Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Sadnja
  • 17.01.2011.

Proljetna sadnja voćaka

Najbolji sadni materijal je dobro razvijena i zdrava jednogodišnja sadnica, s dobro razvijenim i zrelim preuranjenim mladicama, dobro sraslog cijepljenog mjesta i razgranatog, snažnog korijenova sustava. Prilikom dopreme sadnice do mjesta sadnje, kao i prilikom pripreme za sadnju, treba voditi računa da sadnice budu što kraće izložene suncu i vjetru

  • 22.369
  • 690
  • 0

Radi obilnih kiša tijekom prosinca pripremljeni tereni ostali su neposađeni planiranim voćnim vrstama. Međutim, za sadnju nije kasno jer u našem području sadnja se može obaviti tijekom cijelog razdoblja mirovanja, od sredine studenog do kraja veljače kada temperatura nije niža od 0°C. Jesenska, pa i zimska sadnja, povoljnije su od proljetne iz razloga što ranije posađene sadnice imaju snažniji vegetativni rast podzemnih i nadzemnih organa, kako u početku vegetacije tako i tijekom cijele godine.


Čuvanje sadnog materijala

Sadnja bi, dakle trebala tek uslijediti, a samoj sadnji trebali su prethoditi radovi na pripremi terena i to: krčenje prethodne vegetacije, ako je potrebno, ravnanje, planiranje, agro i hidromelioracijski radovi, duboko oranje ili rigolanje, poravnavanje površine i obilježavanje (markiranje) sadnih mjesta.

Ukoliko nismo izvršili neku od spomenutih radnji, a nabavili smo sadni materijal nužno ga je trapiti radi kraćeg ili dužeg čuvanja do sadnje. Kraće čuvanje se obavlja u plićim jarcima, u kojima se slažu sadnice jedna do druge i korijenov sustav pokriva rahlim tlom, najbolje pijeskom. Za duže čuvanje kopaju se dublji jarci u koje se slažu sadnice jedna do druge i pokrivaju također rahlim tlom ili pijeskom. Trapljenje se može obaviti u pijesku u zatvorenim prostorijama, pri čemu treba voditi računa o uvjetima dobrog čuvanja sadnica do sadnje (vlažnost, temperatura, svijetlo).

Najbolji sadni materijal je dobro razvijena i zdrava jednogodišnja sadnica, s dobro razvijenim i zrelim preuranjenim mladicama, dobro sraslog cijepljenog mjesta i razgranatog, snažnog korijenova sustava. Prilikom dopreme sadnice do mjesta sadnje, kao i prilikom pripreme za sadnju, treba voditi računa da sadnice budu što kraće izložene suncu i vjetru. Na mjestu sadnje potrebno je izvršiti klasiranje sadnica prema debljini i to obično u dvije do tri klase. Tom prilikom se detaljno pregleda nadzemni dio u pogledu kvalitete, zdravstvenog stanja i mehaničkih oštećenja, a zatim se pristupa pregledu i pripremi korijenova sustava za sadnju. Kod debljih žila obnavlja se rez nastao vađenjem u rasadniku. Rez škarama treba biti gladak i poprečan na pružanje žila, jer se time omogućuje brzo stvaranje novog staničja i brzo zarašćivanje rana. Prakticira se skraćivanje žila na 20-25 cm dužine. Tanko, vlasasto korijenje nije potrebno prikraćivati, osim kod mehaničkih i drugih oštećenja. Korijenove žile u presjeku moraju biti svijetle boje i svježeg izgleda, jer odsutnost svijetle boje i svježine najčešće je posljedica niskih temperatura, suvišne vlage u rasadniku, slabog trapljenja ili dugog stajanja na otvorenom. Pregledane, pripremljene i klasirane sadnice potapaju se do korijenova vrata u otopinu ilovače i goveđe balege radi navlaživanja korijenova sustava i boljeg priljubljivanja s tlom.

Na pripremljenom, rigolanom i markiranom tlu otvaraju se voćne jame za sadnju, neposredno uz marker unutar reda i uvijek na istoj strani. Obično su jame dimenzija 40-50x40cm. Danas se kopanje jama najčešće obavlja svrdlom. Otvorena jama prije sadnje zaprašuje se sredstvima za zaštitu od zemljišnih štetnika (ličinke žilogriza, grčice hrušta, klisnjaci i sl.), a zatim se po potrebi doda na dno jame mineralno gnojivo (NPK), ali pazeći pritom da ne dođe u dodir s korijenom sadnice.

Sadnja u paru

Sadnju obično obavljaju dvije osobe. Sadilac drži sadnicu u voćnoj jami tako da korijenov vrat, odnosno mjesto do kojeg se sadnica nalazi u rasadniku, bude na površini tla. Pomoćnik nasipa sitno tlo, a sadilac pažljivo raspoređuje žile, nastojeći da one zauzmu prirodan položaj i da sitno, rahlo tlo ispuni sve praznine između žila. Pomoćnik dalje nasipa sitno tlo iznad korijena i zatim ga lagano nagazi kako bi što bolje prilegao uz korijenje. Sitno tlo se dodaje i dalje, ali se pritom pazi da iznad korijenova sustava ostane odgovarajući prostor za dodavanje zrelog stajskog ili drugog organskog gnojiva. Pritom treba paziti da prilikom sadnje organsko gnojivo ne dođe u dodir sa korijenom, a dodaje ga se u količini od 15-30 kg, zavisno od raspoloživih količina u tlu.

U kućnim vrtovima uglavnom nismo u mogućnosti vršiti duboko oranje ili rigolanje, te sadnju obavljamo u voćne jame. Pritom, voćna jama mora biti što šira, najmanje 1,2 m, ako se nalazi u vrtnom zemljištu fine strukture, pa do 2 m na glinastijim, težim tlima. Preporučuje se prosječna širina 1,5 m. Dubina jame kreće se oko 50 cm na laganijim tlima, a na težim i do 1 m. Ako je na dnu kamena podloga ili lapor potrebno ih je razbiti. Gornji sloj zemlje do oko 25 cm je mekši i plodniji i zovemo ga mekota. Taj se sloj iskopa i izbaci na jednu stranu. Donji sloj, oko 35 cm debljine, a na težim tlima i deblji, izbacuje se na drugu stranu. Taj sloj zemlje zovemo zdravica i on predstavlja manje plodno tlo. Sada se jama ostavi prazna kako bi izmrzla i prozračila se (makar nekoliko dana). Zasipavanje jame i meliorativna gnojidba (gnojidba na zalihu) obavlja se tako, da se jedna trećina izbačene zemlje (zdravica + mekota) izmiješa sa 2 do 3 kg mineralnog NPK gnojiva formulacije koje se najčešće koriste u voćarstvu (7:14:21 ili 5:20:30 i sl.) i cca 5 kg zrelog stajnjaka. Ostali dio jame zatrpamo s ostatkom zemlje i pustimo da se slegne. Kada se zemlja u jami slegla, prilazimo sadnji. Zemlju mekotu otkopamo i u nju postavimo korijen, koji rasporedimo po jami, a zatim pokrijemo slojem zemlje debljine 2-3 cm i dobro ugazimo kako ne bi ostale šupljine uz korijen. Za taj posao potrebna su dva radnika. Jedan drži sadnicu, a drugi stavlja korijen u zemlju. Ponovo se nabacuje plodno tlo do debljine od desetak centimetara, nagazuje i preostalim tlom napuni do vrha. Stajski gnoj stavlja se nakon završene sadnje oko voćke u promjeru 1-1,5 m i pokrije se zemljom. Uz sadnicu zabodemo kolčić i povezujemo ga za deblo grubim vezivom u obliku osmice, čiji je gornji kraj uz deblo. Vez ne smije biti čvrst, tako da se sadnica može nešto spustiti slijeganjem zemlje. Nakon sadnje, potrebno je sadnicu zaliti, prijevremene izboje porezati na dva pupa i radi dezinfekcije poprskati nekim bakrenim sredstvom (Cuprablau, Bordoška juha, Nordox i sl.).

Autor: Gordana Dragun


Izvori

Zadarski list


Tagovi

Voćarstvo Sadnja Zaštita voćnjaka

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

🍅🍅🍅🍅
#kuhanjeparadajiza