Svježe domaće jagode u suvremenim plastenicima

Stanovnici Valpovštine posljednjih godina dobro znaju da ako žele nabaviti svježe domaće jagode u ovo doba godine, to sigurno mogu dobiti kod obitelji Krasanke Vidaković u Valpovu, ili točnije kod mladog Mateja Vidakovića (21), vlasnika obiteljskog poduzeća koje se već godinama bavi uzgojem voća i povrća.
- Cijela moja obitelj već 12 godina bavi se uzgojem voća i povrća. Roditelji su prvo krenuli u tu proizvodnju iz hobija, a s godinama se ona povećavala. Od prvobitnih 200 četvornih metara pod plastenicima danas se bavimo voćarstvom i povrtlarstvom na 2.500 “kvadrata” pod suvremenim plastenicima plus 1.500 “kvadrata” na otvorenom na kojima uzgajamo jagode i 3.000 “kvadrata” za također otvorenu proizvodnju različitog voća i povrća, među kojima dominira paprika, salata, kupus i druge kulture - priča Matej, student druge godine bilinogojstva na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, koji stečeno znanje nerijetko koristi i u praksi.

Jagode su prva kultura kojom su Vidakovićevi uplovili u poljoprivredne vode i danas imaju oko 10.000 sadnica. Prinosima od 35 dekagrama po sadnici relativno su zadovoljni. Nemaju klasičnu ekološku proizvodnju, već za zaštitu sadnica koriste tri vrste sredstava koja imaju etiketu ekoloških i neopasnih za ljudsko zdravlje.

Riječ je o obiteljskom poslu u koji su uz Mateja uključeni i roditelji i bake i djedovi, a od branja do prodaje jagoda na kućnom pragu ne prođe ni 24 sata. Cijena koja se ispočetka kretala oko 25 kuna za kilogram, pri kraju sezone se spustila na 12 do 14 kuna, što je za kupce vrlo prihvatljivo pa se Vidakovići na prodaju ne mogu požaliti.

Ipak, kažu da poljoprivrednim proizvođačima, posebno povrtlarima, nije lako. Vidakovićevi su, naime, samo prošle godine zbog poplava izgubili 12.000 sadnica jagoda na samom početku berbe, tako da im je, prema procjenama, šteta iznosila oko 100.000 kuna samo na jagodama, a s krastavcima više od 250.000 kuna.

Europska Unija mijenja način proizvodnje - na potezu je država

Ulazak u Europsku uniju za povrtlare u Hrvatskoj značit će da moraju mijenjati dosadašnji način proizvodnje, no zbog financijskih ograničenja tek rijetki se mogu upustiti u takvo nešto. “Više nećemo moći kao dosad proizvoditi 6 do 8 mjeseci godišnje, već cijelu godinu kako bismo mogli biti konkurentni. No, za takvo nešto treba nam najmanje 5.000 kvadrata površine biti pod suvremenim plastenicima i tehnologijom, te velika ulaganja pod povoljnim uvjetima kakve povrtlari i voćari u Hrvatskoj trenutačno ne mogu dobiti. Nadamo se da će država u dogledno vrijeme ipak shvatiti da je sadašnja proizvodnja voća i povrća od samo 18 posto naših potreba i više nego nedostatna i da će ju se morati drugačije poticati”, kaže Matej Vidaković.

Autor: Lidija ANIČIĆ