Kad se iz Zagreba vratio na Hvar, zatekao je pedesetak starih maslina na zapuštenoj zemlji. Očistio je teren, danas ima više od 400 stabala, a njegova ulja osvajaju nagrade i na svjetskim natjecanjima.
"Iako u gradu Hvaru imam uhodani posao s trgovinom i apartmane, vratio sam se zemlji jer smatram da turizam bez proizvodnje nema budućnosti", kaže Ivo Radojković, uporni čovjek koji je na djedovini stvorio carstvo maslina i maslinovog ulja.
Taj vrijedni voćar i uljar, svaki dan u praksi dokazuje ljubav prema zavičaju, od 2005. godine, kad se vratio iz Zagreba na izvorište. Počeo se baviti poljoprivredom u malom mjestu Bogomolje smještenom na istočnoj strani otoka, zatekavši pedesetak starih maslina na zapuštenoj zemlji s puno korova te kroničnim nedostatkom vode. Očistio je teren te nakon zahtjevne pripreme tla, povećao broj stabala maslina sorti: oblica 70% i levantika 30%, tako da danas uzgaja više od 400 stabala, raspršenih na 47 malih parcela, (zbirno oko 5 hektara), što su teški uvjeti za uzgajanje agrokultura.
Iako je poduzetnik, njegov cilj nisu primarno veliki brojevi nego kakvoća maslinovog ulja, što je ubrzo i dokazao otvorivši uljaru i kušaonicu. Kapacitet uljare je 1.500 kg prerađenih maslina na jedan sat s tehnologijom koju je nabavio pomoću 800.000 kuna dobivenih kroz podmjeru 4.2. iz Programa ruralnog razvoja, dok je za pokretanje posla, odnosno revitalizaciju maslinarstva uložio vlastiti novac i trud. Takva proizvodnja zaista nema cijenu, s obzirom da je usredotočena na vrlo zahtjevnom tradicionalnom pristupu, koji je u ovom slučaju baza za stvaranje dodane vrijednosti finalnog proizvoda.
U praksi je to, doznajemo, bezbroj sati boravka u polju, nemogućnost korištenja mehanizacije, ručna berba maslina početkom listopada te prerada isti dan, šest sati nakon branja. To nisu samo Radojkovićeva proizvodna pravila nego i njegova strast spram maslinicima, s obzirom da ih sam obrađuje. Ima i poseban običaj, posjećuje svako stablo posebno, ni više ni manje, nego sedamnaest puta godišnje. Tek od prošle godine mu pomaže prijatelj jer postignuta visoka kakvoće proizvedenih ulja, zahtijeva veću angažiranost u svim poslovima.
Naime, za potrebe uljare u Bogomolju, otkupljuje vrlo malu količinu ploda za aromatizirana ulja, dok za sortna koristi samo vlastite plodove maslina. Stoga nije čudno da je već nekoliko godina ona proglašena šampionskom na više hrvatskih događanja i ocjenjivanja, a sve više osvaja i svjetske nagrade.
Najznačajnija je zlatna medalja za ulje od sorte levantinka na ovogodišnjem prestižnom natjecanju NYIOOC u New Yorku, svrstavši ga među 500 najboljih maslinovih ulja na svijetu, a levantinka je ove godine još osvojila zlatnu medalju na natjecaju Olive Japan u Japanu. Nagrade naravno utječu i na posjećenost kušaonice, u koju i ove sezone dolaze turisti, unatoč kovidu. Nije tajna da oni ne uživaju samo u ulju nego i netaknutoj prirodi u tom idiličnom, seoskom okruženju.
No, ako možda traže veće količine u rinfuzi, onda su svakako pogriješli odredište, jer tu se prakticira isključivo prodaja u bocama sa specijaliziranim čepovima za doziranje i čuvanje, a najveće pakiranje je od pola litre. "To su zapravo poželjni standardi za takvu vrstu prehrambenog proizvoda", naglašava. I tako, dok se gosti educiraju o tekućem zelenom zlatu, tamo na licu mjesta, rodnom kraju, gdje se dogodio onaj spomenuti početak priče, možda i ne slute da su zapravo privilegirani, jer mogu osjetiti sve one okuse i mirise u kojima je utkana snaga tradicionalne poljoprivrede i emocije s izvorišta.
Ona mu daje prepoznatljivost, kreativnost i na koncu, sigurnost. Ivo Radojković je spoznao njezinu vrijednost, opredijelivši se za rad, te pokazavši djelima, a ne riječima, kako se voli zavičaj.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Ključni dani za voće: Hoće li plodovi izdržati, kako će se hladnoća odraziti na rodnost?
Utjecaj suše i vjetra na voće: Voda se gubi i iz tla i iz biljaka
Kako postupiti prema voćkama nakon snijega i minusa?
I ove godine zabilježen napad šiškarice krušaka - kako ih prepoznati?
Đuro Japaric
prije 3 godine
Prilikom seobe naroda u stoljeću VII , Bizantski car Herakljije , pozvao je doseljavajuće Hrvate da protjeraju njemu nepodobne doseljavjuće Avare i da se nasele u Dalmaciju , zemlju mora , sunca , kamena i zmija ! Povećanjem broja Hrvata , zauzimaju prostor između Save , Drave , Dunava i osnivaju Panonsku Hrvatsku !U Dalmaciji nastavljen je mukotrpan rad na povećanju poljoprivrednih površina ! To se radi i u Slavoniji krčenjem šuma do pred kraj 19 stoljeća i isušivanjem močvarnog zemljišta ! Današnja poljoprivreda upropaštena je agrarnim reformama ; Carske Austrije početak 18 stoljeća , Srpskom 1918 , Brozovom 1945 , a od 1991 , neodgovorni hrvatski političari nisu definirali što žele ! Moj im je prijedlog , a i državljanima RH ; HRVATSKA AGRARNA REFORMA ! Jedan od bitnih zakona koje moramo donijeti je i ZAKON O NASLJEĐIVANJU ! SADAŠNJI MORAMO VRATITI U beograd ! A , novim u ISELJENIČKOJ RH , moramo NATJERATI nasljednike od Palgruže , Prevlake , do Iloka , VUKOVARA , da MORAJU pokrenuti ostavinski postupak u roku 6 mjeseci !Ako neće , onda to moraju učiniti općine i gradovi , jer prema sadašnjem Zakonu , oni su nasljednici , ako nema nasljednika ! A da se zna da li ima ili nema nasljednika netko MORA pokrenuti ostavinski postupak , a nakon toga gospodariti sa zemljom !
Katja Šimac
prije 3 godine
Evo mog komentara samo iz jednog , medijskog kantuna, kako bi mi rekli u Dalmaciji. Pogledajte samo koliko se tekstova i minuta posvećuje turizmu (da se razumijemo, ta djelatnost je naravno potrebna), a koliko poljoprivredi. Zaista malo, a puna nam usta njezine važnosti i potrebe samodostatnosti. Ja iskreno ne vidjeh neki značajniji pomak u svezi sadnje, o čemu se govorilo u konestu kovidkrize. Uvijek negdje zapinje a nerijetko i na lokalnom nivou. Eto, toliko za sada od mene i hvala vam zanimanju i komentaru.
Katja Šimac
prije 3 godine
Razumijem i znam koji su problemi nažalost
Đuro Japaric
prije 3 godine
Zamislite selo u brdskoj Slavoniji sa 240 kuća , nekoliko obrtnika , a ostali rade na malim imanjima pri čemu neki sa malo zemlje nisu mogli držati ni konje za obradu zemlje ! I onda 1945 počinje izumiranje , bježanjem u Australiju , Kanadu , poslije privremeni rad u inozemstvo , iseljavanje u gradove i prigradska mjesta ! U tom selu oko 200 ha je u šikari , a dio je šuma ! U tom selu uzeo sam u zakup namjerno zašikarenu zemlju i na iskrčenoj sada je posađeno voće ! Ivo , Đuro i slični nama , ne možemo aktivirati poljoprivredno zemljište RH , bez novog zemljišnog zakonodavstva i HRVATSKE AGRARNE REFORME !
Katja Šimac
prije 3 godine
Ivo svojim primjerom daje i više nego pozitivan doprinos ne samo zbog domaćeg proizvoda nego i percepcije prema njemu. A uloga politike jesbi trebala biti nstvaranje okvira za djelovanje, a ne otežavanje.
Đuro Japaric
prije 3 godine
Turizam u velikoj mjeri uvozi poljoprivredne proizvode i to je dio problema za nesposobnu hrvatsku poljoprivredu u kojoj su političari osnovni problem jer od 1991 nisu sposobni riješiti ni podržavljeno zemljište , a sa privatnim šute ! Gospodin Ivo je tipični primjer hrvatske poljoprivrede , a to znači da mu je to sporedni posao kojeg radi iz njemu poznatih razloga !