Nevjerojatna snaga kraljice krša - kako uzgojiti i orezati smokvu?

Sposobnost smokve da uspijeva tamo gdje druga stabla umiru, duguje se njezinom agresivnom i iznimno snažnom korijenskom sustavu. Korijenje neumorno traga za vlagom šireći se vodoravno na udaljenost koja često trostruko nadmašuje širinu same krošnje.

U potrazi za vodom s lakoćom prodire u najdublje pukotine stijena, a njezina snaga je tolika da s vremenom može razmaknuti teško kamenje. Stoga se ne treba čuditi kada niču iz suhozida ili napuštenih kuća.

Smokva ima i zanimljiv unutarnji obrambeni sustav. Unutar svojih grana i debla čuva gusti, mliječni sok koji služi kao rezervoar vlage tijekom najsuših mjeseci. U vrijeme ekstremne suše, stablo će mudro odbaciti dio svojih listova kako bi smanjilo isparavanje i sačuvalo energiju za opstanak ploda.

A čak i ako nadzemni dio strada od jakog mraza ili požara, njezina regenerativna moć je takva da će iz panja ili korijena uskoro potjerati novi, snažni izboji.

Novi život iz grane

Zbog te goleme životne energije, uzgoj smokve iz reznice jedan je od najjednostavnijih i najzahvalnijih postupaka u voćarstvu. Najbolje vrijeme za ovaj pothvat je kasna zima ili rano proljeće dok stablo spava. Za uspješno ukorjenjivanje bira se zdrava, jednogodišnja grana debljine olovke ili palca koja se reže na dužinu od 30-ak centimetara.

Poljoprivrednici najčešće biraju metodu direktne sadnje u duboke tegle napunjene rahlom mješavinom supstrata i pijeska. Reznica se utiskuje u tlo tako da većina pupova ostane pod zemljom gdje će se razviti korijen, dok gornji pupovi ostaju iznad površine kako bi potjerali prve listove.

Uz redovito vlaženje na toplom i svijetlom mjestu, mlada smokva brzo razvija snažan korijenski sustav i već do jeseni postaje spremna za presađivanje na osunčano mjesto.

Oblikovanje krošnje

Iako je iznimno samostalna, kako bi dala svoj maksimum u uzgoju zahtijeva pravilnu rezidbu. Za razliku od nekih drugih voćaka, ne orezuje se značajno u kasnu zimu jer mliječni sok u granama teško zacjeljuje na niskim temperaturama. Idealno vrijeme za oblikovanje je rano proljeće kada prolazi opasnost od jakih mrazeva, neposredno prije kretanja vegetacije.

Glavni cilj orezivanja stvaranje je prozračne i osunčane krošnje u obliku vaze ili grma. Prvenstveno se uklanjaju sve suhe, oštećene i bolesne grane, kao i vodopije - vertikalni izboji koji troše energiju stabla, a ne donose rod.

Unutarnje grane koje se križaju i stvaraju preveliku sjenu potrebno je prorijediti kako bi sunčeva svjetlost i zrak mogli nesmetano doprijeti do svakog ploda. To sprječava razvoj bolesti i osigurava ravnomjerno dozrijevanje ovih kraljevskih plodova krša.

Na Fig’n’beer festivalu u organizaciji Turističke zajednice Vinodolske općine u Hotelu Balatura u mjestu Tribalj (crikveničko zaleđe) održano je predavanje agronoma Darijana Markića o smokvi. Sudionici su također imali priliku sudjelovati na prezentaciji orezivanja.

"Najvažnije je paziti na vrijeme rezidbe, sada nije dobro vrijeme za rezanje listopadnih stabala radi kolanja sokova, najbolje je kada prođu prvi mrazevi. Važno je i rez pravilno napraviti, tu mnogi griješe. Svaka voćka, naravno, ima vlastite kriterije, ali suština je znati ju prorijediti i to napraviti na pravi način. Time je odrađeno pola posla", istaknuo je tom prigodom Markić.

Rez ukoso

Budući da smokvino drvo ima mekanu, spužvastu srčiku i obiluje mliječnim sokom, svaki krivi rez otvara vrata truljenju i bolestima. Zbog toga se tehnika rezidbe razlikuje ovisno o tome skraćuje li se grana ili se pak uklanja u potpunosti.

Kada se jednogodišnja ili dvogodišnja grana skraćuje kako bi se potaknuo njezin daljnji rast i razgranatost, rez se uvijek izvodi iznad zdravog pupa koji je okrenut prema vanjskoj strani krošnje.

Idealna udaljenost iznosi otprilike jedan centimetar iznad samog pupa. Ako se odreže preblizu, pup će se osušiti i propasti, dok prevelika udaljenost ostavlja suhi batrljak koji s vremenom trune i ugrožava zdravlje cijelog izboja.

Sam rez mora biti napravljen ukoso, pod kutom od oko 45 stupnjeva, s kosinom usmjerenom na suprotnu stranu od pupa. Ovakav nagib omogućuje kišnici da nesmetano sklizne s rane umjesto da se nakuplja i cijedi izravno preko osjetljivog pupa.

Rez na prsten

U situacijama kada se grana mora ukloniti u potpunosti, bilo da je riječ o unutrašnjim granama koje stvaraju sjenu ili o suhim dijelovima, primjenjuje se takozvani rez na prsten. Na samom dnu svake grane, na mjestu gdje ona izbija iz debla ili veće primarne grane, nalazi se karakteristično prstenasto podebljanje kore.

Rez se mora napraviti tik iznad tog prstena, bez ulaženja duboko u glavno deblo, ali i bez ostavljanja ikakvih vidljivih ostataka grane. U tom prstenu priroda je koncentrirala stanice s najvećom moći regeneracije koje će brzo i uspješno zatvoriti nastalu ranu.

Cijeli proces nezamisliv je bez čistog i oštrog alata koji radi glatke rezove bez gnječenja drva. Budući da smokva nakon rezidbe intenzivno luči mliječni sok, sve rane potrebno je odmah nakon zahvata premazati voćarskim voskom kako bi se stablo hermetički zatvorilo i zaštitilo od vanjskih utjecaja dok sama priroda ne odradi svoj dio posla.

Skriveni svijet unutar ploda

Ono što u svakodnevnom govoru nazivamo plodom smokve, u botaničkom je smislu zapravo obrnuti cvat. Unutar mesnate i zatvorene opne skrivaju se stotine malih, nježnih cvjetova koji cvjetaju u potpunom mraku.

U prirodi ovaj čudesni svijet ovisi o simbiozi sa sićušnim smokvinim osama koje ulaze u unutrašnjost kako bi obavile oprašivanje, iako većina sorti koje danas uzgajamo razvija plodove potpuno samostalno.

U svakom plodu smokve nalazi se uginula osa?

Ova dugovječna voćka koja rađa i više od stotinu godina, kultivira se dulje od pšenice, a kroz povijest je nosila snažnu simboliku. Rimljani su je smatrali svetim stablom pod čijom je krošnjom vučica othranila Romula i Rema, dok su renesansni umjetnici koristili njezine listove kako bi na skulpturama i slikama diskretno prekrili intimne dijelove i udovoljili tadašnjim moralnim kriterijima.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor