Nekada su limuni na otoku propadali jer ih nitko nije brao, a danas od njih nastaju nagrađivani džemovi i limoncello koji preko hrvatskih zračnih luka putuju u brojne zemlje svijeta
Zvonimir Benčić, diplomirani ekonomist iz Zagreba, na Vis je prvi put stigao 2001. godine. Dvije godine poslije odlučio je preseliti na otok, a razlog nije bio samo život u novoj sredini. Na otoku je prepoznao sirovinu koju gotovo nitko nije koristio. Limuni i druge vrste agruma ostajali su neobrani i propadali, a Benčić je u njima vidio priliku za razvoj proizvoda koji će kasnije osvajati nagrade i odlaziti na tržišta diljem svijeta.
Danas, gotovo četvrt stoljeća nakon preseljenja, najveći dio vremena provodi na otoku, gdje vodi proizvodnju brenda OH - Okusite Hrvatsku. U pogonu u Podšpilju, smještenom u nekadašnjoj vinariji Poljoprivredne zadruge, godišnje proizvedu između 35 i 40 tisuća teglica džemova i drugih proizvoda. Dio proizvodnje završava u hrvatskim specijaliziranim trgovinama, a čak dvije trećine odlazi kroz duty free trgovine u zračnim lukama Zagreb, Split i Dubrovnik. Tako proizvodi s Visa putuju u brojne europske i svjetske zemlje.
Benčić danas raspolaže s oko 500 stabala limuna, na nasadu površine nešto manje od jednog hektara. Dio agruma dolazi iz vlastitog uzgoja, a dio otkupljuje od drugih otočnih proizvođača.
"Kad smo došli, limuni su doslovno padali na tlo. Nitko ih nije brao. Rekao sam sam sebi, to je potencijal", prisjeća se Benčić trenutka koji je, kako danas kaže, odredio smjer njegova poslovanja.
Na Vis nije došao s namjerom traženja novog posla. Nakon iskustva u Tvornici olovaka (TOZ) i tadašnjem Jugotonu, kasnije Croatia Recordsu, okrenuo se proizvodnji džemova. Prvi proizvodi nastajali su u Zagrebu, kamo su se agrumi s Visa prevozili na preradu. No takav model nije dugo imao smisla. Ako je sirovina na otoku, zaključio je, proizvodnju treba preseliti tamo gdje voće raste.
Benčić i njegovi suradnici unajmili su prostor nekadašnje Poljoprivredne zadruge u Podšpilju, uredili ga i pretvorili u proizvodni pogon. Prvi otočni proizvod bio je džem od gorke naranče. Ubrzo je uslijedio i džem od limuna, a zatim se ponuda postupno širila.
"Rekli smo, idemo proizvoditi otočne proizvode od otočne sirovine. Danas se u ponudi brenda OH nalaze džemovi od gorke naranče, limuna, grejpa, višnje maraske, smokve i plavca, odnosno grožđa, od kojeg rade specifičan proizvod u obliku marmelade. Malina, kupina i šumska borovnica nabavljaju se iz kontinentalne Hrvatske jer tih vrsta na Visu nema dovoljno", ističe Zvonimir.
Ipak najveći poslovni iskorak posljednjih godina napravio je limoncello. Proizvod je, zanimljivo, najprije nastao za vlastite potrebe.
"Najprije smo ga napravili samo za sebe. Tko god ga je probao rekao je da je izvrstan. Tada smo odlučili razviti recepturu i ponuditi ga tržištu", govori Benčić.
Pokazalo se da je odluka bila dobra. Njihov limoncello već dvije godine zaredom osvaja odličja na međunarodnom ocjenjivanju CroSpirit, koje okuplja proizvođače jakih alkoholnih pića, likera, rakija i ginova. Proizvodi brenda OH osvajali su i šampionske titule Ministarstva poljoprivrede, kao i brojna zlatna odličja u pojedinačnim kategorijama.
Iza tih priznanja, međutim, ne stoji velika industrijska proizvodnja. Nema velikih skladišta gotove robe niti proizvodnje u velikim serijama. Većina proizvoda radi se tek nakon što stigne narudžba.
Proces počinje berbom i primarnom preradom voća. Voće se potom zamrzava u velikim zamrzivačima. Kada stigne narudžba, postupno se odmrzava, zagrijava i kuha. Od početka odmrzavanja do gotovog proizvoda prođe gotovo dan i pol. Posebnost proizvodnje je i način na koji se džemovi čuvaju. Ne koriste umjetne konzervanse već se u proizvodnji koriste voćni šećeri.
"Vruć proizvod punimo u staklenke, zatvaramo ih i hlađenjem nastaje prirodni vakuum koji osigurava trajnost. Takav način proizvodnje zahtijeva više vremena, ali omogućava da se sačuva okus i karakter voća. Upravo na tome temelji se i cijela poslovna filozofija brenda", kaže.
Zbog toga mu je kvaliteta iznad kvantitete. Stoga ne želi svoje proizvode plasirati u velike trgovačke lance. Razlog je jednostavan - cijena. Kada veliki trgovac na proizvod doda vlastitu maržu, kvalitetan otočni džem postaje višestruko skuplji od industrijskih proizvoda, a većina kupaca pri kupnji i dalje prvo gleda cijenu.
Zbog toga se OH proizvodi mogu pronaći u specijaliziranim trgovinama zdrave hrane, manjim trgovačkim lancima u Zagrebu te turističkim trgovinama na Visu, posebno u Komiži.
Najveći dio prodaje ipak ostvaruju na drugom mjestu. Oko dvije trećine ukupne proizvodnje odlazi u duty free trgovine na zagrebačkoj, splitskoj i dubrovačkoj zračnoj luci. Upravo je zbog toga teško precizno utvrditi u koje zemlje proizvodi završavaju.
"Ne znamo ni mi kamo naši džemovi putuju. Ljudi ih kupe u duty free trgovini i odnesu u svoje zemlje. Nitko ne ostavlja podatke kamo odlaze. Zna se tek da viški limun, gorka naranča, smokve, džemovi i limoncello napuštaju Hrvatsku i dolaze do kupaca izvan njezinih granica", kaže.
Zvonimir Benčić je tada pokrenuo projekt okupljanja malih proizvođača, iz kojeg je nastala kratica OH, odnosno Okusite Hrvatsku. Naziv je zaštitio kao robni znak, a pravo na njegovo korištenje branio je i u višegodišnjem sudskom postupku.
Na Vis je pak stigao nakon što je već imao iskustvo rada u velikim sustavima, ali i nakon poslovnih putovanja kojima je obišao velik dio svijeta.
"Uz posao sam obišao gotovo cijeli svijet, brojne velike turističke destinacije i gotovo sve hrvatske otoke. Na Vis sam prvi put došao početkom novog tisućljeća i taj me je otok toliko očarao svojom ljepotom da sam odlučio na njemu naći svoj mir", prisjeća se.
Danas je situacija drugačija. Viški limun postao je tražena sirovina, pa se Benčić mora organizirati kroz vlastitu proizvodnju i suradnju s lokalnim voćarima. Upravo je povezivanje s otočnim proizvođačima jedan od važnijih dijelova poslovanja. Zato njegova priča nije samo obična "štorija“ o džemu ili limoncellu. Ona govori i o promjeni odnosa prema sirovini koja je nekada bila gotovo bezvrijedna.
I dok je na početku bilo potrebno objašnjavati zašto bi netko uopće prerađivao viški limun, danas upravo kvalitetna lokalna sirovina i jedan brend, nose oznaku HOP Hrvatski otočni proizvod. U međuvremenu se promijenilo i tržište. Viški agrumi više nisu lako dostupni kao nekada, pa je proizvodnja postala zahtjevnija.
Benčić ipak nije odustao od osnovne ideje - proizvoditi na Visu, koristiti što više otočne sirovine i kroz gotov proizvod vrijednost zadržati na otoku.
Od prvog džema od gorke naranče do današnje palete proizvoda prošlo je gotovo 25 godina. U tom razdoblju mala proizvodnja iz Podšpilja izrasla je u posao čiji proizvodi odlaze izvan Hrvatske, dok su limoncello i džemovi dobili potvrdu kvalitete na domaćim i međunarodnim natjecanjima.
Za našeg sugovornika je pritom najvažnije ostalo isto kao na početku. Na Visu pronaći sirovinu, preraditi je na otoku i od nje napraviti proizvod koji može konkurirati izvan njega.
I tako limun koji je nekada padao na zemlju danas tako ima sasvim drugačiju vrijednost. Iz viških vrtova dolazi u proizvodni pogon u Podšpilju, iz njega izlazi u malim staklenkama i bocama, a zatim preko trgovina i zračnih luka odlazi prema kupcima izvan Hrvatske.
Fotoprilog
Tagovi
Autor