Drago Vlainić, uspješni lički proizvođač rakija: Izgubljeno vrijeme ne možemo vratiti, no sada trebamo ići malo bržim koracima

Iako je tradicionalna sezona pečenja rakije u Lici već prošla, kraj je prosinca, u dvorištu obitelji Vlainić u selu Prvan Selo pored Perušića širi se miris mlade rakije i koma. Tri generacije ove obitelji bave se proizvodnjom rakije. Nailazimo na Dragu koji je i utemeljitelj ovog novog, modernog, obiteljskog posla te njegovog oca. Pomažu mu i sinovi koji, nažalost, u vrijeme našeg dolaska nisu bili na imanju.     

Cijela ova, nova i ozbiljna priča, traje otprilike desetak godina. Da misle ozbiljno, svjedoči i činjenica da sve što zarade, ulažu dalje u tehnologiju.

"Imamo dobar proizvod i cilj nam je imati dvije plaće, kupiti auto, poplaćati obaveze i normalno raditi. Ne ovisiti o politici i vanjskim čimbenicima već samo o svojim rukama. To mi je bio cilj i mislim da su i moji sinovi to prihvatili i idemo prema tome", govori nam Drago. I njega, kao i ostale ličke voćare ograničava ličko vrijeme. No tome pokušavaju stati na kraj urednim kopanjem i obrezivanjem. Nema previše tretiranja, a pogotovo ne kemijom.

Ispekli oko 25 tona voća

"Mislim da se može živjeti. Jest da je država rigorozna. Za početak proizvodnje trebali smo ishoditi 42 vrste dokumenata kao da smo neka industrija", prisjeća se Drago i kaže da je pozitivna stvar smanjenje trošarina. No s druge strane, brojne su druge stvari poskupjele. Puno računa vode i o marketingu. Prijavljivali su se i na europske fondove, odradili su kompletnu tehnološku obnovu pa su nabavili novi kotao, tankove za fermentaciju, pumpe, inox bačve, razne instrumente. Za tu mjeru kandidirali su se u listopadu, i vjerojatno će proći jer nije bilo prijavljeno previše kandidata.

Vlainići danas peku dunju. Ova godina je rodna i ispekli su oko 25 tona voća. Najprije je bila trešnja u probnoj proizvodnji, zatim višnja, šljiva, kruška, sada dunja pa će i jabuka. Kada je u pitanju broj sadnica, trenutno imaju 150 krušaka i dunja, stotinjak šljiva. A iz podmjere 6.3  Programa ruralnog razvoja sada su, nedaleko kuće kupili parcela na 11.000 četvornih metara gdje će posaditi 500 novih sadnica šljive bistrice. Na njihovom imanju ovo je prva prava rodna godina, dok nije bilo tako voće su kupovali u Perušiću, Smiljanu i Buniću. Posebno je Drago zadovoljan s dunjom jer smatra da su jedni od hrvatskih specijalista baš za dunju. Za svoje proizvode dobili su već brojne nagrade.

Bave se i ruralnim turizmom

Na OPG-u se bave turizmom, a kaže Drago, turizam prodaje priču. Za sada imaju kušaonicu u podrumu nove stare ličke kuće. Razmontirao je kuću staru 95 godina i napravio staru-novu kuću. To je kamena kuća s brvnima na katu i šimlom na krovu. Na katu će biti stan kakav je njegov pradid napravio prije 95 godina. Jedina razlika biti će naravno kupaona koju pradid nije imao. Proputovao je Drago veliki dio svijeta, kaže, "pametni ljudi ne moraju izmišljati, gledaš kako drugi rade i primjeniš na svome primjeru.

"Ne možemo mi kopirati Njemačku ili Austriju. Mi smo specifični, ali iz brojnih zemalja možemo učiti i primjenjivati. Tu mislim i na proizvodnju, ali i turizam“- govori Vlainić koji je inače 1993. godine osnovao Turističku zajednicu Ličko-senjske županije, među prvima u Hrvatskoj. Smatra da se moglo puno više napraviti jer Lika ima dobre resurse. No već 20 godina samo se priča o resursima, potencijalima, baštini. "Izgubljeno vrijeme ne možemo vratiti, no sada trebamo ići malo bržim koracima“- ističe Drago koji smatra da se u Hrvatskoj itekako može i mora živjeti.

Kušaonica je lijepo uređena, a brojni detalji otkrivaju tu tradicijsku obiteljsku proizvodnju rakija. U razgovoru nas prekida zvonjava telefona, zovu Dragu radi dogovora kako će pristizati grupe turista s Plitvičkih Jezera. Eto, malo voćarstva, malo turizma, vrijedne ruke i dokaz da se u Lici itekako može živjeti.