Jozo Eremut: Svi me pitaju koji je recept da su mi masline kao stijena

Na površini nešto manjoj od pola hektara vrijedni žeževački maslinar Jozo Eremut zasadio je vrste maslina sa svih strana svijeta. Posebno mu je draga domaća Oblica. Upravo njegovo robusno ulje od Oblice prije dvije godine dobilo je srebrnu medalju za kvalitetu u Los Angelesu.

Naime, nakon šesnaest različitih priznanja i odličja uglavnom zlatnog sjaja, osvojenim na natjecanjima diljem Hrvatske, maslinovo ulje Joze Eremuta iz Žeževice u općini Šestanovac brendirano kao "Don Pavlov Sad“ prije dvije godine dobilo je srebrnu medalju na međunarodnom natjecanju ekstra djevičanskih maslinovih ulja u kategoriji robusnih ulja koje se svake godine održava u Los Angelesu.

Nema tu nikakve filozofije osim predanog rada i ljubavi 

Osvojiti nekakvu priznanje ili odličje za svoje maslinovo ulje stvar je prestiža, osobito ako takva nagrada ode iza brda u zavjetrinu biokovskog masiva. Nedvojbeno je da daje dodatan podstrek da proizvođač, u ovom slučaju Jozo Eremut, prebaci u petu brzinu.

Priča o obitelji Eremut počinje unatrag petnaestak godina kada se nakon trideset i pet godina provedenih u Njemačkoj, zajedno sa suprugom Nadom vratio na rodnu grudu, vjerujući kako će ostatak života on i njegova Nada, inače registrirana pčelarica, provesti u spokoju i odmoru. Međutim i on sam tvrdi da se grdno prevario. Naučen raditi, Jozo je zasukao rukave i na površini nešto manjoj od pola hektara obiteljskog gospodarstva zasadio prvih stotinjak maslina. Prvih godina prinos nije bio Bog zna kakvi, ali svaka sljedeća bila je sve bolja.

"Dok se moje kolege tuže kako im što zbog leda ili suše, maslinarstvo posrće, kod mene maslina kao stijena. Nema loših. Mnogi me pitaju za recept. Nema ga. Nema tu nikakve filozofije osim predanog rada i ljubavi prema onome što radiš. Osim Obllca za koje sam i dobio nagradu u Americi, u našem masliniku od dvjestotinjak maslina imamo sorti sa svih strana svijeta. Najviše onih mediteranskog podneblja", veli Jozo.

Zasadio vrste maslina iz svih dijelova svijeta 

Uz domaću Oblicu, Istarsku bijelicu i manje poznatu Paičušu, Eremuti su zasadili i brojne druge od Italije do Maroka. Od kuda je god mogao nabaviti sadnicu ona je stigla u Žeževicu. U zadnje vrijeme obitelj pomalo eksperimentira pa tako na jednu domaću ukorijenjenu vrstu kalemi dodatne dvije, potpuno različite sve ne bi li popravio prinos. I to mu za sada ide od ruke.

"Sada nema natrag. Godine nas pritišću, ali mi se ne damo. Svako juto bilo da je zima, kiša ili ne znam što li već, dolazim u maslinik i gledam što mu fali, kako ga mogu poboljšati, da li zasaditi koje novo stablo… Jednostavno uživam. To je taj mir i spokoj za kojim sam težio kada sam se vratio u Domovinu, samo sam ga onda drugačije zamišljao", priča nam Jozo Eremut, nadajući se da će i drugi krenuti njegovim stopama i od škrtog zabiokovskog podneblja stvoriti pitomu sredinu.