• Rezidba jabuke
  • 16.11.2021. 13:30

Kada je najbolje vrijeme za rezidbu jabuke?

Vrijeme rezidbe može imati vrlo značajan utjecaj na kvalitetu i svojstva plodova jabuke.

Foto: Depositphotos/ sacha_t.meta.ua
  • 1.204
  • 128
  • 1

Kada rezidbu jabuke povezujemo s određenim fenofazama tijekom godišnjeg ciklusa (zimski rez, ljetni rez), uvijek moramo razmišljati o tome čuvamo li energiju stvorenu procesima fotosinteze u listovima, granama, ili je odbacujemo. Isto važi kad se radi o zimskom ili ljetnom rezu.

Ova radnja najčešće se obavlja tijekom zimskih mjeseci kada voćka miruje i u krošnji nema hranjiva. Ona su se povukla u deblo, u dijelove korjenova sustava zadužene za čuvanje hranjiva tijekom mirovanja. 

Krenimo s periodom nakon berbe plodova. U to se vrijeme još uvijek u granama nalazi određena količina hranjiva, produkata fotosinteze, kojima je funkcija da do pada lišća opskrbljuju završnu diferencijaciju cvjetnih pupova za narednu godinu i pripreme samu krošnju i drvo za zimski odmor. Dapače, tek sad, kad je stablo oslobođeno plodova kao velikih potrošača, može si "dozvoliti" da akumulira nešto energije i za sebe.

Sorte koje rano dozrijevaju imaju više asimilata

U listopadnim biljkama, voćkama, stablu jabuke, razina rezervi ugljikohidrata varira tijekom sezone rasta. Rezerve su uglavnom niske tijekom razdoblja cvatnje i početka diobe staničja mladih plodova, a visoke u tijeku berbe plodova. Akumulacija ugljikohidrata za naredno proljeće odvija se uglavnom nakon berbe pa sve do razdoblja pada lišća.

Najvažniji razlog uskladištenja fotosintezom stvorenih ugljikohidrata po berbi je opskrba voćke energijom za narednu godinu na početku ciklusa rasta, kada se istovremeno događa rast vegetativnih i reproduktivnih organa, cvatnja, čak i rast korijena, a nema još dovoljno lisne površine.

Vrste i sorte koje rano dozore, rano se oberu, imaju do pada lišća period akumulacije znatno dulji od kasnih sorata, pa mogu i značajno više nakupiti asimilata i pripremiti rodno drvo za narednu sezonu.

Razne bolesti ili fiziološki stresovi (Marsonina, Čađava krastavost, fiziološka defolijacija…) koji se javljaju na kraju vegetacijskog ciklusa, a smanjuju lisnu površinu, kao i jako uklanjanje lišća orezivanjem pred berbu za koloraciju - mogu smanjiti skladištenje rezervi u višegodišnjim organima i negativno utjecati na kvalitetu kretanja, bujnost, cvatnju u sljedećem ciklusu.

Također, kasne sorte koje se kasno beru imaju i kraći period na akumulaciji hranjiva za narednu godinu. (Idared, Granny, Cripps Pink…) te u prerodnim godinama ne mogu stvoriti dovoljno rezervi, pa je najčešće potrebna i folijarna ispomoć nakon obavljene berbe.

Rezidba u početku opadanja lišća

Činjenicu da se nakon berbe u listovima nakuplja hrana koju voćka sprema za rezerve za narednu vegetaciju možemo iskoristiti da pokušamo smanjiti bujnost prebujnih dijelova nasada, pošto rezidbom vodopija i u sistemu izolacije vrha provodnice odbacujemo dijelove vrhova dok su u njima još hranjiva (i lisna masa na njima) te time  pomalo "oslabimo" stablo za narednu vegetaciju. Tako možemo djelomično i produžiti vremenski period rezidbe, što je od velike važnosti kad nedostaje rezača.

Također, orezivanje nakon berbe možemo započeti na sortama i dijelovima nasada koji su imali vrlo mali urod u protekloj vegetaciji, te su stvorile dovoljne rezerve tijekom vegetacije i ishranile nove cvjetne pupove.

Stabla koja su bila vrlo rodna, trebala bi nakon berbe dobiti folijarnu prihranu, isto tako i što ranije dok je tlo toplo, jesenski dio gnojidbe. Bolje je da se rast korijena odvija u jesen, a ne u proljeće kad je u konkurenciji s rastom i cvatnjom.

Nakon vrlo rodne godine trebalo bi pričekati da svo lišće padne i da se sva hranjiva povuku u deblo i dijelove stabla, u kojima se akumuliraju hranjiva tijekom mirovanja, što je oko 15-20 dana po padu lišća.

U početku kretanja vegetacije

Ako režemo jabuku u proljeće kada su sokovi i hranjiva već u granama i u poluotvorenim pupovima, ponovno odbacujemo dio hranjiva i ugljikohidrata koji su se u grane vratili iz korijena i debla te time zapravo otežavamo pravilan razvoj, završnu mikro diferencijaciju unutar cvjetnih pupova, a ponekad i samu cvatnju. Tada odbacujemo i značajan dio auksina, hormona rasta koji se nalaze u terminalnim pupovima, što može biti problematično posebice u nasadima i sortama slabije bujnosti ili kod alternativno vrlo jake cvatnje. 

U slučaju jake cvatnje, slabije bujnih stabala, imamo situaciju da energija i hranjiva odlaze u veći broj potrošača, pupova, što donekle usporava proces kretanja, a zatim ista hranjiva koja se već nalaze u granama odbacujemo rezom.

Jedini korisni efekt mogao bi biti u zavlačenju vegetacije i odgodi cvatnje. Rezidbom prije kretanja vegetacije smanjili bi broj potrošača, energija i hranjiva bi se preusmjerili u manji broj ostavljenih što znači bolju ishranjenost ostavljenoga.

Stoga bi se takvi dijelovi voćnjaka (slabo bujni i vrlo rodni) trebali orezivati u periodu dubokog mirovanja.

U periodu mirovanja

Kada su sva hranjiva uskladištena u deblu i korijenu, u periodu (prosinac – veljača) nema odbacivanja hranjiva i stvorenih ugljikohidrata. Orezivanjem reguliramo samo odnos jačine korijena i za tu jačinu korijena potreban broj pupova, odnosno grana. Onom jakom smanjujemo broj pupova - potrošača, a time i povećavamo bujnost po ostavljenom pupu. S druge strane, onom slabom ostavljamo više pupova, dakle više potrošača, pa time i smanjujemo bujnost po pupu.

U slučaju da je potrebno pojačati bujnost, snižavamo nešto visinu stabla prevođenjem na novi vrh i povratno prikraćujemo, uz naravno pojačanu gnojidbu. Ako je stablo prebujno, rezidba mora biti umjerenija, a gnojidba smanjena. Kako njome najviše utječemo na očuvanje uskladištenih hranjiva, ona je od velike važnosti nasade u redovnoj rodnosti, slabije bujne sorte, slabije dijelove nasada, slabo bujne voćnjake…

Kako najbolje obaviti rezidbu?

Poznavajući sve do sada navedeno, orezivanje u nasadu možemo organizirati na način (sorte, alternativna rodnost, bujnost) da maksimalno uvažavamo uskladištena hranjiva i energiju koju je voćka skupila u periodu nakon berbe do pada listova. Tako ćemo svaku kategoriju orezati u njoj najpovoljnijem periodu tijekom zimskog mirovanja. Produžit ćemo si period rezidbe, što također može biti od važnosti.

U nekim ispitivanjima (Greene, D.W. (University of Massachusetts.); Sincuk, J.; Krupa, J.) o ovisnosti termina kod sorte Gala- od 75 dana pred padom lišća do 20 dana nakon kretanja vegetacije, uočeni su vrlo različiti rezultati

  • Rezidba nekoliko dana nakon početka kretanja pupova, rezultirala je najmanjom krupnoćom ploda.
  • U tijeku zimskog mirovanja imala je najveću krupnoću ploda.
  • Prije pada lišća u 2009./2010. izazvala je veću čvrstoću pulpe, veći sadržaj topivih krutina, veću titrabilnu kiselost i niži omjer topljivih krutina / titrabilne kiselosti, u usporedbi s onom tijekom mirovanja.
  • Među vremenima rezidbe tijekom mirovanja, 36 dana nakon pada lišća rezultirala je najnižim vrijednostima čvrstoće pulpe i topivih krutina.
  • Orezivanje stabala koja su još imala lišće, uglavnom od 46 do 25 dana prije opadanja lišća pokazala je 6-dnevno kašnjenje u bubrenju pupova u sljedećoj godini od stabala orezanih tijekom mirovanja. 

Iz navedenog primjera očito je kako vrijeme rezidbe može imati vrlo značajan utjecaj na kvalitetu i svojstva plodova jabuke.

Lišće ovih dana polako opada od sorte do sorte. Stoga, vrijeme je da si polako napravimo raspored rezidbe uvažavajući bujnost pojedinih redova, pojedine sorte, količinu pupova za narednu godinu, te si tako i produljimo period za koji je sve teže naći radnu snagu.


Tagovi

Rezidba jabuka Rodno drvo Opadanje lišća Vegetacija Mirovanje Pup


Autor

Adrian Horvat

Više [+]

Adrian Horvat je diplomirani inženjer agronomije i viši stručni savjetnik hortikulture.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Mislim da sam našla uzrok svog imuniteta na koronu 😅 (1997. godina, malo selo i klanje kokoša).