Nedostaje podrška domaćoj jabuci

Barem jabuka proizvedemo koliko nam treba. I hvala bogu da rastu i uspijevaju dobro na našem području, jer da je samo malo lošije podneblje, vjerojatno bi i u toj proizvodnji kiksali. Htjeli priznati ili ne, za vladavine danas nepopularnog ministra poljoprivrede Čobankovića, podignuto je mnogo novih, suvremenih nasada. Inače, u to vrijeme trajni nasadi su u Hrvatskoj doslovce preporođeni. Iako, moramo priznati da na tržištu ima problema s višnjama i breskvama, a s jabukama najmanje. Prema nekim procjenama, proizvodnja jabuka godišnje u našoj zemlji iznosi oko 40.000 tona. Iako je podignuto dosta protugradnih mreža i gotovo ništa antifrost sustava za borbu protiv mraza, proizvodnja je tu i tamo uvijek ista.

Ima ograničenja na pojedinim područjima gdje se, da tako kažemo sleti led i mraz, a i suša. No, ipak je najvažnije osigurati tržište. Kod naših voćara najzastupljenija sorta je ipak Idared, Jonagold, klonovi i Zlatni Delišes. Iako mnogi neće odmah povjerovati, ali najviše je jabuka proizvedeno u Zagrebačkoj županiji koja proizvodi polovicu hrvatske proizvodnje, a to je negdje oko 20.000 tona, a onda tek slijede jabuke iz Međimurja i Slavonije. Istina, dolaze i jabuke iz izvoza, a radi se manje-više o sortama kojih kod nas nema. Toliko jabuka koliko proizvede Zagrebačka županija, se i uveze, i to najviše u periodu do ožujka do kraja ljeta. Razlog je jednostavan. Fali nam rashladnih komora i ULO hladnjača. Međutim, prosječni konzument je ipak zadovoljan jer u ljetno doba jede i druge vrste voća kojih imamo.

Domaće jabuke odnijele pobjedu u Europi

E sada ono čime možda struka nije zadovoljna. A to je kvaliteta. Što je kvaliteta jabuka? Tu je najveća zamka, a pravila određuju trgovački lanci. Tu naši proizvođači doslovce izvuku deblji kraj. Njihove uvjete veličine ploda, obojenosti i broju pjega strašno je teško ispuniti i u Hrvatskoj, ali i u okolnim zemljama. No, država i njezine institucije su tu ipak poduzeli neke veoma jednostavne mjere. Svojim marketingom su naučili kupce da lijepo obojena i zapakirana jabuka nije baš najzdravija i najkvalitetnija. Trgovci šumom, a EU zemlje drumom.

Imaju mnogo projekata gdje su domaće jabuke odnijele pobjedu. Jedan od njih je Program školskog voća. Mi u Hrvatskoj, po ocjeni trgovačkih lanaca, vjerojatno proizvodimo samo drugu klasu jabuka. A upravo su jabuke naše druge klase te naš zlatni delišes, kako nam je nedavno rekao Antun Plivelić, vlasnik jedne od rijetkih hladnjača, savršeno zdrave i ukusne. Naš delišes vole i u Rusiji i u zemljama EU. No, ne i trgovački lanci. Na njemu ne zarađuju toliko. Jedan mi je voćar jednostavno odgovorio na pitanje. "Našu jabuku prve klase ne vidimo u trgovačkim lancima. Tamo su druge klase, tko zna odakle, a guraju ih pod prve. Kupac to sve proguta. Jako maleni broj njih proda jabuku na kućnom pragu, tržnici ili stalnim kupcima. Proizvođači za to jednostavno nemaju vremena. Teško je natjerati privatne trgovce da se s time pozabave. Ali uz podršku vladinih i nevladinih institucija i to bi se dalo riješiti. Uostalom, kada bi netko, pa bio to i Agrokor uz malu podršku vlasti, takve jabuke kupio od svih po pristojnim cijenama i razumnim rokom plaćanja, to bi bilo rješenje. Kuda s tim jabukama ako već ne mogu u trgovačke lance? Teško je procijeniti, ali se i to da saznati. Kada bi takve jabuke kupilo Ministarstvo školstva, zdravstva, obrane samo za potrebe školskih kuhinja, vojnih kantina i kuhinja te bolnica, bilo bi mnogo posla.

Otkupljivači vole Granny Smith, kod kuće Jonagold, a sorta Idared je uvijek tražena

Gledajući prema sortama u trgovačkim lancima najviše se prodaje Idared, zatim slijede Zlatni Delišes i Jonagold, te potom Granny Smith, Gloster te ostale jesenske sorte. Ljetne sorte jabuka kao što su primjerice Gala i Elstar se ipak prodaju u manjim količinama, a djelomice i zato što se u vrijeme branja kod nas dobro prodaje i ostalo sezonsko voće.

"Potrošnja jabuke u Hrvatskoj iznosi oko 15 kilograma po stanovniku godišnje od čega oko 80 posto otpada na tržišnu potrošnju. Prodaja jabuka je oko 52 tisuća tona godišnje, odnosno oko 370 milijuna kuna godišnje. Jabuka se najviše troši u jesenskim i proljetnim mjesecima. Na potrošnju najviše utječe zamjenjivost s bananom i narančom te drugim sezonskim voćem. Prema stručnom mišljenju, samo manji postotak kupaca na domaćem tržištu poznaje sorte jabuka. Prema ekspertnim mišljenjima, kupci rangiraju obilježja jabuka slijedećim redoslijedom: kvaliteta, cijena, podrijetlo, ambalaža i izlaganje, marka i način", pišu u svom radu od prije nekoliko godina skupina domaćih stručnjaka.

"Od naših pet sorti, najbolje se proda i ima najvišu cijenu granny smith kod otkupljivača, a kod kuće najviše se traži jonagold dok i idared opet uvijek ide i ima neku konstantu", ističu u čepinskom OPG Marošević koji kažu da se prodaja na kućnom pragu isplati za one koji imaju vremena, a da tako kažemo, cijene su daleko niže od onog u supermarketu, a s druge strane opet daleko više nego otkupljivači za njih nude. "No nažalost zbog obujma posla, većina voćara to ne radi", kažu Maroševići.

Foto: depositphotos.com