Posjekli stabala višnje zbog niske otkupne cijene

U vrijeme dok se u Zadru prvih dana studenog pripremala promocija odlične znanstvene monografije o višnji maraški i što je ova kultura u tristotinjak godina značila za razvoj cijele sjeverne Dalmacije, u zadarskom zaleđu, u Škabrnji, ogorčeni poljoprivrednici sjekli su stabla ove voćke.

Po nekim informacijama posječeno je čak oko 1200 stabala! Slična stvar dogodila se u lipnju prošle godine, kada je bagerima počupano desetak stabala. Razlog je isti, proizvođači su nezadovoljni otkupnom cijenom koju tvornica “Maraska” daje za ovu višnju koja je jedan od zadarskih zaštitnih znakova.

Otkupna cijena 3,5 kuna

Znači li to da su hvalospjevi o maraški i maraskinu ispisani na stranicima monografije samo prazna priča koja govori o svijetloj prošlosti, a da budućnosti za ovu kulturu nema?

Na području Škabrnje se uzgojem maraške bavi najveći broj poljoprivrednika, iz tog je mjesta više od polovice “Maraskinih” kooperanata, imaju i zadrugu koja se bavi uglavnom ovom kulturom.

“Maraska” je nakon rata baš na ovom području podijelila najveći broj sadnica, a sad ih poljoprivrednici vade kad su stabla baš dosegla fazu zrelosti.

- Neprihvatljiva nam je otkupna cijena od 3,5 kuna. Svake godine se cijena smanjuje, prije nekoliko godina bila je veća od 5 kuna, a sada se najavljuje da će biti još manja - kazao je Mile Milković, koji je imao 800 stabala i prvi krenuo u sječu baš kad su mu se trebala početi vraćati ulaganja.

- Na širem području Škabrnje poljoprivrednici su u zadnjih 10-12 godina sadnicama višnje maraške “popunili” oko 230 hektara najpogodnijeg tla za ovu specifičnu sortu.

Računa se da tu ima više od 50 tisuća stabala, za koja su poljoprivrednici uglavnom dobili i državne poticaje za sadnju, a veći dio upravo prispijeva za najbolji rod. I sad se sijeku zbog otkupne cijene!

Ne znam točno koliko je stabala posječeno, vjerojatno nije tisuću, ali i to je puno. Našim ljudima se ne isplati jer se ručno branje plaća kunu po kilogramu, a to znači da vlasniku ostaje samo 2,5 kuna - kaže Marko Ivković, upravitelj PZ “Škabrnja”, koja je osnovana prvenstveno radi poslova oko višnje maraške.

- Mi smo “Marasku” sada naprosto zatrpali našom proizvodnjom, oni nemaju dovoljno kapaciteta za preradu pa naši ljudi, koji se i dalje time misle baviti, prodaju privatno na područje Imotskog ili još južnije. A ima već i takvih koji samostalno počinju prerađivati, proizvoditi višnjevaču.

Evo, Joso Škara je u postupku registracije markice, kreće u robnu proizvodnju, što je budućnost - kaže Ivković. Iskorišteni državni poticaji Jedan dio odgovora zbog čega se sijeku tek stasali marašnjaci oko Škabrnje je vjerojatno i u tome što su pregusto sađeni pa ne omogućavaju strojnu obradu, prskanje, a kamoli trešnju, što bi znatno smanjilo troškove.

Dio proizvođača odustaje i stoga što su iskoristili državne poticaje pa su sad “izgubili interes” da se dalje bave poljoprivredom. No glavni je razlog što je tvornica “Maraska”, za koju su mislili da će stalno otkupljivati marašku, zasadila golemu plantažu.

Na 210 hektara na predjelu Vlačine zasađeno je oko 100 tisuća stabala, koja su ove godine dala prvi veći urod. Ove smo godine ubrali oko 60 tona, to je desetina naših potreba.

A dogodine će proizvodnja biti sigurno višestruko veća, s tim što krećemo i s kompletnom strojnom obradom. Za branje smo nabavili specijalni stroj koji će ukinuti potrebu ručnog branja, a strojno obavljamo prskanje i druge radove, objašnjava Vandri Montabelo, predsjednik Uprave “Maraske”.

- I mi imamo nekakav stroj za trešnju višanja, ali ne mogu ga svi primijeniti i dosta je slabiji od onoga što će ga imati “Maraska” - kaže upravitelj škabrnjske zadruge Marko Ivković, svjestan da je prošlo vrijeme kada je samo ova zadarska tvornica otkupljivala svu proizvodnju višnje maraške sa širega zadarskog područja. Za robnu proizvodnju očito nisu svi spremni, pa onda demonstrativno sijeku stabla.

Višnja iz Srbije za jednu kunu

Na tržištu se mogu kupiti višnje, uglavnom iz Srbije, za jednu kunu po kilogramu, maraška nema status pšenice pa da ima neku zaštitnu cijenu. A “Maraska” u tržišnim uvjetima, kad se na policama mora cjenovno nadmetati sa sokovima Cappy, Fructal, Happy day ili u alkoholnim pićima progurati svoj cherry brandy, maraskino i vlahovac, svaka kuna uštede u ulaznim cijenama je velika kao kuća.

Autor: EDVARD ŠPRLJAN