Obitelj Marije i Slavka Kosa iz slavonskog mjesta Vrbove jedna je od rijetkih koja se ove godine može pohvaliti dobrim urodom šljive i trešnje. Doskora planiraju proširenje nasada, ali i uploviti u vode seoskog turizma u čemu najviše šanse vidi njihov sin Antonio.
Kasni proljetni mrazovi "obrali" su mnoge slavonske voćnjake već potkraj ožujka i početkom travnja ove godine. Ovisno o području uzgoja najviše su stradali nasadi marelica, bresaka, šljiva, trešanja, ponegdje krušaka koje su niske temperature zahvatile u vrijeme cvjetanja voća. Obitelj Marije i Slavka Kosa iz Vrbove u Brodsko-posavskoj županiji imala je više sreće, među rijetkima su u novogradiškom kraju koji se mogu pohvaliti sa solidnim urodom šljive i trešnje.
"Evo pogledajte, neke ranije sorte dale su i do 100 kilograma po stablu. Sada smo brali šljivu čačanku rodnu, odličnu sortu za pekmeze, sušenje, rakiju. Zadovoljni smo i s njezinim urodom i kvalitetom, s obzirom da je ove godine šljiva dobrano podbacila u našem širem novogradiškom kraju", zadovoljan je Slavko Kos koji je prije dvadesetak godina posadio nasade šljive i trešnje, na brdskom terenu u blizini naselja Starci u općini Staro Petrovo Selo. Kasnije je u Vrbovi, ispod obiteljske kuće posadio i 2 hektara višanja, ali je nažalost, te voćke morao počupati, jer je od registrirane tvrtke s kojom je ugovorio sadnju i proizvodnju dobio zaražene sadnice.
Uz nasad šljiva i trešanja obitelj Kos kupila je od Općine Staro Petrovo Selo šikaru koju su iskrčili i na kojoj također planiraju posaditi voćnjak. Planiraju se još proširiti.
Nešto dalje od ovog voćnjaka u brdu imaju mogućnost za uređenje obiteljske površine od 3 hektara u komadu u blizini sela Blažević Dol na kojoj moraju riješiti imovinsko-pravne odnose oko vlasništva, ali kako Slavko kaže, već sada mogu ući u posjed. Na tom predjelu planiraju izgraditi ribnjak.
"Na tom terenu nekada su bili voćnjaci i vinogradi, na njemu još ima velikih starih stabala voća. Nažalost, to je desetljećima zapušteno zemljište na kojemu rastu šikare i šumarci u čije ćemo krčenje i uređenje uložiti puno rada i novca. To je inače, prekrasan teren, na njemu imamo izvor vode iz kojeg kreće manji potok i bogomdano područje za voćarstvo", spominje Slavko Kos neke planove i želje vezane za proširenje voćarske proizvodnje sa čime bi povezala i početke razvoja seoskog turizma.
Za to je posebno zainteresiran Slavkov 34-godišnji sin Antonio koji desetak godina živi i radi u Njemačkoj. Trenutačno je zaposlen kao poslovođa u jednoj tvrtki koja se bavi montažom vodoinstalacija i grijanja. Antonija sam zatekao s roditeljima u šljiviku, pomagao im je oko berbe i kupljenja šljiva i u kraćem razgovoru istaknuo želju da s obitelji krene u intenzivniju obnovu i širenje voćarske proizvodnje te da se još nekim sadržajima, prema mogućnostima koje im taj kraj pruža, počnu pomalo stvarati i uvjete za razvoj seoskog turizma.
"Ovih dana, dok sam boravio na odmoru kod kuće, počeli smo pripremati papire za osnivanje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Vani radim već desetak godina, radio sam za hrvatske, njemačke i češke firme, solidno se zarađuje, ali mi je već pomalo dosadio život u tuđini i volio bih se vratiti u Hrvatsku. Znam da ne mogu odmah živjeti od voćarstva, volio bih kada bih pronašao nekakav dobar posao u Hrvatskoj uz koji bih s roditeljima razvijao naše gospodarstvo u ovom prekrasnom krajoliku kojega, što sam stariji sve više cijenim."
Antonio primjećuje da se posljednjih godina i u kontinentalnom dijelu Hrvatske pomalo razvija seoski turizam te misli da bi se zanimljivim sadržajima kroz takav turizam vezan za voćarstvo moglo živjeti. "Svjestan sam da to zahtijeva dobre projekte i velika ulaganja. Uz obiteljsku kuću u Vrbovi, imamo i ovdje jednu veliku koja bi se mogla preurediti i prenamijeniti za sobe za noćenje i primanje gostiju, a uz voćnjake i ribnjak planiramo izgraditi i bazen, nabaviti životinje. Želja mi je s vremenom biti svoj na svome, ako to bude moguće. Potencijala imamo, mislim da možemo iskoristiti ovaj prekrasan slavonski krajolik u kojemu prevladavaju lijepa priroda, mir, tišina", kaže Antonio.
"Ovo je baš dobar voćarski kraj, to su južni obronci planine Babje Gore, naš teren je okrenut tako da sunce od jutra sa istoka do navečer sa zapada obasjava voćnjak. Oduvijek je ovo bio dobar voćarsko-vinogradarski kraj, i sada u susjedstvu ima većih nasada voćnjaka i vinograda", priča mi domaćin dok pod nadstrešnicom čekamo da proleti jači ljetni pljusak. Drago mu je da se i sin Antonio zainteresirao zasadnju novih nasada voća, za širenje obiteljskog gospodarstva, a posebno zato što se želi vratiti u Hrvatsku i ovdje raditi, naravno ako se za to stvore uvjeti. A obojica se, kao i Slavkova supruga Marija, nadaju da će se i to dogoditi.
Fotoprilog
Tagovi
Autor