Šumske voćkarice - nekad nužno, a danas zaboravljeno bogatstvo prirode

Hrvatska je bogata bioraznolikošću, što je vidljivo u širokoj rasprostranjenosti šumskih voćkarica diljem zemlje. Prije samo nekoliko generacija poznavanje ovih vrsta bilo je nužno jer nisu postojali supermarketi, ljekarne ni konvencionalna poljoprivreda, a višak hrane bio je rijetkost.

"Nažalost, jako brzo smo došli do gubitka tog znanja među općom populacijom te nedostatka svijesti o obilju i raznolikosti koji nas okružuju", rekao je Marko Cvrlje iz Udruge Permakultura Dalmacija koja je na planini Svilaj provela terensku edukaciju o vrstama koje su važan dio bioraznolikosti, ruralnih krajobraza te tradicije i baštine.

Šumske voćkarice su višegodišnje, samonikle biljke koje daju jestive plodove. Za razliku od kultiviranih biljaka, ne zahtijevaju energiju ni resurse poput fosilnih goriva, gnojiva ili kemijskih sredstava za uzgoj. "Jedini utrošak je vrijeme provedeno u berbi, a to nam pak donosi mentalne blagodati dok uspostavljamo kontakt s prirodom", dodaje.

Neprocjenjiva važnost

"Šumske voćkarice su dio naše kulturne baštine budući da su se prije samo par generacija konzumirale neusporedivo više nego danas. S obzirom na sve ove uloge, njihova važnost je neprocjenjiva", objašnjava.

Ne samo da obogaćuju bioraznolikost, već imaju i važnu ulogu u ekosustavu. Povećavaju estetsku vrijednost krajobraza, pomažu ispaši pčela, a njihovi plodovi hrane mnoge divlje životinje. Također, služe kao podloga za cijepljenje kultiviranih voćaka i koriste se u fitoterapiji, što im daje i ekološku i ekonomsku vrijednost.

Dokazano je, navodi Cvrlje, da mnoge divlje vrste, poput malina i kupina, sadrže veći udio polifenola i antioksidansa od kultiviranih sorti. Osim toga, obično rastu u okolišu nezagađenom teškim metalima i kemikalijama. Jedan od najbogatijih prirodnih izvora vitamina C je divlja ruža (šipurika, Rosa canina), koja sadrži najmanje četiri puta više vitamina C od naranče.

"S druge strane, mnoge komercijalne sorte voćaka su izgubile značajan dio svoje nutritivne vrijednosti na uštrb veličine i izgleda plodova te postale manje otporne na stres i bolesti".

Berba šumskih voćkarica

Svaka vrsta posebna je po vremenu dozrijevanja, načinu konzumacije i okusu, što naglašava raznolikost i čari prirode. Prilikom berbe važno je odabrati čistu, nezagađenu lokaciju, daleko od prometnica. Također, treba biti siguran u prepoznavanje vrsta, jer neki privlačni plodovi mogu biti otrovni, pa čak i smrtonosni. Zbog toga su oprez i edukacija ključni prije njihova sakupljanja u prirodi.

U primorskim krajevima nalazimo običnu planiku (Arbutus unedo), oskorušu (Sorbus domestica), krušku trnovaču (Pyrus amygdaliformis), divlju maslinu (Olea europaea var. sylvestris) i rogač (Ceratonia siliqua), a u submediteranskim područjima česte su vrste poput drijena (Cornus mas), zerdelije (Prunus cerasifera), trnine (Prunus spinosa), bijelog gloga (Crataegus monogyna) i rašeljke (Prunus mahaleb).

U hladnijim, višim predjelima krša susrećemo vrste iz roda Sorbus (mukinju, jarebiku, mukinjicu), meralu (Amelanchier ovalis), dunjarice (Cotoneaster sp.) te brojne bobičaste vrste poput malina, ogrozda, ribizla i borovnica. U kontinentalnim krajevima raste divlja trešnja (Prunus avium), sremza (Prunus padus), divlja kruška (Pyrus pyraster), šumski kesten (Castanea sativa) i brekinja (Sorbus torminalis).

Kako kaže, mnoge od ovih vrsta nisu strogo vezane uz određenu klimatsku zonu pa ih pronalazimo u raznim dijelovima Hrvatske.

"Kao i svemu u prirodi, tako i sakupljanju plodova pristupamo s poštovanjem na način da ostavimo na svakom stablu dio njih za druge koji bi mogli doći s istom svrhom te za divlje životinje". Berba je regulirana i zakonski kroz Pravilnik o sakupljanju nedrvnih šumskih proizvoda i korištenju šume i šumskog zemljišta.

Mnogo nepoznanica

Za neke vrste lokalno stanovništvo često nije ni svjesno njihove prisutnosti. "Od kolega s terena imam saznanja za lokalitete vrsta koje nisu službeno zabilježene u Flora Croatica Database".

Primjeri poput divljeg badema (Prunus webbii) i snježne kruške (Pyrus nivalis) dodatno obogaćuju našu floru. U jednom radu spominje se da, uz običnu lijesku (Corylus avellana), kod nas raste i medvjeđa (Corylus colurna) te lombardijska lijeska (Corylus maxima), premda nisu zabilježene u Flora Croatica Database, skupu baza podataka za pohranu, održavanje i dijeljenje podataka vezanih uz komponente biološke i krajobrazne raznolikosti te zaštitu prirode.

Kako kaže, pasji trn (Hippophae rhamnoides) zanimljiv je grm za vrtove jer obogaćuje tlo fiksiranjem dušika, a ima i jestive bobice. Iako je zabilježen na samo nekoliko lokacija u kontinentalnoj Hrvatskoj, ima potencijal za širu uporabu.

Nastavlja, u južnim krajevima raste pitoma planika (Arbutus andrachne), rođakinja obične planike, te mirisavi ruj (Rhus coriaria), čije se bobice koriste za izradu sumaka, popularnog začina arapske kuhinje.

Spomenute potencijalno nove i rijetke vrste za Hrvatsku nam govore da postoji prostora za istraživanje i popularizaciju šumskih voćkarica i bioraznolikosti Hrvatske. "Ukoliko o nečemu nemamo dovoljno podataka ili nismo svjesni njihove prisutnosti onda to nismo u mogućnosti ni adekvatno čuvati", zaključuje.

Događaj je proveden u sklopu INTERREG projekta VERA – Sustainable agricultural models for biodiversity preservation; koji se provodi u suradnji sa Udrugom za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, botaničkim konzervatorijem I Giardini di Pomona te Općinom Larino kao vodećim partnerom.

Doprinos zaustavljanju i smanjenju gubitka bioraznolikosti, jačanje usluga ekosustava i očuvanje staništa i krajobraza

Jedan od specifičnih ciljeva Zajedničke poljoprivredne politike je SO6 Doprinos zaustavljanju i smanjenju gubitka bioraznolikosti, jačanje usluga ekosustava i očuvanje staništa i krajobraza. Sa specifičnim ciljem SO6 povezane su tri potrebe hrvatskog poljoprivrednog sektora, srednje odnosno niske razine prioriteta te intervencije. To su provedba praksi i ulaganja za zaštitu i povećanje bioraznolikosti i očuvanju genskih resursa, poboljšanje prakse za zaštitu i povećanje bioraznolikosti staništa i vrsta u Natura 2000 području te očuvanje mozaičnosti poljoprivrednog krajobraza i krajobraznih obilježja.

Proizvodnju ovog sadržaja sufinancirala je Europska unija. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.