Prvi plod čekali 6 godina, danas dobiju 2 tone lješnjaka po hektaru

Davno je bilo kad su ljudi govorili da je lijeskina grančica kroz mnoga stoljeća bila simbol dobročinstva i proljeća. No, tu je istinu zapamtio i umirovljeni hrvatski dragovoljac, Žarko Orlić Domanovac iz Petrijevaca. Pazeći da ne bi sjedio u četiri zida kuće, Žarko se odlučio na rad u okviru obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Domanovac. Zahvaljujući tome, više od deset godina s uzgojem lijeske pod 7 ha doprinosi razvoju poljoprivrede Slavonije.

“Sve je krenulo kad smo se našli u višku vremena, manjku novca i nedostatku lješnjaka na našem domaćem tržištu. Tako je sve zapravo počelo. Ponosno smo zakoraknuli u ovu voćarsku avanturu pod 7 ha, gdje vodeću sortu,odnosno 75% čini Istarski, dok sekundarnu, odnosno oprašivač čini Rimski lješnjak čija je zastupljenost od 25%”, objašnjava.

U Hrvatskoj je široka rasprostranjenost Istarskog lješnjaka uvjetovana njenim dobrim osobinama pri kojim u usporedbi s drugim sortama daje redovitiju i obilniju berbu te zbog tvrde ljuske manje strada od ljeskotoča. Rimski okrugli lješnjak se, pak, prema pravilima struke za kvalitetno oprašivanje sadi tako da jedna biljka rimskog lješnjaka ide na četiri biljke istarskog dugog.

Prvi plod tek nakon šest godina, no isplatilo se čekati - prinosi 2t/ha

“Prvo stablo je na našem gospodarstvu urodilo plodom tek nakon šest godina, no isplatilo se čekati. Danas u konvencionalnoj proizvodnji, godišnje proizvodimo oko 2 tone lješnjaka po hektaru, što smatramo dobrim i zadovoljavajućim rezultatima i prinosima. Sretni smo što uspijemo prodati sve što proizvedemo. Vjerujemo da se tajna dobre poljoprivredne prakse, tržišta i odnosa s kupcima, ogleda u plasmanu finalnog proizvoda, odnosno jezgre bez ljuske, te prženom ušećerenom i lješnjaku u medu na tržište”, priča Žarko čiji je najprodavaniji proizvod sama jezgra za kojom sve više raste potražnja poglavito u periodu od desetog do dvanaestog mjeseca.

Oko lješnjaka, u principu ima dosta posla, pa se postavlja pitanje isplativosti jer je razlika između uloženog i dobivenog jedva primjetna. Svaka faza je zahtjevna, od obrezivanja, do skupljanja i obrade. Iz tog razloga, a kako bi potaknuli jači vegetativni rast te tako otvorili mogućnosti za bolju rodnost, ovi gospodarstvenici vrše jednom godišnje rezidbu.

“Rezidbu obavljamo ručno u proljeće, a uzgojni oblik naših stabala je u obliku grma jer redovito odstranjujemo izboje. Navodnjavanje ne koristimo, a također nemamo problema ni s bolestima i štetnicima.”, dodaje nekoć srčani dragovoljac, a danas uspješan poljoprivrednik čiji se proizvodi mogu naći na tržištu Slavonije, Baranje, Srijema, Zagreba, Petrinje, pa i Slovenije. Njihovu su kvalitetu prepoznali mnogi stalni, ali i povremeni kupci koji do Žarkovih prooizvoda dolaze putem sajmova, manifestacija i kućnog praga.

Foto: Roberta Kljenak