Samozaposlio se u gluho doba godine i proizveo ekstra nevino maslinovo ulje!

"Zovem se Andrijano Nigoević, ali uglavnom me zovu Andro. Po struci klesar, a po načinu življenja slobodnjak, veći dio godine živim u Nerežišća, a često me ima svugdje. Kao slobodnjak bavim se svim i svačim, moglo bi se reći otočnim načinom života na moj način", predstavlja se mladić koji je još donedavno brao i prerađivao masline na otoku Braču.

Brač je otok maslina, ali ipak ima i zapuštenih maslinika. "Puno ljudi živi po gradovima, mnogi Bračani su već u godinama i nemoćni, neki ne stižu. Ove godine je i kiša napravila svoje pa neki nisu uspjeli pobrati masline. I tako sam u priču upao ja", otkriva nam motive svog nesvakidašnjeg pothvata.

Jedini Bračanin koji završi u medijima kada ide u berbu - onu zimsku

Dobar dio maslinarske sezone proveo je u Njemačkoj, veli, pa je zato kasno počeo s berbom. Vratio se na otok polovicom prosinca i primio posla prvo u svom masliniku, a kasnije i okolnima.

"Poučen prethodnim godinama kad sam vidio da jedan dio maslina u mojoj općini ostaje neubran, kontaktirao sam vlasnike i tražio dozvolu za branje. Kod većine je odgovor bio 'ber sinko - boje nego da propode'. Da se razumijemo, to su uglavnom poluobrađeni ili neobrađeni maslinici koje ljudi jednostavno ne stignu obraditi. Nema toga baš puno, Bračani su vrijedni i ne ostaju masline tako lako, al' ko traži taj i nađe pa sam tako na kraju brao na raznim lokacijama, uglavnom zabačenijim i zapuštenijim maslinicima. Nije bilo jednostavno jer je prvo trebalo naći napuštene maslinike, pa njihove vlasnike, zatim je slijedila potraga za plodom kojeg je uglavnom bilo malo, ali sam skroz do 23. siječnja skoro svaki dan brao. Nekad je bilo više, nekad manje. I svaki puta nova borba i potraga", navodi i spominje nekoliko primjera.

Susjedu su ostale neobrane dvije-tri masline jer ga je potjerala kiša, a kasnije je morao u grad i nije stigao odraditi posao do kraja. Drugi maslinik se zadnjih godina ne obrađuje jer je vlasnik u godinama, a teren je 'u pola brda'. U takvim maslinicima više niti nema puno ploda. Prijatelj iz Splita također ne stiže, a takvih ima još. Često je i vlasništvo problem pa takvi maslinici ostaju prepušteni zubu vremena. Ili našem Andri ako imaju sreće. "Samo na jednom terenu su masline bile uredno očišćene, uglavnom mlade i dio starih urednih, pa se nije trebalo puno penjat. Vlasnicima u kojima je bilo malo više plodova, naravno, šaljem dio ovogodišnjeg nevinog uja", govori.

Svako stablo voli da ga se rastereti i da masline nastave svoj put u tekućem obliku

Uputio se Andro i na područje drugih općina gdje su mu ljudi predložili da obiđe opožarene površine. "Da budem iskren, ti dijelovi su jedini gdje sam brao, a da nisam pitao vlasnike za dopuštenje. I to zato što nisam znao koji su, a i drugi su mi rekli da se ne zamaram jer je to bilo već debelo u siječnju pa da nitko neće ništa pitat. Na tim područjima se odmah vidjelo da tu nitko godinama uopće ne dolazi. Ovim putem im želim reći da, unatoč velikim požarima koji su harali prije 7-8 godina i ostavili za sobom pustoš, masline su se oporavile, zdrave su i jedre kako se kod nas kaže. Samo što ih nitko ne čisti pa su male i 'imbuškane', odnosno zarasle i pretvorile se u gusti grm. Ako bi se vlasnici vratili i održavali ih, dogodine bi imali lijepe masline", iskreno i dobronamjerno poziva vlasnike davno opožarenih područja u okolici.

Dodaje da, osim na nekoliko manjih maslinika, na ovakvim stablima nema puno ploda, ali s obzirom da je trenutno nezaposlen ipak se ulovio branja. Poslužilo ga je lijepo vrijeme pa je uglavnom bio u kratkim rukavima i fino spojio ugodno s korisnim. S obzirom na lokacije na kojima je brao, a to je na raznim teško dostupnim i neposjećivanim područjima, slobodno se može reći da su to ekološke masline. Plod je spasio od propadanja, a i svako stablo voli da ga se rastereti i da masline nastave svoj put u tekućem obliku. Zbog svega toga, u šali je takvo ulje nazvao nevinim uljem. "A ovo siječanjsko je odmah u malim količinama išlo u preradu pa je onda ustvari ekstra nevino ulje", dosjetljivo i u šali će naš Bračanin.

Kakvo je to Androvo 'nevino' ulje?

Ovakvo maslinovo ulje po novoj znanstvenoj analizi ne spada u ekstra djevičanska i da je Andro na jesen bio na otoku brao bi ranije, priznaje. "Po okusu je moje ulje divno, ima taj nevini momenat i može se odmah konzumirati. Boja je specifična jer sam u branju nailazio na masline raznih boja i nijansi, od žute, zelenkaste, crvene, plave i naravno crne", otkriva. Nekad davno bilo je normalno da se masline beru u zimskim mjesecima, brao ih je tako i sam kad je bio mali. "Sjećam se da je uvijek bilo zima, ruke i noge hladne, pa kad je bilo vrijeme od marende, kraj ognja marendat bio je najbolji trenutak u danu", prisjeća se nekadašnjih običaja.

Uljare na otoku su zatvorile prije Božića, ali su ipak neke otvorile svoja vrata na jedan dan za sve one koji su još brali. "Kako sam ja brao i u drugoj polovici siječnja kada više nitko nije, bio je problem naći uljaru. Svima sam pričao da još berem pa sam tako doznao za malu privatnu uljaru. Ovim putem bih se volio još jednom zahvaliti dobrom čovjeku Kruni Cukrovu koji je, unatoč svojim obvezama, pristao preraditi mi siječanjske masline u moje ekstra nevino uje. A to je bio poseban doživljaj jer smo masline prerađivali u možda najtradicionalnijem maslinarskom dvoru na otoku, u dvoru Muzeja ulja u Škripu, povijesno-kulturnoj znamenitosti otočnog maslinarstava", ushićeno će Andro koji je sa svime jako zadovoljan jer je zadnji maslinarski vlak ove sezone sasvim uredno ulovio.

"Ljudi svašta komentiraju pa za neke ovo moje i nije ulje, a za neke je to pravo ulje bez puno gorčine. Čuo sam i ja staru ljekovitu poslovicu 'gorko je zdravo', ali znamo svi da se o ukusima ne raspravlja", a gušti su gušti konstatira.

Suhozidi - još jedna velika ljubav

Mnogi nisu ni znali da se Andro vratio već su to saznali iz medija. "Naravno da nisu znali kad sam stalno bio u brdima i po maslinama", smije se. A vlasnicima maslinika je bilo drago da se vratio i posvetio njihovim maslinama, pogotovo onima čija stabla su imala više ploda pa je i u njihovim rukama završila koja litra nevinog ulja.

Iz Njemačke se vratio jer život daleko od Brača za njega nema smisla. Prije par godina je aktivno sudjelovao u udruzi Pokret otoka prilikom čega je o maslinama i starim običajima razgovarao s mnogim otočanima. U Udruzi se puno radilo, podizalo opću svijest otočana o samoodrživom razvoju. "I dok Pokret Otoka nastavlja put prema tranziciji otoka na samoodržive modele života i rada, ja sam svoj doprinos održivosti dao na svoj način - spašavao sam masline i samozaposlio se u gluho doba godine", rezimira svoju situaciju Nigoević.

Hobi mu je, između ostaloga, izrada suvenira i umjetnina od maslinovog drva i kamena. Bračani su poznati po svojoj štedljivosti (neki kažu škrtosti) pa kad dođe vrijeme darivanja, on, kao pravi Bračanin darove ne kupuje već ih sam izrađuje. Uvijek to bude neki zgodan i unikatan predmet.

Kao slobodnjak i zaljubljenik u kamen već dugo je aktivni član udruge Dragodid pa uživa u pogledu na suhozide svog, ali i drugih otoka. Nema tog maslinika koji nema bar nešto suhozida, a često su njima i okruženi. Po poljima ima 'gomila' i 'bunja' u raznim oblicima. U modernim maslinicima se ne brine puno o kulturnoj baštini pa su suhozidi doslovno samljeveni i pomiješani sa zemljom. A Andro, suhozidaš u duši, ne može proći pored razasutog kamenja, a da ga ne vrati na mjesto, pa ga obično ugradi natrag u suhozid. Barem kada su manji zahvati u pitanju.

Inače, umijeće suhozidne gradnje upisano je 2018. godine na UNESCO-v Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva i taj uspjeh treba priznati udruzi Dragodid. Osim što djeluje na području osnaživanja svijesti javnosti i stručnjaka o vrijednosti suhozida i potrebi širenja znanja o umijeću zidanja 'u suho', članovi udruge organiziraju radionice i druge javne formate te organiziraju, potiču i uključuju se u brojne akcije i programe te provode terenska istraživanja.