Pripreme za proizvodnju rakije viljamovke

Tek što su kruške ocvale i formirali se prvi plodovi, pravi znalci kreću u sezonu pripreme dobro poznate i cijenjene rakije viljamovke. Milivoj Petković iz Šenkovca, najpoznatiji proizvođač takve rakije, posljednjih desetak dana ne izlazi iz svog voćnjaka s oko tisuću stabala krušaka. Kantom punom staklenih boca šeće između stabala i vješa boce na male, tek formirane kruške, kako bi u kolovozu dobio zrelu viljamovku koju će zaliti rakijom.

- To je stara i vrlo jednostavna metoda za one koji se time bave već godinama. Ja sam ponajprije hobist, ne robujem količini, već težim dobiti što bolju rakiju i vrlo sam ponosan na svoju viljamovku - kaže Milivoj.

I zaista, gledajući ga kako spretno barata bocom, nožem i špagom, čini nam se kako je to vrlo jednostavno. No, prvi pogled - vara.
- Tajna dobre kruške u boci je najprije prava žuta viljamovka. Nju su još u davnini pronašli Englezi kako raste u divljini tamošnjih šuma. Iako su do danas voćari i inženjeri stvorili brojne sorte krušaka, nijedna joj nije do koljena, pa se i dalje sve mjeri prema drevnoj viljamovki. Naime, nijedna druga vrsta voća nema tako reprezentativnu sortu, pa stoga i nije neobično za ranu sortu kruške čuti - zrije dva tjedna prije viljamovke ili za kasnu - ona koje zrije 4 tjedna poslije žute viljamovke. Doduše, imali smo mi prije takvu dominantnu sortu šljive, šljivu-bistricu, no, nju je pokosila bolest šarka. Danas postoji i crvena viljamovka, no, stvarajući njenu intenzivno crvenu boju, izgubio se intenzivan karakterističan miris te sorte - pojašnjava zaljubljenik i dobitnik brojnih priznanja M. Petković.

Kako dalje doznajemo, sredinom svibnja boce se stavljaju na sitne kruškice koje u njima rastu do sredine ili kraja kolovoza. Naš sugovornik ne obavlja probir plodova, već boce stavlja na one grane na kojima može učvrstiti bocu. Tako se u jednoj boci mogu pronaći po tri, četiri, čak i pet kruškica. No, to ne znači da će tako ostati i čitavu sezonu. Naime, priroda čini svoje i stablo kruške samo odbacuje prekobrojne plodove, pa stoga vrlo rijetko dobije bocu s “dvojčekima” ili “trojčekima”, već je uobičajeno da u boci bude jedna kruška.

- Ako i budu dvije ili tri kruške, onda im je premalo mjesta, pa jedna od njih uvijek završi stisnuta uz staklo i dobije ožegotine od sunca. Osim toga, iako ih je zanimljivo vidjeti, zbog premalo prostora, obično kruške nisu pravilnog izgleda. Sada je najvažnije pratiti boce i vidjeti koliko je plodova ostalo u njima. Ukoliko stablo odbaci sve na jednoj grani, moram brzo reagirati i seliti bocu na drugu. Ovih dana kruškice brzo rastu i zakasnim li, prerastu mi grlo i više ih ne mogu ugurati unutra - dodaje Petković.

Uz pravu krušku, za dobru rakiju, bitna je i boca koju su proizvođači rakije razvijali godinama, da bi danas stigli do one optimalne, oble i s kratkim grlom. Druga karakteristika boce je zaobljenost.
- Kad se boca stavlja na kruškicu, mora biti grlom okrenuta prema dolje, kako bi plod bio zaštićen od kiše, ali i kako bi mogla iscuriti kondenzirana para. Naravno, treba osigurati i dobru cirkulaciju zraka - kaže naš sugovornik.

Kruškice su u boci zaštićene od vjetra, sunca, tuče, nisu prskane i praktički se kod njega radi o ekološkoj proizvodnji. Kad sazriju u kolovozu, Milivoj jednostavno odreže grančicu, bocu s kruškom dobro opere, pripremi je i konzervira do kasne jeseni, odnosno do vremena pečenja rakije. Obično iz svog voćnjaka dobije oko 700 litara rakije, ne samo viljamovke, i tada puni boce, začepi ih i tako mogu stajati i desetak godina.

Rakija s kruškom u boci, osim što je idealan poklon, može biti i ukras u kući. Ako čovjek ne može izdržati i želi ju probati, preporuka je M. Petkovića da u bocu odmah ulije novu rakiju, inače kruška propada. I za znatiželjne, kruška iz boce nije za jelo jer je puna alkohola. Eventualno se komadić tog “pijanog voća”, radi boljeg vizualnog efekta, može dodati u čašicu servirane rakije.

- Za razliku od lani, kada je bila umjetnost pronaći plod kruške jer ih je pokosio mraz, ova godina naslućuje dobru sezonu - naglašava M. Petković.

Autor: Vlasta Vugrinec Foto: RGBStock.com