• In memoriam
  • 18.02.2012.

Franc Kotar (1953-2012)

Ispraćaj će biti 22. 2. 2012 (srijeda) u 16 sati na mjesnom groblju u Dobovi, Slovenija.

  • 1.537
  • 72
  • 0

Obavještavamo sve, da je naš dragi prijatelj, Franc Kotar, u ranim jutarnjim satima, u četvrtak 16. 2. 2012. preminuo. Ispraćaj dragog nam Franca će biti 22. 2. 2012. na mjesnom groblju u Dobovi, Slovenija.

Urna s Francom biti će izložena od 9 sati s mogućnošću upisa u knjigu žalosti te osobnog opraštanja.

U 16 sati počinje sprovod.

Neponovljivo iskustvo življenja - Do viđenja Franc

Nakon 47 dana od nesretnog dana kada je Francu prvi put stalo srce, na koncu je ono 16. 2. 2012. konačno stalo. Postoji teorija da svakom čovjeku srce tijekom života otkuca jednaki broj puta. Svi koji su poznavali Franca slagali su se u jednom: energija kojom je pristupao svemu u životu bila je neopisiva, a njegovo srce kucalo je dvostruko brže. Za voćarstvo, za brata čovjeka ...

Kilometri ...

Francovi kilometri su poslovični. Ispod 100.000 km godišnje nije nikada prošao. Svaki dan je u prosjeku radio 300 km. Tristo kilometara! Svaki dan!

I zato ga nisu mogli sustići kolege voćarski stručnjaci jer je vidio, savjetovao, projektirao, posadio bezbrojne voćnjake. Dok su mnogi tražili dokaze u knjigama, on ih je očima vidio i rukama iskusio. Franc nije morao citirati znanstvene radove (mnogo puta vrlo upitne relevantnosti), on je znao kako se stvari u voćnjaku događaju i kakav život voćke žive.

Franc KotarI zato što je radio tako brojne kilometre i obilazio toliko voćnjaka mogao je biti istinski autoritet kojeg su kolege poštovale, a zbog svoje iskrenosti i neuvijenosti u izražavanju često puta i bojale - iako potpuno neopravadano jer je Franc za svakog imao neograničeno vremena da objasni i nađe zajednički jezik te nije bilo te osobe s kojom on ne bi proveo svoje vrijeme ako bi osjetio da je s druge strane iskrena osoba.

Ekskurzije ...

Francova specijalnost su bile ekskurzije, da budemo precizniji - druženja voćara. On je bio osoba oko koje su se ljudi okupljali. Koje je privlačio magnetskom privlačnošću. Upravo je ta magnetska privlačnost bila u snažnoj korelaciji s voćarskom zaljubljenošću čovjeka.
Sjećam se svog susreta s Francom. Organizirana je bila ekskurzija u Bolzano 2006. godine. Prolazeći pored voćnjaka na putu prema Bolzanu slušao sam o povijesti voćarskog uspjeha ljudi Tirola, ali još više o voćarskoj filozofiji i kulturi te konačno o poslovnom značaju za gospodarstvo. Sve, ili gotovo sve suprotno nego je bilo kod nas.

I uvijek mi je bilo čudno kako se neki s tih ekskurzija vraćaju nepromijenjeni. Francov je stav uvijek bio: sve se može kad se hoće i kad se sa znanjem, stručnošću i upornošću ustraje u provođenju nekog programa do kraja. Kako je netko mogao doći kući sa zaključkom: „Kod nas to nije moguće“, to mi nikad nije bilo jasno.

Naučiti gledati ...

Doći u voćnjak i ništa ne vidjeti ili vidjeti pogrešne stvari, to je za Franca bila jedna od najvećih boljki i zapreka da se ide naprijed. I to je jedna od prvih stvari koje me je naučio. A prva je bila: da bi mogao naučiti moraš sebi priznati da ne znaš.

Kad dođeš u voćnjak vidjeti ključne stvari i znati interpretirati voćarski uspjeh ili neuspjeh. Tek tada možeš ići naprijed u razumijevanju voćarstva.

Poznati Francov „Razgovor s voćkom“ je okosnica takvog načina voćarenja. Ne tehnika, čak ne niti tehnologija, nego najprije: Ta voćka je živo biće. Ta voćka je genetski uvjetovana dati rod, a ako to ne čini to je isključivo zbog nas, nikada zbog nje. A voćka, voćka se ponaša savršeno u skladu sa svojim karakterom (genotipom). A kako će se taj karakter izraziti je u snažnoj korelaciji s ekološkim uvjetima u koje je posađena. I zato sa svakom voćkom treba razgovarati i svaka voćka ovisno o uvjetima u kojima raste i rađa će reći nešto drugo. Dati poruku - čini to i to i ja ću ti vjerno rađati. To je vještina koju je Franc kod svih htio razviti. Ta je vještina okosnica Francovog voćarenja. Razumijeti jezik voćaka.

Franc, promotor voćarske kulture

I dok su se mnogi bavili voćarstvom, a mogli su se baviti i nečim drugim, Franc je mogao biti jedino voćar. Voćarstvo je kolalo njegovim krvotokom i voćarstvo je bilo to koje je omogućavalo da dnevno spava 3 sata i ide dalje, uvijek dalje i ispred svog vremena. Voćarska kultura je bila pojam koji gotovo da je on uveo u ove prostore. Voćarstvo za njega nije bilo samo rezidba, niti samo „prskanje“, niti odabir voćne vrste i sorte, niti mehanizacija niti „know-how“ - primijenjena uspješna tehnologija. Za Franca je voćarstvo bilo - život od voćarstva ili voćarski život. I zato je promovirao da onaj tko proizvodi voće da prodaje i konzumira voće, ali ne samo voće nego i pije sokove, rakije i sve ostale prerađevine od voća. Voćarska kultura je i cijeli niz projekata koje nije uspio odraditi jer je bio previše ispred svog vremena. I sada se nalazi u vremenu u koje mi tek trebamo doći.

Franc - gospodin i čovjek

Tko je doista upoznao Franca potvrdit će moje riječi. Franc je bio najprije čovjek kojeg je zanimao čovjek. I kad bi upoznao čovjeka, tada je njegova energija i volja da mu pomogne bila bezgranična. Mučio bi se kako pomoći nekim ljudima, često puta bi dao svoju energiju na ljude koji to nisu znali cijeniti i makar nije očekivao da mu se uzvrati na dobro dobrim, ipak ga je to pogađalo. Za svakoga je mogao naći rješenje. Svakome je mogao pomoći, uvijek je nalazio rješenje. Bio je čovjek od velikih riječi (i zato je bio tako karizmatičan), ali još više od velikih djela.
S kakvim je ponosom i radošću predstavljao dobre ljude, ljude koji su po njegovom sudu učinili velika, značajna, a još više dobra djela! Tada bi bio kao dijete, gotovo bez mjere bi se dao u pohvale. I ne htijući čovjek se odaje kakav je. Franc je uvijek pokušavao druge ljude stavljati u prvi plan. Isticati njihove zasluge. Koliko je puta napisao tekstove, a onda potpisao i suradnike u pisanju tekstova za koje sam znao da nisu u tome sudjelovali. Ne da se nije kitio tuđim perjemem, nego je svojim perjem kitio druge. Poznajete li koga njemu sličnog?

A koliko je pomagao ljudima, bez plaće i zahvale ... Znao bi reći: „Oni nam nikada ne mogu platiti koliko smo im mi dali“, uz opet njegovo „mi“, makar su zasluge njegove. Dugo nisam shvaćao zašto bi to bilo tako. Prenijeti osnovno razumijevanje voćarenja ili postaviti sustav voćarenja unutar kojeg netko vrijedan može voćarski uspjeti znači dati nekome kruh. Koliki su s Francom iz svojih neuspješnih voćarenja u par godina postali uspješni, pa i renomirani voćari. I bude mi puno srce kad takvi ljudi iskažu zahvalnost i svjesni su toga, da ih je Franc naučio loviti ribu.

Franc i pisana riječ

Kad smo započeli s Voćarskim portalom 2007, kad sam počeo primati njegove prve voćarske tekstove gutao sam ih pohlepno. Tekstovi s glavom i repom koji odišu iskustvom i provjerenim znanjem. Gotovo se nikada nije referirao na znanstvene radove. On je znao kako stvari funkcioniraju na intuitivnoj razini. Toliko znanja i toliko iskustva slilo se u jednoj prije svega pismenoj osobi. I zato su ti tekstovi bili tako pitki. Moraš imati daleko više znanja da bi mogao predavati o nekoj temi. A on je tog znanja imao napretek.
Konačno, kao da je predosjećao skori kraj, euforično je dovršavao Voćarski rokovnik. Žurio se da ga dovrši, ali na žalost njegovo tijelo više nije htjelo, ili nije moglo. A čekale su ga praktične knjige o voćarstvu koje je morao napisati. Ali on nije mogao nego punim gasom ...

Franc, nedostajat ćeš.
Tvoj Damir


Izvori

Voćarski portal

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Pozdrav od mojih malih farmera :)