu.

Međutim, uz mnogo rada, edukacije, zapažanja i ispravljanja grešaka uspjeli smo podići nasad i on sada u idealnom stanju ulazi u četvrtu godinu te prvi puta očekujemo veće količine kvalitetnog ploda.“

U uzgoj goji bobica ušli smo kao potpuni laici, kako bi se reklo 'grlom u jagode'. U ove tri godine shvatili smo da u samome uzgoju ne postoji problem koji se uz trud i rad ne može riješiti. Naravno da je uz manjak znanja potrebno više rada. Naprave se i greške, ali iz tih grešaka se uči, stječe se znanje i one se više ne ponavljaju. 

Najveći im je problem, kažu, muha Drosophila Suzukii. Novi nametnik u Europi, koji napada plodove neposredno prije dozrijevanja te je napadnuti plod uništen, pojavio im se lani. "Brzo se razmnožava i u stanju je uništiti sav urod. Prema iskustvima iz drugih država gdje se taj nametnik pojavio, jedina efikasna i pouzdana metoda borbe je postavljanje zaštitnih mreža i lovki. Zbog toga smo se i mi odlučili na ulaganje u zaštitnu mrežu. Premda je riječ o nemalom ulaganju, pokazalo se da bi ostavljanje plantaže nezaštićenom vjerojatno bilo i neusporedivo skuplje, odnosno mogli bismo ostati i bez cijelog uroda", kažu.

Vrijeme im je najviše problema napravilo u prvoj godini. Mjesec dana nakon sadnje, taman kada su biljke krenule s rastom, područje plantaže su u razdoblju od dva tjedna u nekoliko navrata pogodili iznimno snažni grmljavinski pljuskovi tijekom kojih je ukupno palo gotovo 500 mm kiše. Tada još nisu imali spremne ni odvodne kanale te su izgubili određeni broj biljaka. Inače su, navode, goji bobice prilično otporne na razne vremenske uvjete. Biljka preživljava i temperature ispod -20 stupnjeva, a bez poteškoća izdržava i najveće ljetne vrućine. Tijekom ljeta mlade biljke potrebno je navodnjavati kako bi im se omogućio nesmetani rast. Također, u slučaju dužih sušnih perioda, potrebno je navodnjavati i odrasle biljke kako bi se dobila zadovoljavajuća količina i kvaliteta ploda.

Naučili da je poljoprivreda kompleksniji posao nego što se čini

"U neposrednoj blizini parcele nalazi se kanal koji ne presušuje niti za najveće suše te iz njega navodnjavamo po potrebi. Međutim, kako se biljke razvijaju potreba za navodnjavanjem je sve manja“, dodaju Vedran i Lovro.

"Prvo što smo naučili je da je poljoprivreda daleko kompleksniji posao nego što se čini. Potreban je jako širok spektar znanja – mora se znati sve o uzgoju, o marketingu, o prodaji, o propisima i pravilnicima. Međutim, mi smo u sve to ušli kao potpuni laici, kako bi se reklo 'grlom u jagode'. U ove tri godine shvatili smo da u samome uzgoju ne postoji problem koji se uz trud i rad ne može riješiti. Naravno da je uz manjak znanja potrebno više rada. Naprave se i greške, ali iz tih grešaka se uči, stječe se znanje i one se više ne ponavljaju. Isto tako, i najbolji rezultati u uzgoju, najveće količine najkvalitetnijeg ploda ne vrijede ništa ako se taj plod ne zna prodati. I to je ono što je većini pa i nama, barem donekle problematično.

Prodaja je vrlo kompleksna, mora se osluškivati tržište, nuditi tipove proizvoda koji su ljudima zanimljivi. Proizvodi moraju izgledati primamljivo. Naravno, kvaliteta proizvoda je uvijek najbitnija ako se želi imati stalne kupce i dugoročno se baviti poljoprivredom, ali tu kvalitetu mora pratiti i ostalo kako bi se na tržište uopće uspjelo doći“, objasnila su ova dva vrijedna mladića.

Površina na kojoj uzgajaju je relativno mala – 7.000 m2. Od toga je pod goji bobicama trenutno cca 5.000 m2, a planiraju plantažu proširiti i na ostatak parcele. "Iako nije riječ o velikoj površini, tu imamo 1.100 biljaka, a zbog specifičnosti uzgoja i potrebnog utroška rada i vremena, smatramo da je riječ o plantaži srednje veličine“, navode. Biljka je izuzetno bujnog rasta te ju je potrebno tijekom čitavog perioda vegetacije konstantno održavati i orezivati kako bi se dobio željeni oblik, prozračnost, a time i kvalitetan plod. Mnogo je i ostalih radova na održavanju plantaže tijekom cijelog proljeća i ljeta, a berba je priča za sebe.

Potrebno je svaku pojedinu bobicu ubrati ručno, ne postoji strojno branje

"Ne postoji mogućnost strojnog branja već je potrebno svaku bobicu zasebno ubrati ručno. Budući da su bobice relativno malene i dozrijevaju neravnomjerno kroz period od nekoliko mjeseci, za ubrati kilogram bobica često je potrebno i više od sat i pol vremena rada. Ove godine očekujemo 3-4 kg ploda po biljci pa kada se to pomnoži sa brojem biljaka, riječ je o velikom broju radnih sati i potrebnih berača.“

U ove tri godine glavni cilj im je bio briga oko same plantaže kako bi biljke bile u što optimalnijem stanju. Prodavali su isključivo krajnjim kupcima na tržnici, dostavama te na sajmovima na području Istre i Kvarnera. Kako navode, tek ove godine sve postaje ozbiljnije i veće: "Trenutno smo u potrazi za partnerima trgovcima, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Goji bobice se svježe ne mogu skladištiti predugo (10-ak dana, op.a.) pa udaljenijim otkupljivačima nudimo prvenstveno naše prerađevine – džemove i marmelade, sokove i zamrznute bobice. Džemovi i sokovi naišli su na izvrsne reakcije kupaca te očekujemo da će upravo u tim proizvodima partneri prepoznati najveći potencijal. Isto tako, jedini smo na našem području koji nudimo svježe goji bobice.“ 

Navode da, iako potražnja za goji bobicama postoji, pogotovo u zapadnoj Europi, prava je umjetnost ući na to tržište. "Kao prvo, teško je doći do dobrih kontakata, a kada se to i uspije, problem predstavljaju količine koje imaju na raspolaganju – prevelike kako bi ih sami direktno prodavali, a premale za neke veće europske otkupljivače. Veliki udio u tome ima i rušenje cijene – kada se pokušava preko otkupljivača koji imaju pristup tom tržištu, nude se cijene ispod proizvođačke, iako su krajnje cijene u trgovinama čak i nerealno visoke. Upravo to je još jedan od razloga zašto inzistiramo na kvaliteti jer kupci prepoznaju kvalitetan proizvod te se jedino tako netko poput nas može probiti pored, primjerice, uvoza iz Kine", kažu. 

Podnijeli su i zahtjev za registraciju ekološke proizvodnje. "I do sada smo se držali svih načela održive poljoprivrede bez upotrebe nepotrebnih kemijskih sredstava, a od ove godine ćemo napokon imati i službeni dokument koji će potvrđivati da su naši proizvodi prekontrolirani i dobiveni isključivo po pravilima ekološke proizvodnje“, dodaju.

Preko LAG-a do vrijednih sredstava 

Kako bi si olakšali zacrtani put, odlučili su se prijaviti na pojedine mjere Programa ruralnog razvoja. Naime, prošle godine prijavili su se na natječaj za male poljoprivrednike raspisan putem LAG-a Terra Liburna. Lokalna akcijska grupa "Terra liburna“ objavila je Natječaj za provedbu tipa operacije 1.2.1. “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava” sukladno Lokalnoj razvojnoj strategiji za razdoblje 2014.-2020. u ukupnom iznosu od 135.000 eura, gdje iznos potpore po projektu iznosi 15.000 eura, s intenzitetom potpore 100%. Riječ je o tipu operacije 6.3.1.

"Sredstva koja smo dobili na natječaju, znači 15.000 eura, uložit ćemo u nabavu strojeva koji su se pokazali neophodnima za održavanje plantaže te za nabavu rashladne komore, operativne troškove i manjim dijelom za promidžbene aktivnosti", kažu. 

Kada je u pitanju sam Program ruralnog razvoja, smatraju kako bi bilo dobro da se i sredstva koja će biti na raspolaganju narednih godina, u većoj mjeri dodjeljuju putem natječaja koje objavljuju lokalne akcijske grupe. "Ljudi koji ondje rade ipak su više u kontaktu sa samim poljoprivrednicima i upućeniji u njihove potrebe, a uz adekvatnu kontrolu raspodjele sredstava, vjerojatno bi veći broj poljoprivrednika uspijevao napredovati u svojem poslovanju, a time i zapošljavati nove ljude pa čak i potaknuti druge na ozbiljno bavljenje poljoprivredom", naglašavaju.