Tko god je probao ulje s groblja - pitao je za još!

Na natjecanju kvalitete ekstradjevičanskih maslinovih ulja Udruge maslinara Paićuša Pisak, među 150 uzoraka iz cijele države, desetim po kvaliteti nedavno je proglašeno ulje pomalo bizarnog imena i podrijetla, iznedavši podjednako struku i puk.

Dobiveno iz petnaestak maslina uzgojenih na omiškom gradskom groblju Vrisovac, Ulje naših pokojnika osvojilo je 94,21 od 100 bodova, zasluživši svom proizvođaču, grobaru Krunoslavu Baniću, neočekivanu slavu. Znatiželja nas je natjerala da ga, unatoč kiši, potražimo na radnome mjestu, i zamolimo da nam ispriča priču o krugu života.

Priča o masliniku kraj groblja

"Ulje je jedan moj prijatelj dao na natjecanje, da vidi može li ga kušati. Ja za to nisam ni znao", sramežljivo nam objašnjava grobar Kruno, kojeg smo zatekli u obilasku maslina zasađenih uz niz grobova.

"Ljudi vam svakako reagiraju na ovo moje ulje i nije svima svejedno. Ali ulje je ko ulje. Mi ga u kući guštamo. Davno su prošla vrimena kad se ljude ukapalo zamotane u lancune. Oni danas ostaju u svojim kutijama. Vidio sam to ne jedan put, kada bi otvarali grobnice za ukop. Tako da za ove masline nema straha", tvrdi neobični maslinar, dodavši kako plodnost svojih stabala duguje stajskom gnoju, da ne bi bilo zabune. Mladice je, kaže, prije dvadesetak godina zasadio sam pa o njima oduvijek vjerno brine, a u rodnim godinama donesu mu i četrdesetak litara ulja.

Među maslinama sam sretan

Kako navodi, nekoliko boca uglavnom podijeli neopterećenim prijateljima, dok ostatak potroši u obitelji koja ga rado konzumira jer, kako ističe, riječ je o maslinama koje nikada ničime nisu prskane.

"Bitno da ima ulja, jer puno ga se troši, a ovo je bolje i jeftinije od kupovnog. Tko god ga je proba, pita je za još. A meni je to zadovoljstvo. Svaki dan ih obiđem. Ujutro radim na održavanju groblja, a popodne se pobrinem za masline. Evo, sad baš gledam kada ću u rezidbu", govori, pa objašnjava kako se masline na Vrisovcu uvijek režu u ožujku te kako pokoja grana redovito nađe svoje mjesto u crkvi na Cvjetnu nedjelju.

"Ja sam sa sela čovjek. Od malih nogu sam se volio baviti poljoprivredom, a masline sam posebno zavolio, tako da sam među njima sretan", otkriva nam naš sugovornik.

Prijatelj potajno prijavio ulje na natjecanje

Da se ne radi o okusu na koji se valja naviknuti, potvrdila nam je Damira Tafra, članica stručnog žirija koji je Krunino ulje nagradio visokom ocjenom, inače voditeljica hortikulture u gradskom komunalnom poduzeću Peovica, koje upravlja netom proslavljenim grobljem.

"Mi nismo imali pojma o kojem je ulju riječ prigodom ocjenjivanja. Moram priznati, čudili se jesmo neobičnom imenu, ali tek kada nam je Krunin prijatelj Ivo Gojsalić, koji je iz zafrkancije potajno prijavio ulje na natjecanje, objasnio o čemu se radi, shvatili smo težinu ocjene", govori nam kroz smijeh, očito zadovoljna dobrim plasmanom domaćeg proizvoda.

Kako doznajemo, Kruno nije prisustvovao dodjeli nagrada jer je tog dana imao dvije sahrane pa je medalju, na nagovor šaljivog Ive koji je zaslužan i za sugestivno ime, preuzela sama, ukrasivši poprsje grobarovom zaslugom.

Zbog sahrane nije bio na dodjeli nagrade

Veseli je, dodaje, i simbolika koja počiva u činjenici da je na desetom, jubilarnom natjecanju, upravo Krunino ulje osvojilo 10. mjesto, pa zadovoljno ističe kako se trud isplatio.

"To je njegova ljubav i uvjerena sam da o tim maslinama dobro skrbi. Groblje sam mu i tako prepustila na brigu s povjerenjem koje on uvijek ponovno opravda. No, moram priznati da su postignutim uspjehom svi pomalo iznenađeni", ističe zamišljeno Tafra. "Premda je priča pomalo bizarna, bilo bi šteta pustiti da plodovi propadnu, kada već daju ulje tako visoke kvalitete", naglašava zadovoljno.

Autor: Tanja Giovanelli, Maslina, Foto: Vinciber/bigstokcphoto.com