• Zaštita voćnjaka
  • 15.03.2011.

Gljive truležnice u voćnjaku i vinogradu

Za sadnju novih nasada vinograda i voćnjaka često se koriste površine na kojima je do tada bila šuma ili stari voćnjak, odnosno vinograd. Krčenje, kao priprema za sadnju novih višegodišnjih kultura, danas se uglavnom izvodi različitim jakim strojevima, kojima se uza svu pažnju, dio drvenastih ostataka može unijeti u dublje slojeve tla čime se omogućava razvoj opasnih gljiva truležnica. Gljive truležnice mogu izazvati velike štete u mladim vinogradima ili voćnjacima, toliko velike da se čak pojed

  • 7.699
  • 320
  • 0

Gljive truležnice izazivaju bolesti korijenja. Uglavnom su lokalno rasprostranjene i u pravilu ne izazivaju velike štete niti se brzo šire, ali su opasne posebno zbog njihove trajnosti u nasadu, nemogućnosti ozdravljenja bolesnih biljaka, te velikim poteškoćama u izlječenju tla. Stari vinogradari i voćari znali su za opasnost od gljiva truležnica i načine njihova širenja pa su u dubokoj pripremi tla za sadnju novih višegodišnjih nasada naročitu pažnju posvećivali detaljnom prebiranju i odstranjivanju svih žila i drvenastih dijelova prethodnih kultura (šume, voćaka, vinove loze), čisteći iz tla doslovno sve do najmanje žile. Uza sav taj naporan posao, u mnogim vinogradima ili voćnjacima ipak bi se javljale gljive truležnice koje su ostale stalna prijetnja kako trenutačnim tako i budućim višegodišnjim nasadima. Ovo se može objasniti činjenicom da ondašnjim pristupačnim ručnim alatom nije bilo moguće odstraniti sve deblje žile iz dubine tla, ili je ta radnja bila previše skupa.

Simptomi

Kad se govori o gljivama truležnicama misli se na dvije gljive, armilariju (Armilaria mellea) i dematoforu (Dematophora necatrix). Ove gljive napadaju različito drveće, grmlje i zeljaste biljke (voćke, masline, vinovu lozu, lucernu i dr. ). Nakon infekcije, na zahvaćenoj voćki ili trsu vinove loze, dugo vremena se ne vide nikakvi simptomi da bi se tek nakon jedne ili nekoliko godina opazilo naglo smanjenje bujnosti, pojava lišća svjetlije boje, zatim sušenje dijela stabla i na kraju potpuno uginuće kulturne biljke. Kod dematofore gljivaste presvlake su trakastog do pahuljastog oblika, bjelkaste boje, slabog mirisa po gljivama. Kod armilarije, također ispod kore, prevlake su lepezastog oblika, bijeložućkaste boje, intenzivnog, prilično ugodnog mirisa po gljivama. Najvažniji znak po kojemu se može prepoznati dematofora je pojava bjelkaste gljivaste prevlake koja se nakon nekoliko dana javi na fragmentima drva ili korijenja ostavljenim u vlažnim komorama.

Kod armilarije, na jesen ili tijekom zime, uz samo deblo voćke, rjeđe uz trsove vinove loze, mogu se pojaviti kolonije gljiva (poznate po imenu puza ili medenjača). Zanimljivo da su ove gljive uvjetno jestive, sirove su otrovne, pa ih prije daljnje pripreme treba dobro prokuhati. Jasno vidljive površinske bijele prevlake gljiva koje se nalaze na površini mrtve kore žila ili stabla na razini tla kod poljoprivrednika često izazivaju strah i zabunu. Ustvari, ovdje se radi se o dobroćudnim (saprofitnim) gljivama koje ne mogu oštetiti stablo niti korijen biljke.

Razvoj bolesti

U tlu, na ostacima mrtvog drva prethodnih drvenastih kulturnih biljaka ili šumskog drveća, gljive truležnice mogu godinama preživjeti. Tu je zametak bolesti koji izaziva zarazu kada gljive truležnice dođu u kontakt s korijenom najbliže zdrave biljke. Tako se trulež dalje širi, srećom relativno sporo, s bolesne na susjednu zdravu biljku. Zbog destruktivnog djelovanja truležnica, u vinogradu ili voćnjaku postepeno se stvaraju veće ili manje praznine kružnog ili ovalnog oblika, unutar kojih više nema živih voćaka ili trsova vinove loze, dok se na rubovima nalaze biljke s različitim stadijem bolesti. Unutar ovih praznina, može se ipak pronaći poneka zdrava biljka koja je tko zna kako izbjegla ili pobijedila bolest.

Mjere zaštite

Kad se bolest pojavi gotovo se ničim ne može zaustaviti pa u borbi protiv gljiva truležnica prvenstveno treba provoditi preventivne mjere. To znači da se kod krčenja, odnosno pripreme za sadnju, tlo mora detaljno očistiti od svih drvenastih nadzemnih i podzemnih ostataka prethodnih biljaka i ostaviti ga, ako treba i više godina, povoljnom utjecaju sunca. Praktički, iz tla treba odstraniti sve grane i korijenje deblje od olovke. Naročito je opasno drveće tvrdog drva koje se u tlu sporo razgrađuje (različiti hrastovi), od voćaka orah, dok su četinjače manje opasne. Pojava i širenje bolesti izraženija je na vlažnijim terenima i u težim tlima, pa odvodnji (drenaži) i popravljanju fizikalnih osobina tla treba dati veliku važnost. U mladim vinogradima ili voćnjacima utvrđena bolest može se pokušati zaustaviti tako da se žarište izolira. Podalje oko bolesnih biljaka (jer susjedne voćke ili trsovi vinove loze već mogu biti zahvaćene bolešću iako se na njima još ne vide znakovi), iskopa se dubok jarak (50-100 cm) koji bi trebao zaustaviti rast korijena, a tako i širenje gljiva truležnica. Jarak treba ostaviti stalno otvoren, a površinu nasada na kojoj je utvrđena bolest najbolje je više ne obrađivati, već korove suzbijati odgovarajućim herbicidima ili košnjom. Nakon krčenja vinograda ili voćnjaka na dotičnoj površini ne smije se uzgajati lucerna, već samo žitarice ili se tlo drži bez ikakve kulture.

Autor: Ivo Kirigjija, dipl. ing. agr.


Izvori

Gospodarski list


Tagovi

Zaštita voćnjaka Zaštita vinograda Voćarstvo Vinogradarstvo Gljive truležnice


Partner