Možemo li kemijski umanjiti štete od mraza?

U voćarskoj proizvodnji nažalost nisu rijetki slučajevi kada se uslijed kasnih proljetnih mrazova u periodu cvatnje, dogodi ugibanje gotovo svih cvjetova na voćki. Nažalost i puno voćnjaka i voćnih vrsta je kod nas je posađeno na pozicijama koje generalno nisu pogodne, jer nije niti izvršena rajonizacija pogodnosti terena za sadnju pojedinih voćnih vrsta.

Često su sađene sorte ranijih termina cvatnje na podnožjima padina (mrazišta), sa nepovoljnim prozračivanjem terena, što je samo dodatno pogodovalo češćem izmrzavanju voćaka, ali to sada i nije tema ovog osvrta.

Učinkovita rješenja za posljedice izmrzavanja

Namjera mi je ovdje dati kraći osvrt po pitanju kemijskih mjera koje bi voćari eventualno mogli poduzeti kako bi bar malo ublažili posljedice pojave kasnih proljetnih mrazeva. Puno je istraživanja i prije i sada bilo usmjereno kako bi se iznašla određena učinkovita (kemijska) rješenja, da bi se posljedice mraza ublažile, ali rezultati variraju od situacije do situacije, te nažalost još ne možemo reći da je pronađeno neko spasonosno riješenje.

Krioprotektanti i ne-ledene bakterije

U SAD-u se dosta istraživalo u upotrebi krioprotektanata i antitranspiranata kao kemijskih metoda zaštite od mraza na breskvama, šljivama i bademu, ali su rezultati bili prilično konfuzni i pokazali su da ova sredstva ipak nisu učinkovita. Nešto se radi na upotrebi tzv. ne-ledenih bakterija koje bi folijarnom primjenom trebale spriječavati formiranje leda i smrzavanje tkiva biljke, ali to su materijali koji su još u znanstvenim istraživanjima i nisu dostupni proizvođačima.

Produžavanje perioda mirovanja

Dosta se istraživalo na polju primjene kemijskih metoda koji za cilj imaju produžavanje perioda mirovanja. Tako se korištenjem regulatora rasta Ethephona (Ethrel), može odgoditi kretanje pupova za pet do sedam dana (Powell i Himelrick, 2000), ako se Ethrel primijeni u jesen sa početkom skupljanja jedinica niskih temperatura (chill units - CH). Ovo se često koristilo na trešnjama i breskvama. Njegova primjena pokazala je odlične rezultate u smanjenju šteta na breskvama odzimskog izmrzavanja, ali se pokazalo da njegova primjena na jabukama ne dovodi do odgađanja cvatnje, ali primijenjen u jesen ima utjecaja na smanjenje bujnosti.

Isto tako, moguće je sa korištenjem giberelinske kiseline odgoditi cvatnju, ali je potrebno aplicirati više puta, a to je skupo. Još su Nigond 1960., Schultz i Weaver, 1977, pronašli da primjena giberelina i alfa-naftil octene kiseline (NAA) u kasnu zimu i rano proljeće, može odgoditi kretanje vegetacije.

Regulatori rasta za podnođenje nižih temperatura

Regulatori rasta primijenjeni u pravom trenutku smanjuju porast, smanjuje se izduživanje stanica, a posljedično ovome, manje stranice imaju veću koncentraciju tvari u staničnoj otopini, te na ovaj način mogu podnijeti niže temperature, i izbjeći smrzavanje. Trenutno se od svih kemijskih mjera koje za cilj imaju smanjiti štete od kasnog proljetnog mraza koristi primjena promalina unutar 24 sata nakon što se dogodi izmrzavanje.

Ovaj tzv. tretman spašavanja nakon mraza u Europi se već udomaćio, a sve se više istražuje u drugim razvijenijim voćarskim zemljama. U SAD-u na području North Carolina obavljano je istraživanje primjene promalina nakon mraza na nasadu jabuka.

Na nasadu je nastupio vrlo jaki mraz sa temperaturama na kojima ugiba preko 90% cvijetova, i nakon njega unutar pet sati odrađeno je tretiranje sa promalinom. Rezultati su pokazali da je promalin djelovao na povećanje partenokarpije (razvoj ploda bez oplodnje) i da je i nakon teškog mraza došlo do formiranja 25% od uobičajenog broja plodova. Netretirana stabla su razvila vrlo mali broj plodova iz cvijetova koji su kasnili sa cvatnjom.

Dakle voćari, proizvođači jabuka, a posebno krušaka (sklone partenokarpiji), svakako trebaju razmisliti o mogućnosti da primjenom giberelinske kiseline povećaju broj partenokarpnih plodova nakon mraza, jer to nekada može značiti doslovno opstanak na vrlo često nemilosrdnom tržištu.