Sjetva kestena: Na otvorenom ili u pojedinačne posude?

Plodovi kestena omiljeni su zbog svog okusa zbog čega se ova biljna vrsta uzgajala i prije nove ere. U prošlosti su bili od velike važnosti za prehranu ljudi. Od njih se pripremalo brašno, koristili su se poput krumpira, a upotrebljavani su i u narodnoj medicini. Osim toga, cvijet kestena je odlična pčelinja paša.

Mlade sadnice možemo i sami uzgojiti iz kvalitetnih plodova. Naravno, one neće vjerno prenijeti osobine matične biljke i od nje će se razlikovati genetski i morfološki. Prosječna klijavost plodova je oko 80 posto i ne treba biti razočaran ako se svi oni ne prime.

Obavezan proces stratifikacije 

Za sjetvu odaberite najkvalitetnije kestene, bez oštećenja i simptoma oboljenja. Prije klijanja moraju proći kroz period izloženosti niskim temperaturama, odnosno proces stratifikacije. Plodovi se izmješaju sa supstratom koji dobro drži vlagu, kao što su: pijesak, kompost, treset. Navlažena mješavina stavi se u plastičnu posudu s poklopcem i drži dva do tri mjeseca u hladnjaku na temperaturi od 0 do 5°C. Tijekom tog razdoblja, povremeno je provjeravati i održavati umjereno vlažnom.

Sjetva se može obaviti direktno na otvorenom polju ili u zaštićenom prostoru u posude, u jesen ili proljeće. U oba slučaja moraju proći kroz period stratifikacije. Možemo ih u jesen posaditi direktno na otvoreno i pustiti da priroda odradi svoje ili ćemo ih držati u hladnjaku i tek onda posaditi. Ukoliko namjeravamo sijati na proljeće potrebno je dva do tri mjeseca izložiti plodove djelovanju niskih temperatura. Sadnja na otvorenom se obavlja kada prođe opasnost od njihovog djelovanja.

Korijen okrenuti na dolje 

U tom slučaju odabrati osunčano mjesto s kvalitetnim zemljištem. Zabareni tereni su nepovoljni jer suvišna vlaga izaziva truljenje i propadanje posijanih plodova. Zbijena, teška i glinovita tla umanjuju klijavost i nicanje mladih biljčica.

Sitni glodavci opasnost su za posijane kestene. Može se iskoristiti trik koji se koristi kod sadnje lukovica i gomolja cvijeća. Na dno iskopane rupe postavlja se zaštitna mrežica koja će spriječiti ove životinje da dođu do plodova.

Kod sadnje u zaštićenom prostoru potrebno je osigurati supstrat koji se odlikuje prozračnošću i rahlošću. Dobra je mješavina treseta, mahovine i perlita. U ovu smjesu može se dodati kvalitetne šumske zemlje koja će je obogatiti mikoriznim gljivama jer će pozitivno djelovati na razvoj korijena i usvajanje hranjivih tvari.

Sjetva stratificiranih plodova obavlja se na dubinu od 3 do 4cm. Najbolje je saditi pojedinačne sjemenke i to okrenute užom stranom. Prekriti ih tanjim slojem supstrata. Međuredni razmak je od 7 do 15cm, a razmak u redu ide do 10cm. Treba izbjegavati pregustu sjetvu i osigurati prostor između posađenih plodova. To će spriječiti širenje bolesti s ploda na plod. Od sjetve do nicanja može proći nekoliko tjedana, obično tri do četiri u optimalnim uvjetima. Kako bi pospješili klijanje i nicanje, supstrat održavati vlažnim, ali ne smije biti prevlažan.

Iznikle kestene sadimo u pojedinačne lončanice. Obratiti pažnju da korijen bude okrenut dolje prilikom sadnje. Ne iznositi mlade biljke na otvoreno dok ne prođe opasnost od mraza. Prije iznošenja van, iznikle biljčice trebaju proći kroz period jačanja (kaljenja) i postepenog navikavanja na vanjske uvjete.