Poticaji su za šešire!

Imao je tek nešto zemlje, a voli poljorivredu. Stoga mu nije preostalo drugo, nego se odlučiti za voćarstvo. Ljubav prema jabukama uspio je pretočiti u već prepoznatljiv brand Volim jabuke. On je Osječanin Stjepan Dumančić, vlasnik četiri hektara voćnjaka u baranjskom Čemincu. Svoju farmersku priču pokrenuo je u ljeto 2008. godine sadnjom voćnjaka s tri sorte jabuka. Mladi voćar uz rad je i učio, informirao se te odlučio voćarstvo podići na novu razinu i iskoristiti zaljubljenost u računala i moderne tehnologije.

"Uzgajam jabuke. Dosta vremena sam posvetio učenju njihova uzgoja. Imam tri modernije sorte zbog čega sam u prednosti u odnosu na druge voćare koji imaju zlatni delišes, idared ili neke druge starije sorte", objašnjava Dumančić.

Modernije sorte za moderniji pristup

"Na našem području, koliko mu je poznato, idared je zastupljen preko 60 %, pa u izboru sorti nije imao problema", odlučio se za modernije. Gala Schnitzer Schinga, Top Red i Fiju Kiku 8, sorte su za koje je malo ljudi čulo, ali su zato okusom poznate mnogim ljubiteljima ovog zabranjenog voća.

"Ljudi su se zasitili istoga okusa i jedne jabuke pa su se počeli otvarati prema drugim sortama. Tu sam se pronašao. Prosječni godišnji urod u voćnjaku se kreće oko 120 tona", priča ovaj jedini zaposlenik obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva. U vrijeme berbe zapošljava između 10 i 12 sezonaca, a njihov broj se zna popeti čak i do 40, ovisno o poslovima u voćnjaku. Probleme sa zemljištem zbog smještaja voćnjaka uspio je premostiti kvalitetnim stablima, odnosno sadnicama.

Poticaji ne znače puno u voćarskoj proizvodnji

"Mikroklima je, također, zanimljiva. Naime, nije ista kao u Osijeku od kojega je udaljen manje od 50 kilometara. Prije nekoliko godina, u gradu je svako malo pljuštala kiša, a ovdje nije pala niti kap. Generalno, klima je u redu, ali postoje veliki ekstremi", kaže Stjepan koji je i korisnik poticaja za zemlju. Smatra, pak, kako se voćarima isplaćuju jednake potpore kao i ratarima koji imaju puno veće površine, a s manjom potrošnjom po hektaru.

"To je kao u filmu Hot Shots s Charlie Sheenom koji je skupio 2.500 dolara udovici svojeg prijatelja, a ona dobila na lotu 300 milijuna. Uzela je novac koji joj je donio i rekla kako će ga potrošiti na šešire. E, tako su i kod nas, poticaji za šešire. No, svaka je kuna dobrodošla, ali ne znači puno u voćarskoj proizvodnji", slikovit je Dumančić koji je prvi šleper svojih jabuka uspio nedavno i izvesti u Sloveniju. Uskoro planira testirati i kupce u bavarskom dijelu Njemačke.

"Malim voćarima nezgodno je oko izvoza. Kada kažem mali, pri tome mislim na one koji imaju do 10 hektara jer je prilično veliki problem sam napuniti šleper voća. Stoga bih se rado udružio. Nešto radim na tom planu", otkriva ovaj mladi farmer koji za sada proizvodnju ne planira proširivati nego iskoristiti postojeće mogućnosti i potencijale.

"Sramota je da su jabuke u Hrvatskoj toliko skupe, prosječno 10, a neke i 18 kuna za kilogram, i to uglavnom druga klasa. Otkupljivači domaćim proizvođačima za prvu klasu, maksimalno daju tri kune, dakle pet puta manje", smatra Dumančić.

Kako je nastala ljubav prema jabukama?

"Kada sam ušao u proizvodnju jabuka odmah sam naišao na probleme. Iako je voćnjak dobro rodio, nastupila je kriza i ljudi nisu kupovali jabuke, a Vlada je dopustila uvoz 15 tisuća tona jabuka baš u vrijeme kada je krenula berba. Upravo zbog toga sam odlučio stvoriti brand od jabuke. Volim jabuke je pokret koji zapravo približava nama tako uobičajenu voćku na jedan suvremen i neobičan način.

Najbolji marketing je zadovoljni kupac. Jabuke i sokove prodajem po cijeloj Hrvatskoj. Tako me najviše njih i pronalazi. Kod nas se do sada dostavljala samo pizza, a sada na kućni prag stižu i jabuke", napominje on.

Ideja je nastala još 2009. godine kada su se prvi puta susreli s tržištem jabuka koje je, kako su uvidjeli, prepuno robe neodgovarajuće kvalitete i sumnjiva porijekla. Projekt Volim jabuke ima lokalni karakter, a fokus je kako kaže, na dva aspekta.

"Kao prvo, u ponudi imamo samo sorte lokalnih proizvođača koji su se obvezali na visoku kvalitetu i zdravstvenu ispravnost svojih proizvoda. Sorte s dužim stažem na tržištu nekima su već poznate, dok su moderne sorte (Gala, Fuji), koje polako uvodimo, svojim osobinama već zainteresirale dobar dio potrošača. Vodili smo se sljedećom logikom - ako netko ima omiljenu vrstu kave, zašto ne bi imao i omiljenu sortu jabuke?"

Kako raznolikost boja i okusa približiti današnjem kupcu?

"Odgovor je ujedno i drugi aspekt na koji se fokusiramo - kreativnim komuniciranjem prema potencijalnim kupcima. Uporaba Interneta kao medija u početku se činila nelogičnom, ali već prve godine kombinacija Facebooka s dostavom jabuka na kućnu adresu pokazala se dobitnom. Danas, uporabom vrhunskih videomaterijala, društvenih mreža i kreativnih promotivnih materijala, informacije o jabuci, našim sortama i njihovim karakteristikama dostupne su svima. U lipnju 2011. lansiran je i sok Volim jabuke koji za sada koristimo isključivo u svrhu promocije, ali predstavlja prvi korak u zaokruživanju ponude proizvoda od jabuke."

Iako ga uzgoj jabuka ispunjava, voćarstvo smatra vrlo zahtjevnom djelatnošću od koje se u nekim državama, napominje on, vrlo dobro može živjeti. "Onome tko se za to odluči, savjetujem samo jedno: Sretno!", poručuje Stjepan Dumančić.