Otočni maslinari zauzimaju se za tradicijski način prerade

Boduli su odlučili reći: e sad je dosta! Malo je to što svi govore da su dobra samo ekstra djevičanska ulja koja se dobivaju tzv. novim načinom prerade “rana berba i odmah u uljare”, nego se od ove godine na vratima zadarskih uljara pojavio i natpis “Ne primamo masline iz mora”. A to je tradicionalno maslinovo ulje, na taj se način prerađivalo 2000 godina, još od antičkih vremena. Pod geslom “Izlazak iz geta − malo nas je, al’ nas ima”, Mladen Lucin iz Preka, zaljubljenik u otoke koji već godinama proučava otočnu tradiciju i prošlost, i Nenad Marčina, poznati zadarski turistički vodič, organiziraju kušanje otočnog maslinova ulja proizvedenog na tradicijski način pod nazivom “Raritetno maslinovo ulje” u Preku.

To je dio širega projekta u koji su uključili i znanost, odnosno Agronomski fakultet u Zagrebu, ističući da se u prvom redu radi o pravu pojedinca da bira svoj način kulture življenja, u što spada i konzumacija tradicionalnog ulja od maslina koje su bile u dodiru s morem.

− U stvarnosti je to pravo otočno blago, raritetno maslinovo ulje jedinstveno na Mediteranu − kaže Lucin, dodajući da je riječ o puno širem kontekstu od samog načina prerade ulja.

Izoliranost otoka i otočana, skuplji život na otocima, odlazak stanovništva i gašenje života na otocima..., sve je to dio inicijative “Izlazak iz geta”, čija je simbolika upravo “prezreno” otočno ulje.
− Razvoj maslinarstva posljednjih je godina donio i nove načine prerade s novim uljarama. Maslina je došla u neka nova područja gdje nikada nije bila, a samo je na otocima zadržan tradicijski način proizvodnje.

Parada ponosa uljara

- Podizanjem i revitalizacijom novih nasada bezrezervno je i vrlo agresivno uveden novi način prerade, koji je s novim uljarama stigao iz Italije i proširio se kod nas preko Istre. Tradicijski način prerade izazvao je sablažnjivanje struke, ali i novokomponiranih maslinara. Otočani su izvrgnuti ruglu, a stari način prerade je prezren, otprilike na način na koji se u stara vremena na tržnicama oglašavala “prodaja mazgi i crnaca”. Eto, tako se i mi osjećamo.

- Zbog toga sam došao na ideju dignuti glas, a prije nekoliko mjeseci planirao sam organizirati i “Paradu ponosa” od Autobusnoga kolodvora do Kalelarge. S obzirom na broj ljudi koji dijele takvo mišljenje, to uopće ne bi bio problem. Nema nikakvog razloga da se itko sablažnjuje nad tradicijskim načinom prerade maslina, isto kao što ni mi ne tvrdimo da je novi način prerade maslina loš. Potreban je suživot starog i novog načina, a mi zastupamo pravo na osobni odabir − ističe Mladen Lucin.

Stari način nije opasan

Na pitanje zašto se struka ipak opredijelila za “nova ulja”, odnosno proglasila je neka ulja koja se proizvode na stari način čak i opasnima za zdravlje, Lucin odgovara:

− Mi na otocima konzumiramo ta ulja stalno pa nismo izumrli, živi smo i zdravi. Nigdje nije dokazano da su ta ulja štetna, a da su sva nova ulja odlična. Zato je potrebno uključiti struku u projekt, što je dovelo i do prve znanstvene teme jedne studentice Agronomskog fakulteta iz Zagreba i obrane njezina rada “Mogućnost revitalizacije dijela maslinarstva otoka Ugljana kroz tradicionalan uzgoj i ekstrakciju ulja u okvirima EU”, a potaknuli smo i istraživanja u suradnji s prof. dr. Đanijem Benčićem. Sve to ima svoje mjesto i u turističkoj valorizaciji i kulturološkoj ponudi otoka Ugljana, kao jedinstvenog mjesta gdje se njeguje tradicija stara 2000 godina − zaključuje Lucin.

I turisti žele baš naša ulja

− Ulja od maslina iz mora su meka, slatka, odgorčena, prepoznatljiva, u njima je miris mora i sunca, miris i okus Mediterana, imaju dušu tradicije od 2000. godine, od rimskog cara Klaudija. To su ulja rimskih bogova i božica, ali i obredna ulja prvih kršćana od krštenja do pomazanja, prema arheološkim ostacima u Mulinama. Na tržištu ima već dosta maslinovih ulja koja se ni po čemu ne razlikuju, dok smo mi na terenu suočeni s interesom turista, ali i domaćih ljudi koji traže upravo takvo tradicionalno maslinovo ulje kao originalni otočni proizvod − mišljenja je Lucin.

More ih odgorči

Masline su se čuvale u moru jer su otočni maslinici bili raštrkani i dugo je trebalo dok se plodovi poberu, skupe i dopreme na preradu, ali osnovna je svrha držanja maslina u moru da se odgorče. Lucin prerađuje masline na dva načina: prvu turu bere ranije s prošaranim plodovima, koje drži u moru 24 sata i nakon toga odmah idu na preradu. Drugu turu bere kao zrele plodove, drži ih u moru 10 do 15 dana, i to radi baš po svojem guštu.

Autor: Mišel Kalajžić

Foto: RGBStock.com