• Kruškina buha
  • 02.05.2019. 07:30

Kruškina buha: Pet generacija godišnje, kemijska zaštita otežana

Treba izbjegavati gust sklop sadnje i redovito koristiti insekticide. No, kako ona ima pet generacija godišnje, kemijska zaštita je otežana. Važno je pravovremeno otkriti ovog štetnika kako bi kemijski tretman bio uspješniji.

Foto: Bayer
  • 559
  • 64
  • 0

Kruškina buha (Psylla pyri) smatra se najvećim štetnikom kruške. Zaštita od ovog štetnika je jako teška budući da ima pet generacija. Ako je godina kišna, a voćnjak bujan, zaštita od ovog štetnika je gotovo neizvediva. Kruškina buha najčešće se javlja u nasadima gdje se kruška uzgaja u niskom uzgojnom obliku.

Veličine je 2,5-3 mm, s kratkom širokom glavom trokutastog oblika i velikim očima. Boja varira od narančastosmeđe do smeđecrvene s crnim pjegama. Boja varira i zbog sezonskog dimorfizma pa su proljetni oblici svjetliji, a jesenski tamniji. Stražnje noge su razvijene za skakanje i samo odrasli oblici skaču. Krila su u odnosu na ostatak tijela vrlo velika. Ličinke su vrlo sitne, oko 1 mm, plosnatog oblika. Početkom vegetacije one su žute boje, a kasnije postanu svijetlozelene.

Prezimljavanje

Odrasli oblik prezimi na skrovitim mjestima u krošnji naokolo pupova ili u pukotinama kore. Početkom proljeća, kad temperature porastu iznad 5 stupnjeva Celzijusa, aktiviraju se i počnu sisati sokove na pupoljcima. U kontinentalnom dijelu znaju se pojaviti već u travnju. Zatim odlažu jaja na pupove, mlado lišće i vrhove izboja. Jedna ženka može odložiti oko 300-400 jaja. Poslije par tjedana iz jaja izlaze ličinke i prave kolonije u blizini mjesta gdje su se izlegle. Tu sišu sokove i ponekad izlučuju mednu rosu. Njihov razvoj traje 25 do 40 dana. Ženke ljetne generacije mogu odložiti i do 1.000 jaja.

Manifestacija štete

Direktne štete ovog kukca nastaju zbog sisanja biljnih sokova. Imago siše na pupovima, dok ličinke prva tri stadija najčešće sišu na naličju lišća, a larve zadnja dva stadija sišu u pazusima listova i na ljetorastima. Zbog sisanja biljnih sokova na napadnutim organima dolazi do zastoja u razvoju i deformacije napadnutih organa, a kasnije i do sušenja. Posljedica je slabljenje stabala i razvoj deformiranih plodova.

Neizravne štete nastaju zbog naseljavanja gljivica čađavica koje onečišćavaju plodove i smanjuju asimilaciju lišća. Zbog gljiva čađavica plodovi izgledaju prljavi i nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost. Također, kruškina buha prenosi fitoplazmoze, pa je i to jedna od indirektnih šteta.

Zaštita

Treba izbjegavati gust sklop sadnje i redovito koristiti insekticide. No, kako ona ima pet generacija godišnje, kemijska zaštita je otežana. Važno je pravovremeno otkriti ovog štetnika kako bi kemijski tretman bio uspješniji.

Nužan je kasni zimski tretman mineralnim uljem, a već nakon toga i insekticidima iz skupine piretroida, jer ovaj štetnik prezimljava u obliku imaga. Ovaj tretman mora se obaviti prije aktiviranja insekta.

U vrijeme vegetacije moramo odraditi nekoliko tretmana. Prvi tretman obavlja se kad insekt ima stadij ličinke, a to je kad je nasad kruške u fazi bijelih balona. Tad se koriste sredstva na bazi Deltametrina ili Cipermetrina.

Tretiranje insekticidima nakon cvatnje obavlja se preparatima s dugom karencom na bazi spirotetramata i slično. Ovaj tretman se ponavlja u fazi formiranja plodova.

Visoka učinkovitost postiže se primjenom insekticida poslije jače kiše koja će isprati mednu rosu sa štetnika.

Ovaj štetnik ima i prirodnog neprijatelja, a to je grabežljiva stjenica, Anthocoris nemorum, kao i bubamare. One tijekom ljeta napadaju i uništavaju ovog štetnika kroz njegove tri generacije.

Treba uzgajati i otpornije sorte prema ovom štetniku. Najjači napadi su zabilježeni kod sorti Viljamovka i Konferans.

U zaštiti protiv kruškine buhe može se koristiti i kaolinska glina. Kaolin je silikatni aluminijev mineral koji je pročišćen i smanjen na veličinu čestica u kojoj se jednostavno disperzira u vodi i tvori mineralnu barijeru na biljci kojom se sprječava hranjenje i odlaganje jaja (Glenn i sur., 1999., Puterka i sur., 2000).

Nanosi se kao vodena otopina, te isparavanjem vode ostaje bijela prevlaka na tretiranim dijelovima biljke odnosno lišću, plodovima i stabljici. Aplikacija pripravka mora biti što ujednačenija kako bi svi dijelovi stabla bili što ravnomjernije pokriveni. Sitne čestice gline predstavljaju barijeru koja direktno i indirektno djeluje kao repelent na kruškinu buhu. Direktne štete nastaju kada kruškina buha sleti na kaolinsku prevlaku. Čestice kaolinske gline se vežu na tijelo kukca i djeluju iritirajuće te otežavaju letenje (Glenn i sur., 1999.).


Tagovi

Kruškina buha Uzgoj kruške Zaštita Kaolinska glina Prirodni neprijatelji


Autor

Bekir Dolić

Bekir Dolić

Bekir je diplomirani inžinjer opće poljoprivrede, radi na terenu BiH, zaljubljenik u voćarstvo i hortikulturu. Zanima se za autohtonu genetiku svih biljnih vrsta.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi