Pravovremena obrada voćnjaka: Gruber i freza u nasadu lijeske

Biti pravovremen? Uf, jednoga dana, nadam se.

Do sada sam uvijek kasnio s obradom voćnjaka. Tjedan dana, pa ponekad i dva. Na sto sam strana pa mi vrijeme jednostavno stane. Neki govore kako im vrijeme leti, dok meni - nestaje.

Okupiran drugim stvarima, često ne mogu definirati koliko je prošlo od posljednje aktivnosti u voćnjaku. Jel od nečega prošlo tjedan ili mjesec dana, pojma nemam. Nije da ne obilazim voćnjake, nego sam krivo nastupao. Dođem, vidim da nije kritično i kažem si, “Ma još koji dan pa ću ga doć sredit”. I onda se taj, koji dan, pretvori u dva tjedna. Uf.

E kod bratića Ante to nije tako.

Kod njega je uvijek kao u apoteci. I tako i treba biti. Budući da odrađujem puno usluga i često “gasim požare” u tuđim voćnjacima, navikao sam na takve scene, pa su onda i moji voćnjaci često tako izgledali. Dok obiđem sve tuđe, u svoje ne stignem.

Ali mi je Ante postao inspiracija. Zašto i ja ne bih svoj voćnjak tako održavao. Sad napokon imam mehanizaciju koja to omogućava. Kombinacija koja se vrti u videu je nešto što sam “sanjao” godinama. U jednom tragu napravit kompletnu obradu tla, ne degradirajući ga pritom. Au.

Gruber se pokazao kao izvrsna investicija. Freza s ticalom također. Malo sam na knap s konjima, ali fala bogu ide.

Vjerujem da postoji puno takvih kao Ante, ali ne dolaze do izražaja. Njih se ili izruguje, ili ignorira. Umjesto da ih se koristi kao primjer, te ističe uvijek i svugdje. Ne bojmo se pozitivaca. Postanimo njima slični. Isplati se.

Poznaješ li i ti kojeg Antu?