Šest najčešćih grešaka pri sadnji voća i podizanju nasada

Podizanje voćnjaka ili sadnja nekoliko voćaka u vrtu na prvi pogled može djelovati jednostavno. Međutim, prema iskustvu voćara Tomislava Haršanjija, mnoge se pogreške ponavljaju čak i kod ljudi koji se voćarstvom bave godinama.

"Već deset godina sadimo voćke i iz godine u godinu povećavamo površine nasada. U tom razdoblju uočio sam greške koje ne rade samo početnici, nego i ljudi koji već imaju iskustva", ističe Haršanjij.

Sadnja u neprikladno tlo i loše pripremljena rupa

Jedna od najčešćih pogrešaka događa se već na samom početku i to prilikom odabira trenutka za sadnju. Voćke se često sade u previše mokro tlo, odnosno u blato.

"Koliko god sadnica bila kvalitetna i skupa, ako je posadimo u takvo tlo ona će imati velikih problema s napredovanjem", upozorava Haršanjij. Prekomjerna vlaga u tlu može ugušiti korijen i usporiti ili potpuno onemogućiti pravilan razvoj biljke.

Druga česta pogreška odnosi se na pripremu sadne jame. "Kad se rupa buši svrdlom, rubovi se zaglade i korijen ima velik problem probiti se i širiti lateralno", objašnjava. Rješenje je korištenje šireg svrdla ili dodatno razbijanje rubova rupe štijačom. Time se korijenu omogućuje lakše širenje i brže ukorjenjivanje.

Nepripremljen korijen i pogrešna dubina sadnje

Prije sadnje posebnu pažnju treba posvetiti i samoj sadnici. Haršanjij ističe da mnogi voćari preskaču važan korak, a to je prikraćivanje korijena.

"Ljudi se boje rezati korijen jer misle da će time oštetiti biljku, ali zapravo je upravo suprotno", kaže. Prikraćivanjem se potiče razvoj novih sitnih korijenovih dlačica koje su ključne za usvajanje vode i hranjiva.

Također, važna je pravilna dubina sadnje. Sadnica bi trebala biti posađena na istoj dubini na kojoj je rasla u rasadniku.

"Ako je posadimo pliće, korijen može stradati od smrzavanja i sušenja, a ako to učinimo preduboko, usporavamo razvoj biljke", objašnjava Haršanjij. Preduboka sadnja otežava transport sokova iz korijena prema nadzemnom dijelu biljke i usporava njezin rast.

Nedovoljno zbijanje tla i izostanak zaštite

Još jedna pogreška događa se odmah nakon sadnje. Tlo oko sadnice često se ne sabije dovoljno, zbog čega oko korijena ostaje zrak.

"Moramo dobro nagaziti zemlju kako bismo istisnuli zrak oko korijena", savjetuje Haršanjij. Zrak se, naime, hladi brže od tla, pa može povećati rizik od smrzavanja korijena tijekom zime. Preporučuje da se prvi sloj zemlje sabije odmah nakon postavljanja sadnice, a zatim ponovno nakon zatrpavanja jame.

Posljednja česta pogreška odnosi se na zaštitu mladih voćaka. Mnogi voćari taj korak odgađaju, ali to može dovesti do velikih šteta. "Kad me ljudi pitaju što je najvažnije kod podizanja nasada, kažem im: prvo postavite ogradu", naglašava. Divljač, posebno srne i srndaći, često oštećuje mlade sadnice.

Kao učinkovitu zaštitu preporučuje kombinaciju mrežica i kolaca. Mrežica štiti deblo, dok kolci sprječavaju da srndaći oštre rogove o mlade voćke.

Jesenska sadnja kao sigurniji izbor

Iako se voćke mogu saditi i u proljeće, Haršanjij iz vlastitog iskustva daje prednost jesenskoj. "Po literaturi se voćke mogu saditi do sredine ožujka, ali u današnjim klimatskim uvjetima svima koji to planiraju nakon 15. veljače preporučujem da pričekaju jesen", kaže. Jesenski nasadi često se bolje razvijaju jer sadnice imaju više vremena za ukorjenjivanje prije početka vegetacije.

Zato savjetuje da se u godini prije pripremi teren, postavi ograda i obave potrebni agrotehnički zahvati, a sadnja ostavi za jesen.

Kako zaključuje Haršanjij, većina ovih pogrešaka može se lako izbjeći ako se sadnji pristupi pažljivo i bez žurbe jer upravo kvalitetan početak određuje uspjeh budućeg voćnjaka.

Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta "Učinkovit prijenos znanja u poljoprivredi putem interneta - iSavjeti" koji se financira u sklopu intervencije 77.03 - Potpora za EIP operativne skupine iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023.-2027.