Trešnji smeta loše vrijeme

Zagrebačka regija ima dosta ekoloških lokacija gdje su od davnina trešnje i višnje uspješne autohtone vrste. Važne su jer kao rano voće (ručno brano), posebice u nedalekoj metropoli uvijek postižu dobru cijenu.

Tako je prije desetak godina i obitelj Pokupec (inače intelektualci) iz Pojatna posadila petstotinjak sadnica raznih sorti na raznim podlogama. Podigli su i konstrukciju na koju rastežu mrežu protiv ptica. Isprobali optimalnu održivu proizvodnju, rječju, završili su „životnu školu o trešnji“. Majka Marija (dipl. inž. šumartsva) i radnik je i stručnjak, a suprug Zdenko i sin Ivan vjerni pomoćnici i podrška.

Kratko rezimiraju: ne možeš imati simetričnu plantažu jer uvijek nešto kihne, pa treba nadosađivati, ali sigurni smo da je kao podloga za ovaj kraj bolji kolt od gizele, a probat ćemo cijepiti i na divlju rašeljku, kažu voćari, koji sada imaju manje stabala, ali čak 23 sorte u promatranju.

Ove godine najranije sorte su pobrane, a za ostale se strahuje da ne popucaju od kiše, a novitet je da se protiv mrava koji prenose uši i bolesti bore obostrano ljepljivim trakama na donjem dijelu debla.

Osim što i sami uživaju u „zobanju“ i degustaciji tijekom branja, pa i fine trešnjevače, zadovoljni su i poslovno, jer uglavnom sve prodaju „na pragu“ ili kod starih „ozbiljnijih“ kupaca i ljubitelja trešanja i prerađevina od njih.

Autor: Rajko Polić