U egzotiku ušli iz znatiželje, danas od nje žive!

Obitelj Bingula imala je dosta zemlje, no iz njihovog doma u Martinšćini kraj Zlatara svi su bili zaposleni, mama Ankica, tata Josip, sin Željko i njegova supruga Matea pa se na poljoprivredi radilo tek toliko da se u dvorištu ima koja kokoš za jaje, obradila se koja njiva za kukuruz za koke i obrađivao se vinograd.

No, znatiželja mladih ukućana dovela je do toga da danas imaju OPG na kojem uzgajaju ne tako česte vrste voća i povrća.

Matea na štandu OPG Bingula

Plodovi s fotografija

Ova priča sliči onoj kad su naši roditelji, djedovi i bake koji su išli u školu dobili užasno tešku domaću zadaću - nacrtati naranču koju je samo gdjetko vidio samo na fotografiji. Željko Bingula živi u modernijem dobu pa se za svoje voće zainteresirao preko interneta.

"Bio sam jako znatiželjan pa sam prije četiri godine zasadio kiwano i butternut tikve i ugodno sam se iznenadio kad smo na dvije tisuće četvornih metara dobili dvije tone tikvica", govori o počecima Željko Bingula.

Prve dvije godine urod kiwana davali su u otkup, butternut i hokkaido bundeve prodavali su sami preko interneta, po sajmovima i trgovačkim lancima. Prije dvije godine posadili su i prve goji bobice, a 500 komada grmova nabavili su u Bugarskoj, za razliku od prethodno spomenutih biljaka za koje su koštice nabavljali u Hrvatskoj na već dobro poznatom uzgojnom mjestu u Donjoj Bistri.

Odluka za goji bobice iz Bugarske donesena je iz razloga što tamošnji hibridi imaju puno kraću vegetaciju, odnosno puno prije rode. Doduše, ima ih i u Hrvatskoj, ali tu su puno skuplji. Već prve godine, priča nam Željko, posadili su ih u svibnju, a berba je bila u kolovozu.

Urod je bio 100 kilograma goji bobica, druge 300, a ove godine obitelj Bingula očekuje prinos između 500 i 600 kilograma.

Da su imali duplo, sve bi prodali

Iako su svi ukućani u radnom odnosu i danas, svatko ima svoj dio posla, a priključuju im se već i Željkove i Matejine djevojčice, sedmogodišnja Iva i petogodišnja Ema. Matea je najviše bila zadužena za poslove u kući. Naime, ona je kuhala džemove i pekmeze te sokove, a to i svježe plodove prodaju preko interneta, Facebooka ili na tržnicama.

Sada već svježeg egzotičnog voća i povrća iz Martinšćine ima i u voćarnama nekih trgovačkih lanaca. Da su imali duplo više ovog, za naše prilike egzotičnog voća i povrća, sve bi prodali.

"Krenuli smo iz čiste znatiželje i hobija, imali smo zemlje i mehanizaciju, a brzo smo shvatili da bi naš hobi mogao prerasti u zaradu. Već ove godine nećemo moći sami kod kuće kuhati sok, već ćemo goji bobice voziti negdje na preradu", iskren je i zadovoljan Željko i svi ostali članovi obitelji koji se bave ovim dodatnim poslom.

Također priznaju da su u početku, a tako je još i danas dok ne probaju, ljudi skeptični prema ovim još nedovoljno poznatim biljkama, no kad probaju shvate koliko su dobre i zdrave.

OPG Bingula sve se više širi

Obitelj Bingula tako svoj OPG sve više širi. Prošle su godine primjerice žute lubenice posadili na 500 četvornih metara i dobili isto toliko kilograma lubenica, a ove godine očekuju urod težine oko tone. Sve u svemu, pod egzotičnim voćem i povrćem ove će godine kod njih biti nešto više od hektara zemljišta, ali i ne namjeravaju stati jer zemlje imaju, a s ovim kulturama nemaju ni prevelikih problema.

"Tikvice samo posadimo, jednom okopamo i ručno ih poberemo. Ni goji bobice nisu imale nikakve bolesti, a samo ih tretiramo jednom sa zimskim prskanjem. Kod njih je jedini problem što ih vole jesti ptice", kaže idejni začetnik ovog OPG-a, Željko, ističući da klima i tlo i klima kontinentalnog dijela Hrvatske izuzetno pogoduje ovim kulturama.

Raduje se i najavljenim trgovinama zdrave hrane gdje će, nada se, pronaći mjesto i njihovi proizvodi. Tikvice po pet kuna za kilogram, goji bobice 50 do 60 kuna za kilogram, sokovi po 40, a pekmezi i džemovi po 25 ili 30 kuna i kućni proračun se lijepo popuni.

Poljoprivredom se bavi premalo mladih

Kad je o mladim poljoprivrednicima riječ, Željko kaže da ih se premalo bavi tom djelatnošću, no jasno mu je da kod toga treba prilično dosta uložiti, a dok proizvesti nije nikakav problem, veći problemi su oko plasmana. Zato se zalaže za više sajmova na kojima se promoviraju ili Županija ili zdrava hrana, a na kojima su štandovi besplatni. Jer, ako sam krene na sajam, dok plati prijevoz, štand i kupi nešto za gablec, prodaja gotovo da se i ne isplati.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor