Pola je Dalmacije na maslini, a urod - onako!

"Koliki je tvoj? Bome šesnest, dobar mi je. A tvoj ? U mene je 17, na početku je, ruku na srce, bio manji, ali se onda diga. Govore da ih ima okolo, tako se bar hvale, i sa 18 - 19, ali ja se isto ne žalin na ovo šta iman: koliki je, toliki je! Tako i ja govorin, a eno susida Mande veli da je ona skroz zadovoljna i s 14, da njoj veći ne triba.

E, lako je sad govorit, a kad se svršavaju posli, svi grintaju da je malešan i krivo in je šta nije bar zericu veći. Je, može svakomu bit krivo, ali i svak znade da bude puno bolji kad se dobro pritisne."

Koliki ti je randman?

Ovo je - to ste već, sigurno prepoznali - jedan od onih tipičnih razgovora kakvi se ovih dana neizostavno širom Dalmacije vode po uljarama i oko njih, a glavni im je subjekt, dakle ono na što se odnosi pitanje koliki ti je - randman maslinova ulja.

Taj đavliji randman u ovo doba godine redovito postane jedna od najvažnijih i najčešće upotrebljavanih riječi u maslinarskim krugovima, pa i šire, ali nije čudno što je tako. Jer, svakodnevno se, a osobito za vikend, oko maslina okupi pola Dalmacije - vlasnici maslinika, rodbina, prijatelji, profesionalni berači, pravi i instant-težaci - a sve ih, naravno, živo zanima koliko će se ulja dobiti iz vrića i kašeta napunjenih maslinama svih fela: oblicama, lastovkama, levantinkama, talijankama.

A to će, nota bene, ovisiti upravo o veličini rečenog randmana, koji stručnjaci definiraju kao količinu ulja koja se dobije po jedinici mjere prerađenih maslina (100 kg), a izražava se u postotcima. Eto zato je svaki maslinar zadovoljan kad mu je velik.

Sve zaogrnuto mirisom tradicije

U jednoj od starijih aktivnih uljara u Splitsko-dalmatinskoj županiji, onoj u Kaštel-Starom, zavedenoj u vlasničke knjige Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, ulje se cijedi iz prese s tzv. sprtama pa je sve okolo zaogrnuto onim ugodnim mirisom svježe ubranog ploda; mirisom tradicije koju nove navike i novi zahtjevi uljarske industrije, sve više potiskuju u zaborav.

Ali makinja-starica još uvijek se ne predaje, vridni meštar Ante Bejo uredio ju je s puno pacijence ka’ curu za vinčanje, pa zajedno s mladim pomoćnicima s nje ne skida ni oka ni ruku: sve mora bit cakum-pakum. "U nas se dobro pritiska, do kraja, i mušterije nas hvale", kaže Bejo, a ljudi zbilja stalno dolaze s urodom maslina, beru i donose, bude čak i gužve, ali atmosfera je - unatoč hladnoj preradi - topla i opuštena.

Dalmacija je dar masline

Baš kao i u obližnjoj uljari - ne mogu odoljeti, a da to i ovom prilikom ne spomenem - obitelji Baldić, gdje se u ime dobrog zdravlja, dobrog ulja, dobrog raspoloženja i opuštenih živaca valja suživjeti s, rekao bih, već pomalo i kultnom porukom pomno napisanoj na plakatu kraj makinje: Kome je priša, neka odma ide ča!

U tim okolnostima teško da će kome pasti na pamet nervirati se što mu je randman manji nego što je očekivao ili, općenito, što Mađarska nema mora. A zašto se Dalmovnica tako često vraća maslinama i iz njih cijedi svoje teme - e, to je posve izlišno obrazlagati. Notorno je, Dalmacija je dar masline (i loze), baš onako kao što je Egipat dar Nila!

U njoj je, u Dalmaciji, maslina s dobrim razlozima sveto drvo. Od nje se, kako sam jednom već zapisao u Dalmovnici, ništa - slično kitovima na sjeveru, ne baca i baš sve se, plod, list, grana, komina, može za nešto upotrebiti: za ulje, ogrijev, likariju, kozmetiku; u kužini, ambulanti, crkvi.

Urod 'nako

I kako onda, sad kad je berba u punom jeku, ne pogledati di jest, a di nije rodilo, di je čeljad zadovoljna, a di prizlovoljna. Primjerice, na Braču ove godine očekuju oko 350 vagona maslina, što je, otprilike, prosječan urod na tom, inače uljevitom otoku. Na Braču, dakle, kako-tako, a u Vodicama, također maslinarskom području, slabo i nikako: tamo neki maslinari berbu neće ni počinjati, nemaju zašto, jer je kiša pala u nevrijeme, u cvatnji, pa je oplodnja skoro sasvim izostala.

"Ja sam na 300 stabala ubra 174 kila maslina", kaže poznati vodički maslinar Stipe Janjac, i šta se tu više ima govorit. Makarani će odnit na makinje blizu 1.000 tona, što je 'nako osrednje, u Primoštenu je urodilo kao malo kad, osobito u maslinicima blizu mora, dok je u Trogiru i Kaštelima urod veliki, a randman mali.

Autor: Mladen Krnić