Šupljikavost lista - bolest koju ne treba olako shvatiti

U nasadima koštičavih voćnih vrsta, u kojima nisu obavljane adekvatne zaštitne mjere, već u ranoj fazi vegetacije došlo je do pojave šupljikavosti lista voćaka. Bolest je najviše prisutna na stablima šljiva koja preovladava u nasadima i okućnicama.

Šupljikavost lista, Stigmina carpophila, uopće nije bolest koju treba olako shvatiti. Napada sve koštičave voćne vrste, dakle, šljivu, trešnju, višnju, kajsiju, breskvu, nektarinu, a imajući u vidu da se, naročito u dvorištima može naći poneko stablo, često dolazi do situacija da dolazi do njihova sušenja, čak iako su dobro razvijena i rodna.

Opadanje lisne mase

Simptomi su u vidu crveno-smeđih pjega s tamnijim rubom koji na kraju ispada i dolazi do stvaranja okruglih rupa na listu jer je došlo do odumiranja tkiva. Na plodovima šljiva dolazi do stvaranja smećkastih pjega, a kod breskve i nektarine, plutastog tkiva koje uzrokuje deformaciju ploda.

Najveći problem je u tome što, u slučaju jačeg napada, može doći do opadanja lisne mase što, ako kraj ljeta i početak jeseni budu kišni, dovodi do novog listanja zbog čega biljka nepripremljena ulazi u zimu, a time postoji opasnost od smrzavanja stabla.

Bolest će se sigurno pojaviti u nasadima u kojima nije bilo nikakvih mjera zaštite što i je slučaj u mnogim dvorištima, pa i manjim voćnjacima. Ako bude duži sušni period na stablima se vide rupice na listovima upravo zbog toga što se zaštita nije obavljala tijekom kišnog perioda kada su idealni uvjeti za razvoj bolesti.

Stalna zaštita

Suština zaštite je u tome da se na stablu i pupovima održi sloj zaštitnih sredstava koji će spriječiti klijanje spora gljivice što znači da bi, ubrzo nakon berbe, trebalo obaviti tretman bakrenim sredstvima koja spriječavaju njihov razvoj.

Osim bakra mogu se koristiti i fermentirani ekstrakti kvasca, crvenih i smeđih algi i joda, koji također onemogućavaju razvoj gljivica, a imaju i odličan učinak na Moniliu. Ova sredstva dozvoljena su u ekološkoj proizvodnji, bogata su organskim dušikom i ugljikom i nemaju karencu.

Drugo prskanje bakrom i navedenim sredstvima trebalo bi obaviti u jesen i rano u proljeće, do bubrenja pupoljaka, a poslije cvjetanja nije dozvoljeno prskanje bakrenim preparatima jer dolazi do paleži lista i ploda, dok se sredstva na bazi algi, joda i kvasca mogu koristiti tijekom cijele vegetacijske sezone.