• Uzgoj trešanja
  • 29.01.2021. 12:00

Nedoumice voćara: Koju sortu i podlogu trešanja izabrati za uzgoj

Neke rode rano, ali im smeta mraz, dok nekim kasnijima smeta previše kiše pa pucaju plodovi. Neke su previsoke, a ručna berba je sama po sebi veliki problem. Ima razloga zašto su i skupe.

Foto: Depositphotos/londondeposit
  • 929
  • 91
  • 2

Svake nove sezone, krajem proljeća i početkom ljeta, suočeni smo s visokim cijenama trešanja na tržištu. Uvijek se pitamo zašto? Iako su dobre cijene, plantažni uzgoj je rijedak, pa se nameće i pitanje kako to da se uzgojem ovog voća ljudi ne bave puno više. Odgovor vjerojatno leži u nekim od problema uzgoja ove voćne vrste među kojima je zasigurno ručna berba, dodatno otežana zbog visine stabala, ali ponajprije, teško čuvanje svježih plodova nakon branja.

Pronaći berače je svakako dodatni problem, no pravilnom sadnjom može se postići da se i ne beru sve u isto vrijeme. A mora se brati ručno. Nema tu puno sreće sa strojevima, tresačima i slično, a i mogućnost prerade je veoma mala. Dakle, svježe i za konzumaciju odmah, ali i dobra cijena.

Tržište ne prepoznaje ekotrešnje

"Svi smo se kod trešanja orijentirali na sorte Reginu i Kordiu, jer je fokus tržišta turizam na našem Jadranu", istaknuo je Domagoj Škobić iz Aljmaša prilikom našeg zadnjeg posjeta njegovu imanju. On uzgaja ove vrste voća na desetak hektara. Bila je dobra sezona, iako je nešto uništio mraz, ali i dalje je problem tržište koje ne postoji za ekološke, kakve su njegove. "Isto se dogodio poremećaj zbog uvoza baš kada mi imamo trešnje u berbi", objašnjava teškoće ovaj voćar. Prošle godine svakako je najveći problem bio što je izostala turistička sezona.

Čak ni lisne uši i biljne bolesti nisu toliki problem, kako neki znaju reći. Postoji organski mikrobiološki preparat širokog spektra djelovanja sa stimulativnim, baktericidnim i fungicidnim efektom i njega, kao dozvoljeno sredstvo u ekoproizvodnji, koristi Škobić. Za lisne uši natapa koprive, pa ih prska tom otopinom, i to, kaže, dobro funkcionira.

Užasno je stanje na tržištu, ističe, jer, teret neprodanog ostaje na samim proizvođačima. Normalno da ne smiju ostaviti stabla neobrana, jer se razvijaju bolesti za sljedeću godinu. Problem neprodanih se može riješiti rakijom, džemovima i kompotima, ali, iako su ukusni, nisu jako traženi na tržištu. Svježa konzumna i zdrava trešnja je glavni proizvod. 

"Mi beremo sve ručno. I to od kraja petog mjeseca, a pošto imam mlade nasade, taj posao berbe odradi desetak ljudi. No, tu vidim problem za dvije godine. Trebat će mnogo više radnika u berbi. Ali i dalje smatram većim problemom tržište, a ne radnu snagu", kaže ovaj voćar dodajući kako mu je visina stabala do tri metra da ne bi morao imati platforme za berbu, a i boji se padova radnika. "Imao sam neku probu i sa strojnom berbom. Postoji u budućnosti i ta mogućnost", rekao je Škobić.

Iskustva s podlogama 

Iako u uzgoju nema mnogo nepoznanica i zamki, imamo ipak malo plantaža. Kako donijeti odluku da se proba s uzgojem trešanja, kada i zašto? "Planiramo probnu sadnju oko 50-ak komada. Zanimaju me vaša iskustva, savjeti, koje sorte imate, razmak sadnje, bolesti, zaštita", potaknuo je nedavno na facebooku zanimljivu raspravu Goran Jelačić iz Zagreba. Razmišlja o sortama Burlat, Sunburst, Kordia, Regina i Carmen, pa ga interesira kako su se pokazale u proizvodnji.

Škobić, rekli smo, uzgaja Reginu i Kordiu. Drugi voćar predlaže pak sortu Bobovac na patuljastoj podlozi, uz argumente kako, prije svega, već nakon tri godine ima solidan urod, bere se 's poda' i krupnog je ploda, otpornog na pucanje.

Na društvenoj mreži iz OPG Vugrinec Lješnjaci preporučuju da se sade patuljaste sorte, na podlozi Gisela 5 ili 6. S tim da su, kažu, bolje G6 jer su krupnijih plodova. Petar Gogić ističe kako zemljište mora biti 'ocjedito' i podrivano. Ako je mikrolokacija s mrazištem, tu ne bi preporučio sadnju. "Jako mi se sviđa 'inovacija' trešnje na podlozi oblačinske višnje", rekao je u raspravi. Ivan Lamešević, iz Brezovice je dao savjet: "Najbolje je kalemiti na divlju trešnju". Željko Pleše iz Ciglenika Luzanskog u Brodsko-posavskoj županiji je istaknuo da nema dobra iskustva s podlogom Colt, i da mnogi forsiraju podlogu Magriva koja također, prema mišljenju nekih, nije dobra. Jelačić u raspravi ističe kako bi on ipak uzgajao isključivo na Giseli 6.

Zanimljiv je stav Željka Brezaka. "Ovisi na kojoj podlozi sadite. Naime, ja sam posadio 400 komada na podlozi Gizela 5. Imam nešto i na Coltu. Na Gizeli 5 možete ići na manji razmak", iznosi svoja iskustva. Ponudio je slike uroda i stabala. Gisela 5 naraste približno tri metra, Gisela 6 izraste malo više. G5 treba zalijevati, dočim G6 ne treba. Jedino ako je ekstremno sušna godina, savjetuje Brezak.

Miran Novokmet s područja Kutine iznio je i zanimljivi prijedlog za one koji imaju 'podvodno zemljište', a jako vole trešnje, da bi ipak mogli uzgojiti 'stupaste u škafovima'. Isto tako bi ih mogli uzgajati i oni koji nemaju vrt nego samo terasu. Ističe i prednost takvih patuljastih trešanja. "Imam oko 20 sorti ovog voća. Neke još nisu rodile, a od ovih koje su dale rod istaknuo bih kao vrlo kvalitetne i ne pucaju ako je kišno, Lambert i Lapins. Vrlo osjetljive na pucanje su Burlat i Sunburst", piše Novokmet. 

Petar Matijević iz Požege pak ističe da treba paziti da su samooplodne trešnje. Po nekima je, primjerice, dobra talijanska sorta New star. Davor Golub iz Našica napominje kako ima jedno stablo New Star, cijepljeno na sjemenjaku. "Brzo je ušla u rod, rodi vrlo obilno, plodovi su jako krupni, svijetlo crvene boje i zriju samim početkom lipnja", ističe Golub.

Izbjegavati sorte osjetljive na kišu i trulež 

Tako u raspravi saznajemo i da je Sunburst jako rodna i vrlo krupna sorta, ali zbog sklonosti pucanja plodova i moniliji ne bi ju neki preporučili za sadnju u većem broju. Burlat kao ranu, ipak bi trebalo riskirati, zaključujemo iz ove rasprave. Nije svake godine kišno razdoblje u vrijeme Burlata koji dozrijeva krajem svibnja, što se smatra jako dobrim vremenom za dozrijevanje i prodaju. Novokmet ističe kako su neki proizvođači jako zadovoljni Sunburstom kojeg koriste kao oprašivač za Burlat. Rodi tri puta više od Burlata, a dolazi krajem lipnja, i kasnije, kad uglavnom nije više kišno razdoblje.

No, ovisi i o lokacijama. Tako Novokmet ističe da kod njega u Moslavini, na nadmorskoj visini oko 200 m, Sunburst dospijeva oko 10. lipnja. Prošle godine su mu trešnje ispočetka bile dobre i onda su se dogodila dva kišna dana. "Sve neobrane su mi na brzinu popucale i istrunule. Najkasnija mi je žuti hrušt koja dospijeva oko 20.6.", piše Novokmet. Na slikama vidimo prekrasne trešnje Sunburst i, kao što je uobičajeno stavljena je kovanica od dvije kune, kako bi se mogla usporediti veličina.

Davor Golub, jedan od najstručnijih voćara u našoj zemlji, ističe Sunburst kao sortu jako podložnu napadu gljive Monilinia fructigena, pa u kišnim godinama plodovi jako trunu. Navodi kako sada ima dosta novih sorti , kao što su Carmen, Regina, Kordia, New Star, Black Star i druge, pa je mišljenja da njima treba dati prioritet. Inače Golub ima Sunburst na Colt-u, stablo staro 26 godina. Na pitanje trebaju li Regina i Kordia oprašivače, odgovara da se one oprašuju i međusobno, a koristi se i sorta Ferovia kao oprašivač za obje. Kvaliteta u kombinaciji s vremenom dozrijevanja, razlog je skupoći sadnica sorte Carmen. Golub predlaže sortu Burlat i Stellu za oprašivača.

"Rane sorte dosta pucaju. Sunburst dolazi u vrijeme kad baš i ne pada kiša. Kod mene je sve u redu. Jedna je od najboljih trešanja. Carmen je broj jedan. Kordia i Regina ne pucaju, pa Lapins je također dobra sorta", piše Brezak i Jelačiću savjetuje da obavezno sadi Reginu, Kordiu, Lapins, Stellu, a za oprašivača je preporučio sortu Carmen. Prilažemo fotografije sudionika rasprave, a prikazane su i spomenute sorte.


Fotoprilog


Tagovi

Uzgoj trešanja Goran Jelačić Davor Golub Domagoj Škobić Regina Kordia Lapins Carmen


Autor

Damir Rukovanjski

Više [+]

Diplomirani agronom, dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000. do 2008. Urednik EU Agro Info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

#mojepovrce
Slika iz 2020,nadamo se i ove godine ovakvom rodu.