Radne snage za branje mandarina nema, moguća dnevnica 300 kuna - prijašnja praksa stiže na naplatu?

U dolini Neretve uskoro će krenuti sezona branja mandarina, a glavna tema je nedostatak radne snage. Velika potraga je za beračima, kao i za radnicima koji bi radili u otkupnim centrima na sortiranju i pakiranju mandarina. Postavlja se pitanje: zašto je ove godine tako naglašen nedostatak radne snage i zašto, za razliku od prošlih godina, ni otkupni centri, a ni proizvođači mandarina ne mogu pronaći radnike.

Slijedom svega navedenog berači su povisili cijenu svoga rada pa se tako spominje da će dnevnica ove godine za branje mandarina biti 300 kuna, dok je prošlih godina uvijek bila oko 200 kuna. S druge strane, ima proizvođača koji se s radnicima dogovore da će biti plaćeni po učinku, koliko se ubere toliko će platiti. Međutim, nedostatak domaće radne snage nadomjestit će veliki dolazak radnika iz susjedne Bosne i Hercegovine, koji su također postavili nova "pravila igre". Također, pojedini radnici dogovaraju i ručak u dnevnicu pa se nađe nekakav kompromis, međutim, činjenica je da će ove godine biti jako teško naći pouzdane radnike za branje mandarina koji će odraditi cijelu sezonu.

Otkupni centri ne mogu naći radnike

S lokalnih radija i na društvenim mrežama "trešte“ oglasi u kojima otkupni centri u dolini Neretve traže radnike te se naglašava da su radnicima iz susjedne BiH plaćeni putni troškovi. Zanimljivo je da se broj traženih radnika kreće od 60 pa do 120, zavisi kako koji otkupni centar. Ako ćemo gledati područje doline Neretve (gdje ima oko desetak otkupnih centara) to je zaista veliki broj radnika koji će se teško naći.

Pojedini radnici dogovaraju i ručak u dnevnicu pa se nađe nekakav kompromis, međutim, činjenica je da će ove godine biti jako teško naći pouzdane radnike za branje mandarina koji će odraditi cijelu sezonu.

Međutim, jesu li otkupni centri sami krivi što im nedostaje radne snage? S obzirom na prijašnju praksu, ne treba čuditi što nemaju sezonskih radnika za mandarinu. Naime, domaći radnici iskusili su sve što mogu ponuditi otkupni centri i uvjeti jednostavno nisu adekvatni za sve ono što se radi. Prošlih godina netto plaća sezonskog radnika u otkupnom centru kretala se od 3.000 do 3.500 kuna, ovisno o otkupnom centru. Međutim, radnici su radili puno više od osam sati dnevno, prekovremeni im nikad ne bi bili plaćeni, a radilo se redovito i nedjeljom i često bez slobodnog dana.

Odnos prema radnicima prošlih godina polako dolazi na naplatu i kada se na sve to doda iseljavanje mladih, koje je, kao i ostatak Hrvatske, pogodilo i dolinu Neretve, rezultati su takvi kakvi jesu. Na sve ovo treba dodati i činjenicu da skoro svaka obitelj u dolini Neretve ima barem jedan nasad mandarina i da za vrijeme sezone ima posla oko svojih. Također, ima i onih koji jednostavno smatraju da uvjeti rada nisu adekvatni, da je plaća mala i ne žele raditi, što je također pravo svakog građanina.

Cijena diktira pravila igre

Sad se vraćamo na početak ovog teksta gdje smo spominjali da berači traže dnevnicu od 300 kuna. Postavlja se pitanje je li to realno? Kako će cijela stvar funkcionirati na terenu znat će se vrlo brzo kada krene prava berba, međutim, opet će sve diktirati cijena. Ako cijena mandarine bude oko 2,50 kn po kilogramu ili niže, teško je očekivati da će proizvođači moći plaćati dnevnice od 300 kuna, jer tu jednostavno nemaju nikakvu računicu za zaradu. Kad bi cijena mandarine bila oko 3,50 do 4,00 kn za kilogram, onda ni proizvođači ne bi žalili platiti radnicima dobre dnevnice ako se napravi posao.

Prošlih godina netto plaća sezonskog radnika u otkupnom centru kretala se od 3.000 do 3.500 kuna. Radnici su radili puno više od osam sati dnevno, prekovremeni im nikad ne bi bili plaćeni, a radilo se redovito i nedjeljom i često bez slobodnog dana.

Sve je ovo jedan zamršeni i začarani krug u kojem bi opet najviše štete mogli imati proizvođači mandarina. Zašto? Zato jer bi se mogli naći u situaciji da cijena ne bude dobra, nema radnika za brati, a oni koji bi brali tražit će velike dnevnice. Kako se u sve to uklopiti i na kraju sezone imati nekakvu zaradu, zaista je pitanje na koje je teško dati odgovor.

Kada pogledamo cijelu poljoprivrednu sliku u Hrvatskoj, nedostatak sezonske radne snage u ovom sektoru, problem je s kojim se sve više susreću naši poljoprivrednici. Isti problemi muče i poljoprivrednike u unutrašnjosti, kao i one u Dalmaciji i dolini Neretve. Je li rješenje povećanje kvota za uvoz radne snage, ili je rješenje da se cijeli poljoprivredni sustav u Hrvatskoj stavi na zdrave temelje (da se zna okvirna cijena prije sezone branja), pitanje je na koje će se uskoro morati dati konkretni odgovori.