• Podizanje nasada
  • 25.10.2020. 13:30

Podizanje trajnog nasada, od podrivanja tla do sadnje

Postoje mjere kojih se moramo pridržavati pri podizanju trajnih nasada.

Foto: Tomislav Haršanji
  • 731
  • 74
  • 0

Kada je riječ o podizanju trajnih nasada, postoje mjere koje moramo obaviti u ovom poslu, a koje sam iz osobnog iskustva, poredao po onome što smatram najvažnijim.  

Zemljište ispodrivati na maksimalnu dubinu je ono što držim najvažnijim zahvatom. Podrivanje je agrotehnički zahvat kojim “probijamo” dubinski zbijene slojeve tla te na taj način omogućavamo vodi da se neometano kreće, i prema gore, i prema dolje. Često se ističe samo zbog odvođenja viška vode, no meni je važnije omogućiti dubinsko vlaženje tla u periodima kada nemamo površinskih oborina. Mišljenja sam da je nedostatak, ili višak vode, daleko veći problem od onoga sa hranjivima pa je zato podrivanje zahvat broj 1.

Sljedeći je korak takozvana agromeliorativna gnojidba. Prioritet bi trebala biti neutralizacija tla. Velika većina naših tala je kisela zbog iznimno lošeg gospodarenja te je potrebno pH “gurnuti” na zadovoljavajuću razinu. Neke kulture traže kisela tla, pa ako imamo tlo koje je bazično, sad je vrijeme da ga zakiselimo. Skraćeno, zemljište nam može biti bogato svim bitnim kemijskim elementima, ali negativna pH slika “blokira” njihovu mineralizaciju.

Obavezno obaviti analizu tla 

Zbog toga je neutralizacija tla važnija od same gnojidbe. Nakon što smo neutralizirali, na red dolazi nadomještanje svih potrebnih nutrijenata te stvaranje inicijalnih zaliha za budući nasad. Preduvjet za obje operacije je izvršena analiza tla kako ne bi uništili vlastito zemljište.

Zašto je važna analiza tla? Koji laboratoriji i po kojoj cijeni rade taj posao?

Nakon što smo izvršili neutralizaciju tla i aplicirali potrebna hranjiva, vrijeme je za duboko oranje ili popularnije, rigolanje. Radi se o rahljenju tla kroz koje će se probijati korijen naših mladih sadnica. Ovisno o kulturi koju ćemo uzgajati, treba razmišljati o dubini zaoravanja apliciranih gnojiva. Naprimjer, u slučaju lijeske, glavnina korijena se nalazi na dubini od 30-ak centimentara. Nema smisla rigolanjem zaorati gnojiva na 80 centimetara dubine gdje će ostati zatočeni zauvijek. Moj je plan prerigolati zemlju, tada tek dobro pognojiti te onda naknadno još jednom zemlju preorati pliće, na nekih 20 centimetara. Na taj se način sva gnojiva nalaze u zoni koja je dostupna korijenu naše mlade biljke. 

Poslje oranja, vrlo je važno teren dobro poravnati. Gotovo sve operacije koje ćemo provoditi naknadno, pogotovo u nasadima lijeske i oraha, zahtijevaju gotovo idealno ravan teren. Nijedan stroj ne voli jarke, niti bentove. Ravnanje terena postaje gotovo nemoguće nakon što zasadimo voćke. Već se godinama trudim poravnati jedan nasad koji sam uništio tanjuračom i to su posebne vrste muka. Bolje je to odraditi inicijalno te apsolutno nikad ne pustiti tanjuraču u voćnjak.

Obilježavanje rupa za sadnice 

Nakon ravnanja terena, potrebno je označiti mjesta sadnje, tj. obilježiti rupe. Prije samog obilježavanja, važno je razmisliti i o orijentaciji. Preporuka je redove orijentirati u smjeru sjever jug te, umjesto sadnje u kvadrat, posaditi voćke u trokut što rezultira većom osunčanosti. Kad je riječ o samom obilježavanju, najbolje mi se pokazalo obilježavanje rupa vapnom. Mnogi se boje kako će ga isprati kiša, a ja sam imao iskustvo s obilježavanjem rupa u jesen koje nismo mogli posaditi te je kreč “preživio” cijelu zimu, uključujući i kiše i snijeg. Na proljeće je i dalje bio vidljiv. Kad je riječ o razmjeravanju udaljenosti, špaga i označena mjerka od 50 metara čine čuda. 

Kako pravilno podići višegodišnje nasade?

Kad je riječ o bušenju rupa, javlja se dilema obaviti ih ručno, štijačom ili strojno, traktorskim bušačem. Mislim da je tu broj potrebnih rupa apsolutno presudan. Postoje neki argumenti kako je kopanje štijačom daleko bolje, budući da traktorsko svrdlo pri bušenju “zaliže” obod rupe. Uvažavam argument, ali mislim da je kritičan samo ako rupe bušimo s uskim svrdlom. Za svoje sadnice bušim hotele svrdlom promjera 50 centimetara. Dodatno prorahlim zemlju direktno oko njih, a zalizani rub će korijen sadnice “probijati” tek nakon nekoliko godina. Do tada će stotine litara kiše učiniti svoje. Također, nije isto ako sa štijačom moramo iskopati 500 ili 5.000 rupa. Dodatna prednost bušenja rupa sa bušačem je dubina koje ćemo se dotaknuti u sljedećem koraku.

Kad su rupe spremne, “stara škola” voćarstva predlaže u rupe ubaciti prezreli stajski gnoj (ili humus) na koji se obavezno prije sadnje stavlja sloj zemlje. On predstavlja hranu do koje korijen dolazi vrlo brzo, već u drugoj godini nakon sadnje. Ono što je jako bitno je da stajnjak mora biti zrel, i od korijena odvojen slojem zemlje. U suprotnom može doći do spaljivanja korijena viškom dušika te opasnosti od sušenja biljke. 

Korijenje nježno usmjeriti u zemlju 

Prije sadnje, važno je pripremiti sadnice. Preporuka je korijen “oštucati”, skratiti mu žile te prikratiti sadnicu na primjerenu razinu. I jedno i drugo ovisi o voćnoj vrsti i vitalnosti sadnog materijala. 

Još jedan stari trik je korijen sadnice umočiti u smjesu stajskog gnoja, zemlje i pijeska. Naravno da se u novije vrijeme osporavaju svi stari trikovi, pa tako i ovaj. Ja ga uredno slijedim. Na tržištu se pojavio novi “trend”, a to je mikoriza. Radi se o simbiozi gljiva i korijena biljke. Korijen umačemo u emulziju kojoj se nalazi micelij gljiva koji se onda “spaja” s našom biljkom. Na taj se način postiže daleko veći volumen korijena.

Kad smo izvršili pripremu, dolazi vrijeme za sadnju. Ono što sam počeo prakticirati prošle sezone mi se jako dopalo, a to je paralelno sa sadnicom, u rupu posaditi i kolce. Većina voćaka u svom životnom vijeku ima potrebu za kolcem, da li za potporu krošnji, ili zbog nekog od mehaniziranog načina obrade, pa nije zgoreg “ubaciti” ih u rupu zajedno sa sadnicom, kako bi izbjegli čekičanje kolaca naknadno i sačuvali korijen od eventualnih oštećenja kad ga nabijamo na neviđeno.

Pri sadnji valja obratiti pažnju na to kako stavljamo korijen u rupu. Nije dobro da nam se korijenje “savije”, te bude okrenuto prema gore, već ga treba nježno usmjeriti u zemlju. Poslje toga sljedi zatrpavanje sipkom zemljom koju treba što bolje nagaziti, kako bi istisnuli sav zrak.


Tagovi

Kako posaditi novi nasad Sadnja novog nasada Podizanje voćnjaka


Autor

Tomislav Haršanji

Više [+]

Tomislav Haršanji, agropoduzetnik koji je svoj ured odlučio smjestiti u prekrasna slavonska polja. Kroz OPG HAHA brine o vlastitim nasadima, a uz to obavlja i usluge održavanja tuđih voćnjaka koji su još ljepši kroz objektiv video kamere koju zajedno sa svojom suprugom Ivanom koristi za izradu promotivnih video uradaka.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Sam sebe potićem i kupujem si alat da si olakšam posao za sadnju Paulovnija, Lješnjaka, Vočki i bobi... Pročitaj cijelu bilješku »