• Uzgoj jagoda
  • 23.02.2019. 07:30

Jagode je bolje saditi u proljeće, u jednoredu

Sadnica posađena u proljeće ima puno bolje energetske i genetske predispozicije od sadnice koja se sadi u srpnju, kolovozu, a posebno u rujnu. To se direktno odražava na prijem sadnica, urod i na kraju na profit.

Foto: Bigstockphoto/enrouteksm
  • 2.001
  • 173
  • 0

Proizvođači koji se odluče za sadnju jagode često su u velikoj dilemi oko vremena sadnje, načina uzgoja i izbora sortimenta. Tehnološki i ekonomski isplativa tehnologija je da se sadnja jagoda obavi što ranije u proljeće, jer za dva mjeseca od sadnje jagoda počinje rađati i taj prvi urod otplaćuje dio investicije, objašnjava stručnjak Aleksandar Popović.

Prvi urod direktno ovisi od kategorije sadnice koja se sadi. Za uobičajenu kategoriju klase A (500 sadnica u gajbi) urod se kreće na razini 100-150 g/sadnici, odnosno 4-6 t/ha, ali ako se sadi sadnica kategorije A+ (250 sadnica u gajbi) urod se povećava na 200-300g/sadnici, odnosno 8-12 t/ha. Ako se od sadnica naprave presadnice u čašama od 10 cm urod može biti i veći. 

Druge godine jagoda daje prvi pravi urod

Poslije prvog proljetnog uroda, sadnica ima sasvim dovoljno vremena razviti i formirati rodni potencijal za narednu sezonu. Naredne godine jagoda daje prvi pravi urod od 600g – 1.0 kg/sadnici što je 24-40 t/ha. 

Bitno je znati da se sadnice iz rasadnika vade krajem studenog. Imamo biljku s golim korijenom i korijenovim vratom. Iako se ta sadnica poslije odstranjivanja lista, čišćenja i klasifikacije pohranjuje u hladnjačama na temperaturi od – 2 C, gdje su životni procesi svedeni na minimum. Međutim, ma koliko niskog intenziteta bili, oni se ipak odigravaju i biljka troši unutrašnje rezerve hrane. Samim tim će biološki potencijal sadnica za rod biti manji, što je duže vrijeme od ubacivanja sadnica u hladnjaču do njene sadnje.  

Sadnice je najbolje saditi u proljeće

Sadnica posađena u proljeće ima mnogo bolje energetske i genetske predispozicije od sadnice koja se sadi u srpnju, kolovozu, a posebno u rujnu. To se direktno odražava na prijem sadnica, urod i na kraju na profit.

Ako se sadi u srpnju i kolovozu temperature su visoke, niska je relativna vlažnost zraka, zemljište je često suho i teško ga je kvalitetno pripremiti. Pored sustava "kap po kap" trebalo bi uvesti i orošavanje da bi se povećala vlažnost zraka i popravila mikroklima. U suprotnom riskira se da se ne primi veliki postotak sadnica (30- 40 %), što čini sadnicu automatski skupljom a i smanjuje prinos naredne godine. 

Ako se čekaju povoljne vremenske prilike i sadnice se posade kasno, u rujnu ili listopadu, onda je gotovo 100% sigurno da naredne sezone nećemo uopće imati urod ili će isti biti beznačajan. U svakom slučaju manji nego kada obavimo proljetnu sadnju. Glavna razlika između ljetne i proljetne sadnje je što se prvi urod dobiva tek narednog proljeća, a pri tom sadnica već poslije 20-tak dana počinje s izbacivanjem cvjetova koji se moraju nekoliko puta do jeseni zakidati. Sve ovo se radi da bi se biljka natjerala da potencijal "gura" u svoj razvoj, da biljka iduće godine da veći prinos. 

Što je dobro znati o uzgoju jagoda?

Ako bi se ostavili cvjetovi, biljka bi svoj potencijal "gurala" u razvoj ploda, da produži vrstu, a sama bi ostala nerazvijena i iduće godine bi imala vrlo mali prinos. Zakidanje cvjetova izaziva trošak radne snage i poskupljuje proizvodnju. Kod proljetne sadnje poslije uroda biljka ne cvjeta do idućeg proljeća.

Poslije ljetne sadnje, kada je sadnja polovicom srpnja, prvi proljetni urod je na nivou oko 60% od maksimalnog genetskog potencijala i kako se sadnja pomjera ka jeseni taj postotak pada. Ako se sadnja obavlja krajem rujna i brzo nastupe hladni dani, gotovo je 100 % sigurno da idućeg proljeća nećemo ubrati nijednu jagodu jer sadnica nije imala dovoljno vremena, dovoljnu količinu sunčanih sati (svjetlosti) i dovoljnu količinu topline da razvije i samu sebe i razvije rodni potencijal za naredno proljeće. Ozbiljan prinos (30-40 t/ha) se može očekivati tek drugog proljeća poslije sadnje, ali će kvaliteta plodova biti lošija u odnosu na berbu prvog proljeća poslije sadnje, zbog toga što su sadnice godinu dana bile duže izložene djelovanju raznih patogena.

Jednored ili dvored?

Kada smo završili s pripremom zemljišta, osigurali dovoljne količine organske tvari (vrlo bitno) u zemljištu i dovoljnu količinu vode za navodnjavanje, eliminirali probleme s korovom i odredili sortiment sadnica, pred nama je posao izrade gredica i odluka saditi u jednoredu ili dvoredu.

Najnoviji trendovi u Europi su da se jagode sade u jednoredima. Razmak između gredica je 1,2m, staje po ha isti broj sadnica, koristi se tanja (0.03-0.04mm) i uža folija (1m) i samo jedna traka kap po kap. S manjom količinom vode i gnojiva navodnjava se i hrani isti broj biljaka po 1 ha. Gredica mora imati visinu oko 30cm, u osnovi je širine 30-40cm i na vrhu mora biti blago zaobljena, da cvjetne grane nemaju ravnu površinu gdje bi se mogle zadržati, već padaju niz foliju. Puno je manje bolesti i lakše je branje.

Kod bujnih sorti kod dvoredne sadnje prilikom aplikacije sredstava zaštite prskalicama, preparati ne mogu doprijeti do svih dijelova biljke (do korjenovog vrata) i oni ostaju izloženi djelovanju patogenih gljivica. Također, cvjetne grane padaju između redova, teža je berba i tu se razvija bolest i truljenje plodova. 

Ovo drastično može smanjiti prinos i prihod. Neke manje bujne sorte potrebno je uzgajati u dvoredu, ali te gredice moraju biti više, uže i zaobljenije od onih klasičnih da bi cvjetne grane padale sa strane folije bez dodirivanja zemlje.


Tagovi

Jagode Uzgoj jagoda Gredica Jednored Dvored Zakidanje cvjetova Trend


Autorica

Maja Celing Celić

Maja je profesorica hrvatskog jezika i književnosti s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Također je hobi vrtlarica te urednica Agrokluba.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi