• Uzgoj drijena
  • 23.01.2021. 09:00

Drijen: Perspektivna vrsta za intenzivni voćarski uzgoj

Svi geografski areali našeg podneblja pogodni su za uzgoj ove nezahtjevne voćne vrste.

Foto: Bekir Dolić
  • 8.739
  • 783
  • 1

Globalno nametnuti trendovi voćarske proizvodnje učinili su nekolicinu vrsta izuzetno dominantnim dok su druge potisnute po strani.

Uglavnom susrećemo ljude koji pod uspješnim intenzivnim uzgojem smatraju samo voće poput jabuke, kruške, šljive, breskve, trešnje. Zadnjih godina postaje popularna plantažna proizvodnja lupinastih vrsta posebno lijeske, oraha i, gdje je moguć, kesten.

Dolaze i manje istražene vrste

Lupinasto voće je atraktivno jer je ekonomski isplativ pothvat. Kesten, lijeska i orah mogu se uzgajati od toplih mediteranskih predjela do brdskoplaninskih područja. Osim kestena, ove vrste proizvode se i na vrlo različitim tipovima tala, u raznim područjima i bonitetnim klasama zemljišta. Međutim, iako je to u ovom trenutku manje moguće, što ako dođe do zasićenja tržišta (stvarnog ili imaginarnog) ovim sirovinama?! Čemu se okrenuti, a biti inovativan, prepoznatljiv i uspješan?

Prateći tijek događanja izrade znanstvenih radova iz sektora voćarstva, može se zaključiti da su se stručnjaci, nakon što su obavili gomile radova na jezgričavom i koštičavom voću, okrenuli istraživanjima u sektoru lupinastih vrsta. Treba napomenuti da su predmeti istraživanja pola desetljeća bili najviše skupine iz jagodičastog jer je tada bila aktualna ekspanzija podizanja njihovih nasada, a čiji uzgoj su pratile i dosta visoke, te za uzgajivače povoljne, otkupne cijene. Nakon turbulencija na tržištu, stvorio se prazan prostor kojeg su popunile skupine iz lupinastog voća.

Novi klijenti, koji se nisu oprobali u voćarstvu, htjeli su svoje zapuštene parcele pretvoriti u rentabilne nasade kako ne bi bespotrebno godišnje toliko novca davali za košnje i čišćenje, a nikakve koristi od toga. Ovdje su spletom okolnosti lupinaste kulture našle svoje mjesto te se i danas održavaju na tom trendu.

Vratimo se na temu znanstvenika voćarskog sektora. Odrađene su razne studije prateći stabla lješnjaka, oraha i kestena. No, okrenuli su se i onim nedovoljno istraženim i objašnjenim. Ovdje su svoje mjesto našli dud, mušmule, oskoruše te drijen.

Botanika, rasprostranjenost drijena i istraživanja 

Drijen (Cornus mas) je vrsta cvjetnica u porodici Cornaceae iz južne Europe i jugozapadne Azije. Poznat je pod nazivima drenina, bijela svibovina, rumeni dren, drenjula, drin, drinika, drinovina, drenić. Riječ je o srednjem do velikom listopadnom grmlju ili malom stablu koje raste 5 - 10 m u visinu.

Opći areal rasprostranjenosti obuhvaća područje srednje i južne Europe, Malu Aziju, Kavkaz, Krim i jugozapadni Iran. Njegove prirodne sjeverne granice su Belgija i Njemačka. U našoj zemlji postoje mnoga nalazišta gdje ova vrsta raste kao samoniklo drvo ili grm. Stvoreni su i kultivari čija se rodnost kreće od 20 do 50 kg po biljci. Kada je u pitanju prinos samoniklog, on se u prirodi kreće oko 10 kg po biljci.

Zanimljiv je zbog mogućnosti uzgoja bez primjene kemijskih metoda zaštite (pesticida).

Uvjeti za uspješan plantažni uzgoj

Voli vapnenasta tla, a često se može naći i na kamenitim područjima poput krša. Dobro se prilagođava i na siromašnija tla, a dokaz tome je uspješno egzistiranje na lokalitetima lošije kvalitete, raznim nepristupačnim područjima, zapuštenim zemljištima, gdje uspješno i obilno plodonosi. Ne odgovaraju mu pjeskovita i močvarna staništa.

Treba odabrati rahlo i humusno zemljište, kao i kod većine drugog voća. Potrebno je osigurati dobru dreniranost terena i izbjegavati kiselo tlo, jer ono utječe na kvalitetu plodova.

Umjerena klima u kontinentalnim dijelovima zemlje optimalna je za njegov uzgoj. Dobro uspijeva na staništima koja su relativno topla i suha i gdje nema kasnih mrazeva zbog rane cvatnje. Poznato je da je drijen kultura koja iz ove voćarske skupine prva cvjeta na našim područjima.

Otporan je na niske temperature do -30°C, ali ne podnosi proljetne mrazeve koji mogu uništiti cijeli urod. Ne odgovaraju mu visine, pa raste do maksimalno 1.500 m nadmorske visine.

Umjerena klima u kontinentalnim krajevima je optimalna za drijen

Najbolji način proizvodnje je cijepljenje (kalemljenje) i za to se najčešće odabire srodna vrsta iz porodice drjenovki ili neka od podvrsta.

Tako se obogaćuju vrste i lakše uzgajaju kultivari. To je najsigurniji način za uzgoj kvalitetnih plodova. Biljke se cijepe na dvogodišnje sadnice ili ožiljene reznice koje nemaju veliki potencijal za davanjem plodova. Cijepiti se može okuliranjem u korijenov vrat na otvorenom ili običnim spajanjem i zarezom za uzgoj u zatvorenom. Jako je važno da se mjesto cijepljenja zaštiti krpom ili obloži voćarskim voskom kako bi se primio i nastavio rast.

Kao i kod drugog voća, daje se prednost jesenskoj sadnji. Struka uvijek nalaže uzorkovanje i analizu zemljišta kako bi imali uvid u kemijske parametre i koliko kojih gnojiva treba dodati prilikom osnovne obrade, pri podizanju nasada.

Preporuke su vršenje dubljeg oranja - drljanje zemlje, kopanje rupa dimenzija minimalno 60x60 cm. Nakon toga, u dno rupe aplicira se 0,5-1 kg mineralnog gnojiva koje se koristilo i pri osnovnoj gnojidbi čija norma je utvrđena rezultatima analize zemljišta, te oko 20 cm³ stajnjaka. Naspe se manji sloj zemlje, da hranjiva ne isparavaju pod utjecajem atmosferilija, i treba odstajati 20-30 dana do sadnje. Tom prilikom držati se osnovnih agronomskih pravila.

Poželjna je i folijarna prihrana

Gnojidba drijena ne treba biti preobilna. U proljeće se u dva navrata apliciraju dušična gnojiva. U kontinentalnim uvjetima uzgoja prvi put u travnju, a drugi u svibnju. Treća prihrana obavlja se 2-3 mjeseca nakon prve proljetne gnojidbe (plod u fazi intenzivnog porasta) i to hranjivima na bazi kalija. Poželjna je i folijarna prihrana tijekom vegetacije, na bazi aminokiselina i huminskih kiselina s esencijalnim mikroelementima, ali i makroelementima, ako su potrebni, a ne sadrže ih osnovna gnojiva. Treba spomenuti i pH tla, jer ako je sredina alkalna, onda valja koristiti gnojiva kisele reakcije.

Uzgojni oblici mogu se formirati kao vaza, ali i kao vitko vreteno. Oni su pokazatelji da se ova vrsta može uzgajati u najčešće zastupljenim uzgojnim oblicima u voćarstvu. U nekim zemljama drijen se uspješno formira u obliku pergole (kordunice), te tako popuni prazne prostore uz zidove kuća i na okućnicama te im dodatno daje dimenziju dekorativnosti.

Teži razvoju više provodnica niskog rasta. Koji god uzgojni oblik odabrali, potrebno je paziti na dobar raspored grana, bez zasjenjivanja. U zimskoj rezidbi obavezno je dobro prorijediti krošnju. Na orezanim mjestima razviju se novi vegetativni porasti koji su jako dugi i vitki. Oni se ovom prilikom mogu skratiti na dužinu na koju želimo. Nakon tri godine iz vegetativnog porasta razvije se značajan broj cvjetova i na tim mjestima je uspješna plodnost. Zimsku rezidbe treba obaviti prije cvjetanja, u kontinentalnim uvjetima najkasnije do sredine veljače. Izbjegavati izvođenje ove agrotehničke mjere pri temperaturama ispod 5°C. Nakon prvih 5-6 godina početi orezivanje radi podmlađivanja rodnog drveta.

Plodovi su trpkog okusa pa ih treba brati kad su potpuno zreli i kad poprime tamno crvenu boju. Berbu obaviti prije nego drijen počne otpadati sa stabla, jer je mekan i oštećuju se te dodatno prlja pri padu, a najčešće i uništava prilikom udara o tlo. Branje se obavlja ručno.

Značaj, smisao i mogućnost intenzivnog uzgoja kod nas

Zapuštena zemljišta, preporukom struke, postaju intenzivni voćnjaci, čiji se urod može unovčiti. Kako zapuštanje dovodi do pojave invazivnih štetnih korova, a time i loše iskoristive biomase, stanovništvo se odlučuje na rješavanje ovog problema podizanjem trajnih nasada voća.

Sadnice drijena su pristupačne i nisu skupe. Nema puno zahtjevnih poslova oko pripreme tla za proizvodnju. Potrebno je, kao i kod drugog voća, obavljati redovne agrotehničke i pomotehničke mjere te zadovoljiti njegove oskudne potrebe u ishrani.

Rezidba nije zahtjevan posao i uspješno se formira neki od učestalih uzgojnih oblika. Berba je, možda, najzahtjevnija aktivnost, ali, kada su plodovi skoro sazreli, vrlo lako se beru jer se peteljka lagano odvaja od grana (ili plod od peteljke).

Idealan je za iskorištavanje zapuštenih parcela. Kilogram je skuplji u odnosu na većinu drugih voćnih vrsta koje se proizvedu na našem području. Prerađevine su jedne od najskupljih na tržištu poput pekmeza i marmelada. Sokovi i sirupi imaju svoju široku potrošnju. Drijen ima posebnu aromu što ga čini atraktivnim i u samoj tehnologiji proizvodnje. Svojim specifičnim fizičko-kemijskim svojstvima može poslužiti i kao baza za cijeđene sokove još nekih vrsta.

Vaza ili vitko vreteno kao uzgojni oblici

Zanimljivi proizvodi još su i likeri i rakija od drijena. Plod i kora piju se kao čaj, lijek protiv bolesti crijeva i groznice, kao i protiv proljeva. Od njegovih sjemenki može se dobiti vrlo mala količina jestivog ulja. Prženo, a zatim i mljeveno, sjeme se može koristiti kao zamjena za kavu.

U posljednje vrijeme njegova terapeutska svojstva dobro su dokumentirana, te su otkrivena visoka antioksidativna i protuupalna svojstva s blagotvornim učinkom na kardiovaskularni, endokrini, gastrointestinalni i imunološki sistem.

Svi geografski areali našeg klimata pogodni su za njegov uzgoj, pa se možda pokrene proizvodnja ove zahvalne voćne vrste i tako dodatno ojača domaći agrar i stvore nove vrijednosti.


Tagovi

Uzgoj drijena Voćarska proizvodnja Lupinasto voće Plantažni uzgoj Jagodičasto voće Kultivari drijena Cijepljenje Gnojidba drijena


Autor

Bekir Dolić

Više [+]

Diplomirani inženjer opće poljoprivrede, radi na terenu, zaljubljenik u voćarstvo i hortikulturu. Zanima se za autohtonu genetiku svih biljnih vrsta.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Kod mene u selešcu - u slavonskim gorama - sezona grijanja laganini…

Kako je kod vas? Drva ili plin?

(Aktualno pitanje Popisa 2021. hehe)