• OPG Jiri Mikulić
  • 15.03.2021. 11:40
  • Karlovačka, Kupljensko

U Kupljenskom kod Vojnića snijeg prekrio 40 hektara voćnjaka obitelji Mikulić

Imamo spremne antifrost topove protiv mraza, kaže Jiri Mikulić (36) koji je iz biogradskih Torova preko Zagreba došao na Kordun i postao jedan od najuspješnijih voćara u Karlovačkoj županiji.

Foto: Slobodan Vila
  • 5.416
  • 884
  • 0

“Da me je netko prije 13 godina pitao gdje je Vojnić možda ne bih znao pokazati ni na zemljovidu”, kaže Jiri Mikulić (36), danas jedan od najupješnijih voćara u Karlovačkoj županiji. U mjestu Kupljensko gdje živi s obitelji, suprugom Miroslavom i dvoje djece Tonkom (8) i Jurajem (5,5) ima više od 60 hektara zemlje u jednom komadu. Od toga 40 ha pod trajnim nasadima.

“Imamo 15 hektara višanja, 15 ha šljiva, po nekoliko hektara bresaka, dunja i marelica te na sedam ha mladi nasad oraha”, otkriva Jiri. Na imanju je i 20-ak ovaca, nekoliko konja i sve ostalo što ima svako sređeno seosko gospodarstvo. Čak i više jer uz obiteljsku kuću na brijegu do koje vodi asfaltni put je i bazen. “Sve što nam treba. Kćerka ide u školu, sinčić u vrtić. Živimo bez stresa”, kaže Miroslava, po zanimanju liječnica.

Kako su sve to postigli za tako kratko vrijeme i to u kraju za koji Jiri nije znao ni gdje se nalazi na zemljopisnoj karti?

Ljeto i ljubav "krivi" za sve

Priča je zanimljiva. Jedna od onih za koje se obično kaže da život piše romane. Jiri je, kako sam voli reći, “turistički proizvod”. Plod ljubavi svoga oca Nikole iz Torova kod Biograda i majke Jitke iz češkog gradića Hodonima kod Brna. Zagledali su se jedno ljeto u Biogradu na moru, a Jiri se rodio u Češkoj da bi se zajedno s majkom vratio u Torove, gdje roditelji i danas žive. Sestra studira u Zagrebu, a dva mlađa brata su u Biogradu.

Nakon što je završio srednju Tehničku školu u Zadru i odslužio vojni rok malo je “gluvario” po Biogradu, tražio posao… Nije ga našao, ali upoznao je svoju današnju suprugu dok je sa svojim roditeljima ljetovala u tom gradu. Rodila se ljubav pa je odlučio otići u Zagreb gdje je našao posao u struci.

Ostvario ideje punca Bore i punice Sandre

Nekako u to vrijeme punica Sandra i punac Boro koji su bili pred mirovinom u potrazi za mirnim životom otkrili su Kupljensko kod Vojnića. Sagradili kućicu, kupili nekoliko hektara zemlje da imaju gdje doći “pod stare dane”. Podigli prve nasade, osnovali tvrtku nazvanu SAN-BO po prvim slovima svojih imena. Stanovnici koji su tamo živjeli mahom su odselili nakon Domovinskog rata. Zemlja se mogla kupiti za bagatelu po kunu za metar četvorni.

Malo pomalo u Kupljensko su počeli odlaziti i supružnici Mikulić. “Što smo češće odlazili to nam se više ostajalo. Za stalno”, kaže on. Supruga liječnica zaposlila se u Domu zdravlja, a Jiri potpuno posvetio voćarstvu. Osnovao svoj OPG i nastavio ono što su započeli punac i punica, koji nažalost više nisu živi. Da jesu bili bi ponosni na nasade, Nastavio je što su oni počeli.

Okrupnio imanje na više od 60 hektara

Kupovao od različitih vlasnika percele koje su bile jedna uz drugu i tako okrupnio imanje. Nastavio podizati voćnjake najprije na 10 ha i tako mic po mic, učeći kroz operativne programe i koristići sredstva iz državnog programa podizanja trajnih nasada, kapitalna ulaganja, a poslije i iz Programa ruralnog razvoja (mjera 4.1 - ulaganje u fizičku imovinu) kupio novi traktor sa priključcima i podigao nove nasade. Financirao djelom novcem iz vlastite proizvodnje. Ukupno na oko 40 hektara. Ostalo su oranice za krmno bilje - hrana za ovce i konje.

Antifrost topovi protiv mraza su spremni, kaže Jiri Mikulić (Foto: Nikola Brkić)

“Svi nasadi su nam u ekološkom uzgoju”, ističu supružnici. Jiri je u međuvremenu stekao i diplomu Više poljoprivredne škole u Križevcima. Na imanju su tri stalno zaposlena radnika i, kad se poveća obim poslova, osobito u berbi, angažiraju određeni broj sezonskih radnika do kojih je, iz godine u godinu, sve teže doći. Otkad smo ušli u EU puno ljudi je otišlo vani. Radnike više nije moguće naći ni u BiH. "Preko sezone se 'krpamo' s učenicima, srednjoškolcima i studentima. Dobro njima, dobro nama. Oni nešto zarade mi odradimo poslove", govori Jiri.

Voće prodaju u Austriji, Podravci i samoberačima

S prodajom voća nemaju problema. Za višnje imaju ozbiljne kupce u Austriji, plaćaju 70 do 80 eurocenti, ali nemaju količine koje oni traže.

Pogotovo posljednjih godina kada su veliki problemi s elementarnim nepogodama. Lani ih je “satrao” mraz, a i ova sezona će biti teška. Vegetacija je krenula ranije i kad su breskve procvjetale naglo je zahladnjelo.

"Evo danas pada snijeg, imamo antifrost uređaje po domaće lovce na mraz, nešto ćemo uspjeti zaštititi, ali štete će sigurno biti. Srećom, nasade smo osigurali. Višnje koje uspijemo spasiti od mraza prodat ćemo na kućnom pragu. Organiziramo i samoberbu što su potrošači dobro prihvatili", priča dalje dodajuči da dolaze i iz Zagreba, oganizirano, sami beru, a oni važu i naplaćuju. Od njihovih višanja ljudi prave sokove, likere, zamrznu za kolače… Ne uzimaju velike količine, ali je velika cirkulacija ljudi, kaže.

Šljive, kad su ozbiljniji urodi voze u Podravku. Plaćaju im po tri kune plus PDV  i s te strane smo zadovoljni, dodaje. “To je odlična cijena za industrijsku šljivu, a mi za prodaju na veliko i šljive kao i višnje beremo strojno pa su i troškovi berbe niži”. Kako će biti ove godine teško je reći.

Protiv mraza antifrost topovima

Antifrost sustav tj. lovci na mraz i traktori su spremni, iako je teren strm, veliki su nagibi, sklisko je za rad s mehanizacijom. A i da nije, ako temperature nastave padati, teško je od mraza obraniti 40 hektara voćnjaka. Pogotovo ako temperatura padne ispod nule, a već ujutro, nakon što je napadao snijeg može, kao što se događalo prijašnjih godina, pasti ispod minus 4. "Tada ni antifrost top ne može pomoći", kaže naš sugovornik.

Učinit će on sve da spasi ovogodišnji urod, ali iskreno priznaje da bi bez osiguranja i državnih poticaja bilo teško. Gotovo nemoguće živjeti od voćarstva na Kordunu, ponajviše zbog klimatskih neprilika. A, što kad, kako najavljuje ministrica poljoprivrede Marija Vučković, poticaji budu po kilogramu proizvedenog voća, a ne po hektarima, kako je sada?! O tom-potom, veli Jiri i optimistički zaključuje ovu priču onom Krležinom: Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak nebu!


Fotoprilog


Tagovi

Jiri Mikulić Kupjensko Vojnić 40 ha voćnjaka Snijeg Mraz Antifrost Osiguranje Poticaji


Autor

Nedjeljko Jusup

Više [+]

Dugogodišnji novinar i urednik. Osnivač i prvi glavni urednik tjednika i dnevnika Zadarski list. Moto: "Informativno, poučno i zanimljivo. Piši tako da riječima bude tijesno, a mislima široko."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

#mojepovrće
U iščekivanju kraja zime